Ribičič: Ličnost u centru pažnje

Slovenačko državno tužilaštvo saopštilo je da je u vreme posleratnih ubistava, važila Četvrta haška konvencija iz 1907. godine.

Izvor: B92

Četvrtak, 26.05.2005.

08:58

Default images

Ovim saopštenjem Vrhovno državno tužilaštvo želi da razjasni nedoumice koje su se u stručnoj javnosti pojavile posle vesti da je protiv Mitje Ribičiča podignuta krivična prijava za delo genocida, izvršeno posle Drugog svetskog rata.

Stručnjak za ljudska prava, profesor Ljubo Bavcon pre nekoliko dana je kazao da sumna da se Ribičič može goniti ili mu suditi za genocid izvršen pre 1948. godine, kada je usvojena Konvencija o genocidu, a u jugoslovenski krivični zakon je genocid "uveden" tek 1951. godine.

Vrhovno državno tužilaštvo Slovenije podseća i da je genocid uvršten u poglavlje o krivičnim delima protiv čovečnosti i međunarodnog prava i da za njega u međunarodnom pravu postoji naziv "zločin protiv čovečnosti".

Londonski sporazum je uveo retroaktivnu krivičnu odgovornost za takve slučajeve, a Četvrta haška konvencija iz 1907. godine i njeno pozivanje na načela međunarodnog i humanitarnog prava, kao i načela koja važe među civilizovanim narodima, bila su pravni izvor i tokom 1945. i 1946.godine, tj. u vreme posleratnih masovnih ubistava, za šta je Ribičič osumnjičen.

Londonski sporazum je usvojila i nekadašnja Jugoslavija, a Slovenija ga je nasledila Aktom o nasleđu.

Advokat: Dosadašnje optužbe odbačene

Advokat Mitje Ribičiča Peter Čeferin kritikuje medije i policiju jer su objavili Ribičičevo puno ime i prezime, čime su mediji prema advokatovom mišljenju, kršili sve propise o zaštiti ljudskih prava. Advokat je kritičan i prema vođi istrage posleratnih ubistava, Petru Jamniku, koji je prijavu protiv Ribičiča "nadugačko i naširoko predstavio celoj slovenačkoj javnosti preko televizije".

Advokat dodaje i da su sve dosadašnje optužbe protiv Mitje Ribičiča bile odbačene. Prvu optužbu su protiv Ribičiča, 1998. godine podigli mariborski advokat Dušan Ludvik i Valter Smolej iz Beča. Njihovu optužbu da je Ribičič zajedno sa Tonetom Ferencom, od 1945. do 1950, učestvovao u potpunom uništenju nemačke narodnosti, tužilaštvo je odbacilo.

Iste godine su slovenačka policija i tužilaštvo započeli istraživanje posleratnih ubistava, jer su te godine rođaci onih koji su posle rata poginuli u nerazjašnjenim okolonostima, zahtevali objašnjenje. Rad policije se posebno intezivirao tri godine kasnije, kada je u skloništu kod Slovenske Bistrice pronađena još jedna masovna grobnica. Slovenačka državna komisija je do sada u Sloveniji pronašla 411 mesta na kojima je došlo do posleratnih ubistava.

Slovenačka policija se u poslednje vreme držala pravila da objavljuje samo početna slova imena i prezimena optuženog, a u Ribičičevom slučaju je prekinula praksu, što po Čeferinovom mišljenju govori da policija prati neke druge ciljeve, ali i da je "svaki proces koji ne prati pravne ciljeve, politički proces".

Trud policije u traganju za dokazima

Uprkos trudu da pronađe dokaze, policija i tužilaštvo nisu našli ništa što bi omogućilo da se zahteva krivični postupak protiv bilo koga, za koga se sumnjalo da bi sa masovnim ubistvima mogao biti povezan.

Slovenačka policija je u svom izveštaju iz 2003. zapisala da je obavila razgovore sa više od 850 osoba, saslušala više od 30 svedoka i pregledala ogromnu dokumentaciju Arhiva Slovenije, ali nije mogla da pronađe dokaze koji bi teretili i jednu živu osobu u Sloveniji. Arhivski dokazi su uzaludno traženi i u saveznim arhivima u Beogradu.

Dokazi su, prema rečima vođe kriminalista koji su istraživali posleratna ubistva, Petra Jamnika, pronađeni tek prošle sedmice u Arhivu Slovenije, gde je nađen registar zatvorenika sa imenima ljudi, koja se pojavljuju i na spiskovima onih koji su bez prethodnog suđenja bili ubijeni samo na osnovu naredbi "majora Mitje", što je bilo Ribičičevo ime u vreme kada je bio zamenik načelnika OZNA za Sloveniju.

Slovenački Savez boraca NOB-a ne želi da komentariše krivičnu prijavu za delo genocida protiv Ribičiča, jer čeka kraj zakonom predviđenih postupaka i imaju poverenje u postupke pravne države.

Istoričar dr Jože Dežman za slovenačku POP TV kaže da se, "po svim opisima krivičnih dela koji terete Ribičiča, radi o planiranom genocidu", kao i da je krajnje vreme da i pravosuđe počne da se bavi činjenicama s kojima su istoričari upoznati već više od deset godina. Dežman dodaje i da nije toliko bitno da li će Ribičič na kraju biti i osuđen, već da posebnu težinu ima činjenica da "i mi u Sloveniji postanemo svesni da takvi zločini protiv čovečanstva ne zastarevaju".

Ipak ima nešto zapisano

Albert Svetina, nekadašnji zamenik načelnika OZNA za Ljubljanu, koji je još pre nekoliko godina u medijima optužio Ribičiča da je znao i naređivao likvidacije posle rata, ove godine je objavio knjigu "Od oslobodilačkog rata do razbojništva".

U njoj je Ribičiča direktno optužio da je bio glavna osoba OZNA-e za sudove i likvidacije. Svetina u knjizi piše i da su oni koji su bili u rukovodstvu OZNA-e bili upleteni u posleratna ubistva, ali su pred slovenačkom parlamentarnom komisijom negirali svoju krivicu.

"Za ubistva su krivili jugoslovensku vojsku i Srbe...Kako je moguće da Krajger, Ribičič i ostali, nisu znali za ubistva? Od samog početka su svi dobro znali za žrtve i njihove grobove", kaže on i dodaje da je Ribičič parlamentarnu komisiju zavodio tvrdeći da se arhivsko gradivo, sa spiskovima likvidiranih i kartotekom protivnika, nalazi u Bosni. "Zašto bi bilo u Bosni i kome bi to tamo trebalo? Možda Bosancima?", piše u knjizi Alberta Svetine.

Slovenački list "Večer" podseća na izjave Mitje Ribičiča, koji je 1999. ovom listu dao intervju. Tada je na pitanje da li su se dogodili posleratni zločini, Ribičič rekao: "To je pitanje šta je uopšte zločin. To bi morao da utvrdi Haški sud."

Za isti list, istoričar Dežman kaže da je ova krivična prijava protiv Ribičiča presudna prelomnica i pokušaj pravne države, koja mora da razlikuje zločin i nevinost. Svako je nevin dok se suprotno ne dokaže. U simboličkom smislu, kaže Dežman, sada je odlična prilika da Slovenci prestanu da se dele na zločince i žrtve, jer u pravnoj državi svako odgovara za svoja činjenja..."A zločin se mora nazvati zločinom" izjavljuje Dežman i dodaje da kada većina Slovenaca bude osudila posleratna ubistva, to će biti svojevrsni referendum pomirenja.

Mitja Ribičič, pesnik i humanista

Mitja Ribičič je tokom Drugog svetskog rata bio politički komesar komunističke partije, od 1944.do 1945. godine je školovan u Moskvi, u centru Staljinove tajne policije NKVD.

Po povratku iz Sovjetskog Saveza postao je pomoćnik načelnika OZNA za Sloveniju, a od 1947.- 1951. godine je bio zamenik ministra unutrašnjih poslova i tužilac. Ribičič je 1986. godine postao i predsednik savezne Vlade nekadašnje SFRJ.

Ribičič je, pored najviših državnih i partijskih funkcija koje je obavljao, pisao i pesme. One su bile mahom sa ljubavnom i partizanskom tematikom, a na neke od njih je komponovana i muzika.

Takva je pesma "Počiva jezero u tišini", koja se je na mnogim prigodnim priredbama nekada, ali i još uvek, izvodi kao "partizanska narodna" pesma. Kao takvu je peva i Zoran Predin, nekadašnji frontmen "Lačnog Franca".

Još jedna od poznatih Ribičičevih pesama je i "Gledaj na prozoru je lišce belo", za B92 javlja dopisnik iz Slovenije Jelica Greganović

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

14 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: