"Svi smo jednaki" - kada će moći da se skinu navodnici?

Svi smo jednaki, ali samo u nazivu projekta koji je pre šest meseci pokrenuo fitnes instruktor Slobodan Marčetić.

Izvor: B92

Petak, 21.04.2017.

11:45

U praksi, osobe sa invaliditetom nemaju iste mogućnosti za rekreacijom kao većina. U Beogradu ne postoji nijedan park - teretana na otvorenom gde bi oni mogli da treniraju. Često su zbog toga prinuđeni da ostanu u svoja četiri zida, prepušteni sami sebi.

Najčešći razlog zbog cega osobe sa posebnim potreba ostaju u svom domu je strah od neprihvatanja okoline. Slobodan je odlučio da olaksa onima koji žele da uzmu život u svoje ruke. Najteže je doći do njih, jer su često učaureni u svojim stanovima, ne viđjaju se na ulicama, medijima. Setimo ih se samo u određenim prilikama.

Sport je jedan od načina koji im može dati određenu slobodu. Projektom svi smo jednaki, Slobodan pristupa svakoj osobi na jedinstven način. Pojedinačno prilagođava treninge u zavisnosti od stepena invaliditeta. U tome se i jedino razlikuje trening od onih koji nemaju invaliditet. Rastko Jokić je prvi Slobodanov učenik.

Zajednički trenizi su krenuli krajem prošle godine, i od tad se javila potreba da ova ideja dođe do što većeg broja ljudi. Rastka sam najpre viđao u teretani, nije jednostavno prići tako osobi I pitati je u čemu je problem. Na taj način postoji velika šansa da, umesto da pomognete zapravo samo odmognete toj osobi. Pratio je Rastkove treninge i predložio mu je da otpočnu zajednički.

"Bilo je lakše u toliko što je Rastko već znao svoje mogućnsoti u teretani i van nje", ističe Slobodan.

To traje do današnjeg dana, a broj zainteresovanih se postepeno povećava.

Rastko je rođen sa fizičkim nedostatkom ruke. Odrastanje nije bilo lako. U to vreme o tome se nije puno pričalo i nije bilo razumevanja. Na njegovu sreću, uspeo je to rano da prebrodi. U vreme puberteta pogledao se u ogledalo, upitao sebe ono čuveno pitanje, što svako od nas u životi barem jednom postavi "ko sam ja?"

Iako odgovor nije znao tog trenutka, znao je samo da želi da postigne nesto u životu i da to bude vezano za sport.

Prva adresa mu je bila Paraolimpijski savez i streljaštvo kao sport. Tada shvata da mu ova disciplina odgovara i odlučuje da njoj posveti veći deo pažnje. Nije mu teško da priča o situacijama, kompleksima, poteškoćama kroz koje je prolazio. Smatra da je o tome važno govoriti onima koji u ovom trenutku prolaze kroz slične faze, kako bi to prebrodili na sto lakši način.

U to vreme nije mogao ni da pretpostavi da će jednog dana postati paraolimpijac, i zahvaljujuci streljaštvu obići Evropu i osvojiti brojna priznanja.

I upravo u toj Evropi mogao je da vidi u kojoj meri je razvijena svest kada su u pitanju potrebe osoba sa invaliditetom. Kada osoba sa invaliditetom izrazi želju za bilo kojim sportom, njoj je neizmerno lakše da se priključi timu, nego u nasoj zemlji. Gotovo svaki sport je prilagođen osobama sa posebnim potrebama, sve im je dostupnije, postoje više centara za treninge, udruženje. Kod nas je to svedeno na individualni napor I trud svake osobe. I tamo se može reći da smo svi jednaki.

I to je cilj projekta Svi smo jednaki. Doći do što većeg broja ljudi I motivisati ih da prevaziđu predrasude okoline.

"Najveća prepreka osoba sa invaliditetom je zapravo nedostatak samopouzdanja", ističe ovaj uspešni paraolimpijac.

Vera, istrajnost, motivacija i redovni treninzi, doneli su mu brojne nagrade i priznanja. A mnoge mu tek predstoje.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: