Problem arhiva u Srbiji

On je pronalazak "nepoznate građe" u Depou Arhiva ocenio kao događaj iz koga svi, a pre svega država, treba da izvuku pouke i sa više pažnje priđu rešavanju problema arhiva i očuvanja i zaštite celokupnog arhivskg blaga Srbije. "Nedavno smo imali informaciju da je izgoreo deo građe u arhivu Ministarstva inostranih poslova, da je nestao Dejtonski sporazum," rekao je.

"Pre nekoliko godina iz Arhiva Srbije nestala su dokumenta, a sada su pronađena ona koja su dugi niz godina bila neraspakovana - od kako su restitucijom vraćena iz Beča", istakao je Perišić.

Ocenjujući to kao najblaže rečeno nemar prema nama samima i onome što su tragovi naše prošlosti i postojanja, Perišić je rekao da sve to ukazuje i na stepen našeg zaostajanja kada je reč o odnosu i razumevanju značaja dokumenata.

"Odnos države prema arhivima govori o civilizacijskom zaostajanju ili napredovanju jedne države“, kazao je on.

Pronalaženje arhivske građe koja nije evidentirana, među kojom je najdrastičniji primer obilje dokumenata dobijenih iz Beča početkom osamdesetih godina prošlog veka, koja je stajala u zapečaćenim kartonskim kutijama, čuvana na neodgovarajući način, van svih arhivističkih standarda, prema njegovom mišljenju, upućuje na hitnu potrebu da se o problemu arhiva razgovara na najvišim mestima u državi.

"Kada se ima u vidu da je to vredna građa, jer svaka okupatorska vojska ne odnosi nevrednu arhivsku građu, dokumenta takve važnosti istog trenutka kada su dospela u Arhiv, morala su da budu otvorena, popisana i obrađena, da budu u istraživačkoj funkciji", rekao je Perišić.

Prema njegovoj stručnoj oceni, ovo je veoma značajan materijal vezan za različite periode srpske istorije.

Kako je rekao, reč je o dokumentima značajnim za političku, diplomatsku, društvenu i kulturnu istoriju.

Pronađena su i lična dokumenta istaknutih ličnosti, među kojima su pasoš i lična dokumenta jednog od najvećih srpskih filozofa Branislava Petronijevića.

Perišić je stanje u srpskoj arhivistici ocenio kao nedopustivo loše jer većina arhiva nema preciznu evidenciju čime raspolaže.

Pored toga, sredstva koja država izdavaja za arhive nisu dovoljna, kao i sredstva koja se ulažu u stručno obrazovanje i usavršavanje arhivista.

"U ozbiljnim državama kada postoji potreba da državni arhiv dobije dodatni prostor, reši pitanje krova koji prokišnjava ili neki drugi problem, to uopšte nije tema, o tome se ne raspravlja, odvajaju se vanredna sredstva i istog časa se reaguje jer ako se nešto dogodi zgradi u kojoj se čuva 'pamćenje jednog naroda', onda je to pamćenje bespovratno izgubljeno", kazao je on.