Radić: Polovina Srba bili agresori

Jure Radić, koji je bio i ministar za obnovu i povratak izbeglica, rekao je to svedočeći pred Haškim tribunalom, na suđenju hrvatskim generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču, optuženim za progon Srba iz Kninske krajine i druge zločine nad civilima tokom i posle “Oluje“, od avgusta do oktobra 1995.

Pošto mu je tužiteljka Katrina Gustafson citirala govor u kojem je predsednik Hrvatske Franjo Tuđman u leto 1997. u Vukovaru odbacio mogućnost da se u Hrvatsku vrati svih "150 000 – 200 000 Srba", Radić je ocenio da je Tuđman "govorio realno" zato što je "veliki broj Srba bio umešan u agresiju".

"Predsednik Tuđman kaže da se do tada vratilo 14 500 Srba i da će se vratiti još... ali da nema izgleda da se vrate svi i da mi ne želimo da se agresori vrate" zato što bi to ugrozilo Hrvatsku, protumačio je svedok.

Objašnjavajući zašto je u leto 1995. u jednom razgovoru s Tuđmanom - koji mu je citirala zastupnica optužbe - kazao i da na području Slunja "srećom nikada nije bilo mnogo Srba", Radić je rekao: "Mislio sam na agresora, za kog smo tada, u danima posle ’Oluje’, kolokvijalno govorili - Srbi... Bar polovina ih je bila agresor".

Komentarišući transkripte njegovih razgovora s Tuđmanom, Radić je potvrdio i da su planirali da na strateški osetljivom području "između Kupe i Une" u budućnosti ne sme biti "više od 10 odsto Srba".

Svedok je, međutim, tvrdio da je taj prostor "planski ispraznila velikosrpska agresija" i da ga je - zato što je "Hrvatska tu najtanja" - bilo najvažnije naseliti "izbeglima i prognanima", hrvatskim emigrantima iz sveta i pripadnicima Hrvatske vojske.

Na primedbu tužiteljke da se pod izbeglicama nisu podrazumevali i Srbi, već samo Hrvati, pretežno iz BiH, Radić je uzvratio da su "i Srbi bili izbeglice".

Radić je tvrdio da se plan povratka i naseljavanja izbeglica, koji su usvojile vlasti u Zagrebu, odnosio na "sve državljane Hrvatske".

Svedok je negirao da je vlast predsednika Tuđmana imala za cilj trajno oduzimanje imovine izbeglih Srba kada je ozakonila useljavanje hrvatskih izbeglica u njihove napuštene kuće.

Radić je tvrdio da je Vlada Hrvatske na taj način "čuvala" imovinu Srba kojom je "privremeno raspolagala", ne zadirući u vlasništvo, kako bi rešila veliki problem privremenog smeštaja Hrvata izbeglih iz drugih delova Hrvatske i BiH.

Pri tom stavu je ostao i pošto mu je tužiteljka Gustafson citirala da je on sam u to doba govorio Tuđmanu da će "privremeno vremenom postati stalno".

"Mislio sam da će izbeglice ostati u Hrvatskoj stalno, ne u tim kućama... Nijednom Srbinu do danas nije oduzeta imovina - ili su je razmenili ili su je prodali", kazao je Radić.

Uz tvrdnju da je veliki deo stanova Srba tada bio u vlasništvu hrvatske države, svedok je kazao i da je njegov stav bio da "državne stanove pripadnika JNA koji su napadali i napustili Hrvatsku, treba dati hrvatskim vojnicima", ali i drugima.

Radić je tvrdio i da ni u jednom zvaničnom dokumentu Vlada Hrvatske nije "etnički delila ljude", sugerišući da su pravo na povratak i imovinu uživali svi državljani podjednako.

"Dali smo svakome mogućnost da podnese zahtev za povratak i obnovu kuća... Ja na osnovu toga zaključujem - ko se nije prijavio, nije ni želeo da se vrati... Ta mogućnost još postoji", izjavio je on.

Na pitanje sudije Alfonsa Orija da li zna koliko se Srba do sada vratilo u Hrvatsku, Radić je odgovorio da ne zna zato što je "pre deset godina napustio politiku".

U današnjem svedočenju Radić je potvrdio i da se predsednik Tuđman zalagao za "kroatiziranje" bosanskih Muslimana.

"Mislio je pod tim na evropeiziranje, odnosno da Muslimani, zajedno s Hrvatima, postanu deo zapadne civilizacije... Da na leđima nosimo Muslimane i da ih kroatiziramo postupno", rekao je Radić.

Radića, koji iskaz daje na poziv sudskog veća, sutra će ispitivati branioci optuženih.