Artmanova: Šljivančanin znao

Bivša portparolka glavnog haškog tužioca, Florans Artman, je u intervjuu "Jutarnjem listu" ispričala da je posetila Vukovar ubrzo nakon ulaska srpskih vojnih snaga u novembru 1991, kao novinarka pariskog lista "Mond". Tada je, kako je kazala, pratila svedočenje jedne osobe koja je preživela egzekuciju na Ovčari, pa je potražila masovnu grobnicu, za koju je verovala da je povezana s tim zločinom.

"Službenici iz UN nisu želeli ništa da kažu o toj masovnoj grobnici. Zahvaljujući svedočenju pronašli smo grobnicu izvan Ovčare. Tu su već bili ruski plavi šlemovi. Krajem oktobra prvi put smo objavili, ja u 'Mondu', a koleginica u AFP-u, da su u grobnici na Ovčari nestale osobe iz vukovarske bolnice, što su UN potvrdile", izjavila je Artmanova.

Ona je navela da je tada prvi put srela majora bivše JNA Veselina Šljivančanina i upitala ga šta se dogodilo na Ovčari, na šta joj je on odgovorio da je bilo mnogo mrtvih u Vukovaru i da ih je trebalo negde zakopati.

"Time je pokazao da je tada znao da je Ovčara mesto masovne grobnice, iako je pred sudom tvrdio da je tek posle saznao za Ovčaru", tvrdi Artmanova.

U noći između 20. i 21. novembra 1991. streljano je 194 zarobljenika na farmi Ovčara kod Vukovara.

Haški tribunal je prošle sedmice osudio Veselina Šljivančanina na pet godina za pomaganje ubistva i mučenja hrvatskih zarobljenika u Vukovaru 1991. Istom presudom oficir bivše JNA Mileta Mrkšića osuđen je na 20 godina zatvora, a trećeoptuženi Miroslav Radić je oslobođen krivice.

Artmanova je dodala da joj, iako nije pravnica, "ipak nije logično da Šljivančanin, kao zapovednik vojne policije, nadležan za evakuaciju vukovarske bolnice i selekciju, nije odgovoran za sudbinu ratnih zarobljenika".

"On ih je predao Teritorijalnoj obrani i dobrovoljačkim jedinicama koje su se pozivale na četničku ideologiju i pozivale na zločine nad nesrpskim stanovništvom, a posebno Hrvatima", podsetila je.

Artmanova navodi kako Sudsko veće Haškog tribunala smatra da ne postoje dokazi da je naredio ubijanja, ali objašnjava da "nije trebalo nikakvo naređenje ili dogovaranje Mrkšića i Šljivančanina".

"Sam čin povlačenja vojne policije iz hangara na Ovčari značio je zeleno svetlo za ubijanje, a dali su ga Šljivančanin, Mrkšić i ostali", precizirala je.

Ona tvrdi i da je odvođenje zarobljenih na streljanje počelo odmah nakon što je izdan nalog za povlačenje vojne policije, da su sva vozila korišćena za prevoz na Ovčaru bili vojna, kao i gorivo.

"Ne samo da im su im date odrešene ruke da sa zarobljenicima rade što hoće, nego im je data sva potrebna logistika da ih vode do polja i da ih streljaju", upozorava Artman.

"Uzimanjem činjenice da u trenutku likvidacije jedinice teritorijalne obrane i srpski dobrovoljci nisu više bili podređeni JNA, sudije mogu oprati ruke za sve ono što se dešava čim okrenu leđa. To liči na uputstvo budućim ratnim zločincima kako da izbegnu odgovornost tako da ona ostane na počiniocima", zaključila je Artmanova.