7 godina od kraja bombardovanja

Pre sedam godina predstavnici VJ i NATO-a potpisali Kumanovski sporazum, bombardovanje je prekinuto, Milošević proglasio pobedu.

Izvor: B92

Petak, 09.06.2006.

10:05

Default images

U danu kada je Marti Ahtisari došao u trodnevnu posetu Kosovu kako bi pripremio nastavak pregovora o budućem statusu Kosova, navršava se sedma godišnjica od potpisivanja Kumanovskog sporazuma, kojim je Srbija i formalno izgubila ingerencije na Kosovu.

Svi međunarodni zvaničnici ističu kako će do kraja ove godine status Kosova biti definisan, a mnogi već sada izjavljuju da će rezultat pregovora biti neki oblik nezavisnosti. Da je to pravac u kome se kreće budućnost Kosova moglo se pretpostaviti još pre sedam godina. Međutim, 9. juna 1999. završetak bombardovanja u državnim medijima predstavljen je sasvim drugačije.

Tako je okončano bombardovanje Jugoslavije koje je počelo 24. marta 1999. i počeo je da važi sporazum o povlačenju jugoslovenskih snaga bezbednosti sa Kosova. Sporazum su u Kumanovu, u Makedoniji, potpisali general NATO-a Majkl Džekson i zamenik načelnika Štaba Vrhovne komande Vojske Jugoslavije general Svetozar Marjanović, koji je tada rekao da su razgovori bili teški. "Potpisan je sporazum o miru. Rat je prestao. Pobedila je politika mira koju vode Jugoslavija i njen predsednik Slobodan Milošević", rekao je tada Marjanović. Tadašnji predsednik Jugoslavije Slobodan Milošević u jednom od svojih retkih obraćanja naciji proglasio je pobedu nad snagama NATO-a i građanima, kako je rekao, čestitao mir.

Potpisivanje sporazuma u Kumanovu označio je početak uspostavljanja nezavisnosti Kosova u odnosu na Srbiju, ali će pravi Dan D za budućnost Kosova biti onaj u kome će biti saopšteno rešenje o njegovom statusu.

Od tog dana do danas ništa se suštinski na Kosovu i u vezi sa njim nije promenilo, kaže Miki Mihajlović, koji je do 9. juna 1999. bio na čelu Medija centra u Prištini. Jedina prava promena može se očekivati od vlasti u Srbiji, koja - po mišljenju Mihajlovića - polako pokazuje realističniji stav u odnosu na Kosovo: "Na neki način, svi smo osećali da je Kosovo dobilo nezavisnost. Bombardovanje je bilo bolje."

Priča o srpskom odnosu prema Kosovu, ratu koji je vođen 1999, i zločinima koji su tada i nakon toga počinjeni, jedinstvena je i zbog toga što je to jedini trenutak u istoriji u kome su se vojska i policija povlačile sa dela teritorije uz pesmu.

Posledice

Jedinice VJ povukle su se sa Kosova posle donošenja rezolucije Ujedinjenih nacija, a prve međunarodne trupe ušle su na teritoriju Kosova iz Makedonije 12. juna 1999. U sastavu KFOR-a na Kosovo je došlo 37.200 vojnika iz 36 zemalja, od čega 30.000 iz zemalja članica NATO-a. U međuvremenu, broj tih snaga bitno je smanjen.

Akcija NATO-a, usledila je posle neuspelih pregovora o rešenju krize na Kosovu, održanih u Rambujeu, kod Pariza, u februaru i martu 1999. Vazdušni napadi na SRJ počeli su 24. marta 1999, na osnovu naređenja generalnog sekretara NATO-a Havijera Solane. Vlada Jugoslavije iste noći je proglasila ratno stanje, u većini gradova u Jugoslaviji tada su se prvi put posle Drugog svetskog rata oglasile sirene za vazdušnu opasnost, a građani su odlazili u skloništa.

NATO je izvodio napade sa brodova u Jadranu, iz četiri vazduhoplovne baze u Italiji, a u nekim operacijama učestvovali su i strateški bombarderi koji su poletali iz baza u Zapadnoj Evropi i u SAD.

U napadima je, prema raznim procenama, poginulo između 1.200 i 2.500 ljudi. U bombardovanjima, koja su trajala 78 dana, teško su oštećeni infrastruktura, privredni objekti, škole, zdravstvene ustanove, medijske kuće, spomenici kulture. Tadašnje vlasti procenile su štetu na oko 100 milijardi dolara i tražili od članica NATO-a da je nadoknade. Grupa ekonomista G17 štetu je procenila na 29,6 milijardi dolara.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

40 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: