Gasi cigaretu, stoko žutog zuba! Stiže antipušački gestapo

Izvor: Boris Dežuloviæ

Petak, 31.12.2010.

09:23

Default images

Prije koji dan u jednom smo zagrebačkom restoranu, u prostoriji predviđenoj za pušače, sjedili zajedno s prijateljima i njihovim maloljetnim sinom. Silno je to iznerviralo gospodina što je sjedio dva stola dalje, pa je ustao i prezirnim nam glasom održao neugodno predavanje o neodgovornim roditeljima što djecu izlažu duhanskom dimu, podsjećajući nas kako je dokazano da 99,9 posto djece pušača i sami postaju pušači.

Naš mali prijatelj nije kriv što se mi ne možemo oduprijeti toj, kako se to sad kaže, odvratnoj navici. Pa ipak, revnom smo higijeničaru poluglasno poručili da nam popuši. Poluglasno, za sebe, rekoh, jer tuđe pušačke navike, po našem skromnom, a suprotnom mišljenju, zaista nisu nešto što treba znati cijela gostionica. Ali i zato jer nismo mogli biti sigurni da već u sljedećem trenutku neće banuti antipušački gestapo, prijateljima oduzeti dijete i poslati ga u neki planinski internat na arijevsko čeličenje, a nas potrpati u stočne vagone i transportirati u Jasenovac.

Može vam izgledati pretjeran moj strah, dopuštam mogućnost. Antipušačka histerija, međutim, doživljava svoj vrhunac: u Hrvatskoj je revni zakonodavac propisao da se duhanski proizvodi od sada ne smiju u trgovinama javno isticati, što znači da će ih trgovci morati držati ispod pulta. Pušači su postali najprezrenija populacija dvadeset prvog stoljeća, čak su i muslimani bolji ljudi od nas, a pola dotiranih znanstvenih instituta bavi se dokazivanjem štetnosti duhanskog dima, najotrovnije i najopasnije tvari što je čovjek ikad ispustio u atmosferu.

Pušači definitivno truju djecu, to je nasilje nad djecom, oko toga se nećemo sporiti. Pušenje u stanovima trebalo bi stoga zabraniti, baš kao i premlaćivanje djece, i takve roditelje oštro kazniti. Ako se svi oko toga slažemo, a nije nam teško složiti se, neće biti problem donijeti onda i zakon koji će antipušačkom gestapou omogućiti da nenajavljen, u bilo koje doba dana i noći, upada ljudima u stanove i provjerava da li se tu puši.

Pretjerano?! Podsjećam da tu žive ubojice. Da policija zna kako u stanu na drugom katu živi terorist koji planira cijanidom poubijati cijeli trgovački centar nevinih ljudi, nitko se ne bi pretjerano polomio u obrani njegova prava na nepovredivost doma i privatne imovine. U čemu je razlika? Osim što se nikotin u zraku zadržava dulje od cijanida i što će pušač za života pobiti više ljudi nego taj terorist?

Ima taj nacizam, kako vidite, mnogo dobrih strana, ali i jednu nezgodnu: upast će gestapo i u stan onoga nacističkog simpatizera s početka priče. Ne zna gestapo u kojem su stanu arijevci, u kojemu nisu, u kojemu se puši, a u kojemu ne. Ali pristojni su gestapovci, nije to primitivna pušačka stoka: sterilnim kirurškim rukavicama pretrest će mu krevet i ladice s donjim rubljem, novim parom rukavica pažljivo provjeriti drži li možda u anusu paketić cigareta, djetetu napraviti biopsiju pluća i ako sve bude u redu, uljudno se ispričati zbog možebitnih neugodnosti.

A onda, kad već budu na vratima, onaj stariji, šepavi, u kožnom mantilu, svojim će iskusnim okom primijetiti nešto sumnjivo, pogledati ga stisnutih očiju, ući u kuhinju i štapom podignuti poklopac korpe za otpatke.

– Was ist das? – upitat će ledenim glasom.

– Was? Das? – preznojit će se naš antipušački arijevac. – Nemam pojma otkud to ovdje!

– Prokleti ubojice – s vidljivim izrazom gađenja izvadit će stari gestapov vuk iz korpe kartonsko pakovanje McDonald’sova Happy Meala u kojemu su tiho umirala tri-četiri pržena krumpirića. – Znate li da jedan hamburger ima 450 kalorija?

Trenutak-dva kasnije jezivi vrisak ispunit će neboder u Novom Zagrebu, kršit će ruke žena dok joj budu iz ruku čupali mališana, otimat će se debeli muškarac dvojici stasitih gestapovaca dok ga budu trpali u kamion sa pedesetak sličnih očajnika.

Pretjerujem? Ne: pušači su prvi Židovi našeg doba, odvratna nearijska rasa žutih zuba i noktiju kojima će se uskoro pridružiti svi oni što koštaju budžet Zdravog Reicha i jedu masnu hranu, piju alkohol, vode ljubav bez kondoma, nose tijesnu odjeću, gledaju televiziju, vise na internetu, tetoviraju se ili usred ljeta sunčaju između deset ujutro i četiri popodne. Nije istina, reći ćete: za početak, pušenje je vaš izbor, nije grijeh rođenja. Jeste li sigurni? Podsjećam kako će 99,9 posto djece pušača i sami postati pušači. Samo je dakle jedan način da se ta odvratna navika jednom zauvijek iskorijeni.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 8

Pogledaj komentare

8 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: