Republikanski šamar: Šta dalje za Ameriku i Obamu

Odgovorni urednik Nedeljnika Marko Prelević pozvan je da uživo prati predstojeće američke izbore koji su održani u utorak 4.novembra. Zašto su izbori značajni za američku javnost, kako zaista izgledaju američke kampanje, kako se oragnizuju mitinzi i kako izgleda vožnja u čuvenom izbornom autobusu kandidata Prelević objavljuje u svakodnevnim izveštajima na www.nedeljnik.co.rs.

Izvor: B92

Sreda, 05.11.2014.

16:50

Default images

Na trenutak je zavladala tišina, dok je govornik ispod ogromnog ekrana na kojem se vrteo Fox News, omiljena televizijska stanica republikanaca, vadio telefon iz džepa. Nekoliko stotina republikanaca došlo je u izborni štab, smešten na improvizovanom fudbalskom terenu (govorimo o američkom fudbalu, razume se) u koledž Hall of Fameu u centru Atlante, i svi su već od kasnog popodneva znali da će im se dopasti ono što su čuli.

Trebalo je samo sačekati SMS potvrdu.

"Upravo sam dobio poruku iz štaba demokrata", zaurlao je tip, a masa je počela da maše kartonima na kojima je bilo ime guvernera Džordžije. "Misel Nan, demokratski kandidat za senatora, malopre je pozvala Dejvida Perdjua i čestitala mu."

Urlik, pa zemljotres, neko dvoje se grle, neke dve devojke skidaju štikle i počinju da skaču po veštačkoj travi, tri momka nazdravljaju čašom vina, na binu izlazi novi-stari guverner Nejtan Dil, koji je lagodno porazio Džejsona Kartera, unuka bivšeg predsednika Džimija.

Samo se jos Džordžija čekala, jer je pet država pre toga već palo u ruke republikanaca. Ova, sešta, koja je vazila za jednu od najneizvesnijih trka - tako su govorila sva istraživanja javnog mnjenja, koja su predvidjala pat-poziciju, odnosno drugi krug izbora za senatora - ostala je "crvena" gotovo bez muke.

Tamo u Kentakiju, iskusni lisac Mic Mekonel, sto je medju prvima prebrinuo svoje brige i skoro uništio mladu Alison Lundergan Grajms, počeo je da se smeje kao Mr. Burns: on nikada nije sanjao da bude predsednik, kao Frenk Andervud iz House of Cards sa kojim ga često uporedjuju, samo je želeo da bude vodja republikanske većine u Senatu. I to ce, posle ravno tri decenije na onom brdašcetu iznad Vašingtona, najzad postati.

Na kraju je sve imalo ukus antiklimaksa za republikance, koji nisu ni imali dostojnog takmaca na ovim midterm elections, i glasnog šamara za nepopularnog predsednika Baraka Obamu i njegovu desnu ruku Harija Rida, dosadasnjeg predvodnika većine u Senatu.

Nije bilo čak ni do "konačnog rezultata", koji je bio predvidiv svim ozbiljnim političkim analitičarima - 52:45 u Senatu (u Lujzijani će se održati drugi krug u decembru, ali i tu republikanski kandidat ima prednost), 242:174 u Predstavničkom domu, 24:8 na izborima za guvernere saveznih država - koliko do manira te pobede. Republikanci su razbili svoje protivnike, uzevši im čak i nekoliko doskoro "neosvojivih tvrdjava", a svuda su pobedili mnogo ubedljivije nego što im se predvidjalo.

Osetio je to, medju prvima, i Sem Nan, otac Misel Nan i jedan od najuglednijih političara u novijoj istoriji Sjedinjenih Americkih Država. U štabu demokrata, u jednoj sali hotela Hajat, svega nekoliko stotina od republikanske žurke, dok su se na bini redjali ljudi što ulivaju nerealni optimizam (to je tradicija, jednako koliko i govori pobednika i poraženih), Nan je počeo da mi priča koliko je ponosan na svoju ćerku i koliko je naporna ova kampanja bila. I već tada se moglo naslutiti da će prvi korak njegove mezimice u visokoj politici izgledati kao Bambijevo klizanje po ledu...

Demokratski stratezi kasno sinoć poćeli su da traže uzroke kraha. Istina, bilo im je veoma teško, jer su "branili" mnogo država koje su tradicionalno republikanske (i sa tradicionalno velikim republikanskim novcem), ali koje su osvojene 2008, na plavom talasu koji je doveo Baraka Obamu u Belu kuću.

Te 2008. izlaznost, posebno žena i manjina, bila je ogromna, pa su skinuti i neki ozbiljni skalpovi GOP-a. Ovog 4. novembra, ti su birači ostali kući: niti su demokrate mogle da se bore protiv napada na Baraka Obamu, niti su uspele da nametnu svoje teme, poput ekonomije. Njihovi su bili zbunjeni odricanjem kandidata od reforme medicinskog sistema, zbunjeni odbijanjem kandidata da kažu da li su ikada i glasali za Obamu, zbunjeni time sto su demokrate tvrdile da im je ekonomija prioritet, a dragocene minute na televiziji i sate na mitinzima trošile na praznjikave govore o imigrantima, istopolnim brakovima i jednakim šansama za sve.

Demokratama jeste podeljena užasno teška ruka, praktično bez ijednog stiha - u velikim, tradicionalnim demokratijama poput američke predsednik obično i gubi izbore u šestoj godini mandata, i ni to nije preveliko iznenadjenje - ali oni nisu ni pokušali da se batrgaju.

Pravili su gafove, poput onog da im je kandidat na Floridi bio Čarli Krist, čovek koji je sinoć izgubio svoje treće izbore uzastopno, što i ne bi bilo toliko tragično da prethodna dva puta nije bio kandidat prvo Republikanske stranke, a potom i nezavisni kandidat! Nisu shvatili ni koliko su Amerikanci uplašeni od novih terorističkih napada i ISIS-a (jedan "exit poll" CNN-a pokazao je da 72 odsto gradjana misli da će se uskoro dogoditi nešto tragično na američkom tlu), ni koliko strah i neizvesnost mogu da motivišu birače...

Na tome i na neprestanim napadima na predsednika - u svakoj državi, svaka reklama i svaki oglas govorili su da je glas za demokrate glas za Obamu - republikanci su gajili svoju strategiju i u noći izmedju utorka i srede, pod svetlima Fox Newsa, mogli sebi da upute dugačak aplauz. Džordžija je osvojena s dvocifrenom razlikom, Kentaki takodje, u Severnoj Karolini u penziju su poslali senatorku Kej Hejgan (koja se čak pominjala i kao mogući kandidat demokrata za predsednika!), a njihova nadmoć došla je do izražaja i u Virdžiniji, jednog od "najplavljih" država, u kojoj je republikanac Ed Gilespi izgubio od dosadašnjeg senatora Marka Vornera za svega 12.000 glasova!

Nije onda ni čudo što je bilo toliko kristalno belih osmeha u College Hall of Fame te sveže jesenje noći u Atlanti.

No šta sada, narednog jutra, kada se šampanjac stoplio, i kada je prošao prvi talas euforije, ovaj novi odnos snaga znači za američku politiku, bilo unutrašnju ili spoljnu? Kako će izgledati politička scena u kojoj čitav Kongres drže republikanci, a demokratama je, od svih poluga i kočnica, ostao samo onaj problematični čovek u Beloj kući?

Odgovore tražim kod Alana Abramovica, profesora političkih nauka na Univerzitetu Emori u Atlanti, koji je i predvideo ovakav ishod izbora:

"Od osam država koje su navodno bile neizvesne na ovim izborima, na predsedničkoj trci 2012. Mit Romni je pobedio Baraka Obamu u sedam. Od tih sedam, u šest je imao prednost veću od deset procenata. A to je bilo pre dve godine, kada Obama još nije bio toliko nepopularan", objašnjava Abramović gde su se "prešli" istraživaci javnog mnjenja.

Logična posledica rezultata, ali i oštre političke polarizacije koja je na delu u SAD jeste da će republikanci biti još konzervativniji, a preostale demokrate u gornjem domu Kongresa jos liberalnije. A to, slažu se analitičari od Oregona do Njujorka, neće biti dobar recept za saradnju. Očekuju Ameriku još barem dve godine "gridlocka", odnosno zastoja u vršenju vlasti, bilo zbog nebrojenih "filibastera" kojima se odlaže usvajanje zakona, ili odbijanja predsednika da ih potpiše.

"Vidim mnogo konfrontacije i malo mesta za dogovore o bilo čemu", navodi profesor Abramovič.

No u svemu se tome možda krije i jed(i)na dobra stvar koja se demokratama dogodila na ovim izborima. Snažno desno krilo Republikanske partije, koje će gospodariti Senatom, verovatno će pisati i proturati zakone koji idu protiv svega za šta se zalažu Obama i njegove demokrate. Obamino suprotstavljanje "jastrebovima" i potezanje prava na veto kad god je to moguće - posebno po pitanjima imigracije, ljudskih prava i zdravstvene zaštite - daće vetar u ledja nekom budućem demokratskom kandidatu za predsednika, posebno Hilari Klinton, koja se mudro odmakla od licnosti i senke Baraka Obame, ali ne do kraja i od njegove politike.

Ovo, kaže mi profesor Abramovič, može da bude dvosekli mač za republikance. Pirova pobeda, koje će se sećati sa setom, kao početak kraja "Velike stare partije".

U metrou u Atlanti narednog jutra shvatam šta je profesor hteo da poruči, i koliko se SAD menjaju. Svi znači, table i glasovna obaveštenja su dvojezični, čak i ovde na "dubokom Jugu", u mekom trbuhu protestantske Amerike, spanski jezik je ravnopravan sa engleskim. US Census Bureau, ovdasnji pandan Zavoda za statistiku, predvidja da ce negde izmedju 2040. i 2050. godine belci postati manjina u SAD, posto broj Afroamerikanaca i latinosa raste mnogo brže.

To će duvati u jedra demokratama - na predsedničkim izborima 2012. godine 40 odsto Obaminih birača nisu bili belci, crnci glasaju za Demokratsku partiju u razmeri 9:1, Hispanoamerikanci u razmeri 2:1.

Republikanska partija mora da se menja ako ne želi da za deceniju-dve postane nevažna, ali vodeći ljudi stranke kao da ne vide da ne mogu da grade budućnost na bogatim belim muškarcima.

"To je zato što njihovi pojedinacni kandidati i dalje prolaze jako dobro u svojim izbornim jedinicama, bilo da se radi o okruzima ili državama", prica profesor Abramovič. "Ta partija ima nekoliko velikih problema, ali jedan od najvećih je da ono što je u dugoročnom interesu čitave stranke - okretanje ženama, manjinama, imigrantima - uopšte nije u interesu individualnih kandidata".

U utorak uveče, uoci i posebno nakon onog vriska koji je značio da je Obama sada ostao sam na braniku svoje politike, ta dugoročna budućnost kao da nije zanimala nikoga. Jer kada su pogasila svetla, kada je pala zavesa na izbore, na odurnu negativnu kampanju, na novac sumnjivog porekla i uticaj korporacija - koji od nekada najtransparentnijih izbora čini čudni i pomalo zastrašujući melanž slobode i korupcije - kada je improvizovani fudbalski teren utonuo u mrak, pobednik je bio samo jedan.

I bio je spreman da ponizi svog rivala.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 3

Pogledaj komentare

3 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: