Da li postoje pravne neizvesnosti u pogledu povraćaja imovine i kakvi su planovi Srbije za rešavanje tog pitanja?

Učesnici naše ankete smatraju da su za veliku pravnu neizvesnost koja vlada u pogledu povraćaja imovine odgovorne sve vladajuće garniture u poslednje dve decenije, jer još uvek nije donet zakon o restituciji. Veliki broj među 146 anketiranih smatra da je dodatni problem privatizacija, koja ide pre restitucije, a mnogi ne veruju da će problem restitucije ikad biti rešen.

Izvor: B92

Četvrtak, 30.12.2010.

11:10

Default images

4. pitanje

1. …Dosadašnja praksa potvrđuje da navodna demokratska vlast nema volju za rešavanje ovog pitanja, jer ne uvažava pravo na imovinu kao osnovno ljudsko pravo - zbog čega ne poštuje ova međunarodna dokumenta, kao ni sopstveni Ustav (član 58. i 59.) i Zakon o prijavljivanju i evidentiranju oduzete imovine.
Zakon o planiranju i izgradnji samo dodatno potvrđuje nepoštovanje privatne svojine i potpuni haos u pravnoj regulativi Srbije, jer je njime omogućeno sticanje vlasništva nad zemljištem licima koja nikada nisu imala vlasnička prava nad tim zemljištem…Sa stanovišta pravne nauke, opravdano se postavlja pitanje, kako se navodno stečena prava nad tuđom imovinom uopšte mogu predpostaviti realnim vlasničkim pravima, koje potvrđuju važeća dokumenta o vlasništvu - što g. Ilić, ni ministar g. Oliver Dulić nikad nisu objasnili građanima ove zemlje? Takođe, nikada građanima nije objašnjeno zbog čega je uopšte 2005. g. donet Zakon o prijavljivanju i evidentiranju oduzete imovine, kada je 2009. ta prijavljena imovina, koju bi novi zakon o povraćaju trebao da vrati pravim vlasnicima, potpuno neopravdano ustupljena drugim licima, i nad njom dato čak i vlasničko pravo?!
Osnovni razlog neispunjavanja ovog veoma važnog preduslova za ulazak Srbije u Evropsku uniju, leži u odsustvu odgovornosti sadašnje vlasti prema građanima koji su prijavili oduzetu imovinu, jer nosioci vlasti očigledno lično ne potražuju tu imovinu, a zadovoljenje opšteg, odnosno javnog interesa predpostavljaju interesu njima bliskih osoba ili tajkuna. Umesto da prihvati najbolja rešenja zemalja koje su odavno rešile ovo pitanje, vlast neprekidno privatizuje i rasprodaje prijavljenu imovinu, zbog čega logično i osporava naturalni povraćaj imovine, kako bi izbegla sopstvenu odgovornost za ovakvo ponašanje, koga će na kraju platiti svi poreski obveznici Srbije.
Da je interes vlasti zadovoljenje pravde i zaštita privatne svojine, ona je u samom Zakonu o prijavljivanju i evidentiranju oduzete imovine morala ugraditi zabranu daljeg raspolaganja prijavljene imovine, ili je to mogla uraditi vlada svojom uredbom, sve dok se ne donese zakon o njenom povraćaju pravim vlasnicima i njihovim naslednicima. Pošto to nije učinjeno do danas, i dalje smo svakodnevno svedoci raspolaganja i otuđivanja tuđe prijavljene imovine, pri čemu su građani potpuno lišenih svojih vlasničkih prava - kao da smo i dalje u bivšem socijalističkom poretku, a ne u dvadeset prvom veku, uprkos deklarativnom zalaganju vlasti za ulazak Srbije u Evropsku uniju.
Poseban problem predstavlja i činjenica da se priča o povraćaju imovine sve češće svodi isključivo na povraćaj nacionalizovane imovine, iako je na osnovu Zakona o prijavljivanju i evidentiranju oduzete imovine i prema zvaničnom podatku Republičke direkcije za imovinu Republike Srbije, samo po osnovu pravnog osnova eksproprijacije prijavljeno 15,8% od ukupno prijavljene imovine…. Pravo pitanje je, da li nadležne institucije Evropske unije uopšte mogu razumeti značenje pojma tkz.društvene svojine, koja je bila ničija i svačija, i koja se nikako ne može izjednačavati sa privatnom svojinom, nad kojom postoji pravo slobodnog raspolaganja i nasleđivanja…Nažalost, taj Nacrt zakona nekritički i bezrezervno podržala i neka udruženja građana, ne misleći o svim aspektima zakona, interesu svih oštećenih građana i zadovoljenju pravde…
Zbog svega navedenog, smatram da je ogromna odgovornost institucija Evropske unije u rešavanju ovog pitanja, jer se nažalost, našim vlastima ne može prepustiti da ovaj problem rešavaju na način kako se to može čuti u medijima - jer je on na štetu interesa građana ove zemlje, koji nisu dužni da zbog njihove neodgovornosti sutra plaćaju odštete oštećenim građanima, na osnovu presuda pred Međunarodnim sudom za ljudska prava u Strazburu.
(Bojana bukorovoć, 10. januar 2011 15:15)

2. …Puno je razloga da smatramo da su prednja pozitivna stanovišta po pitanju neophodnosti donošenja Zakono o restituciji, svih dostadašnjih koalicija na vlasti, bila samo deklaratorna, da nije bilo iskrene namere da se taj Zakon donese, a retorička podrška restituciji je bila i danas je, marketinška, najčešće korišćena u izbornim godinama, sračunata na glasove građana kojima je imovina oduzimana i održavanje građana u uverenju da će se Zakon doneti, ali istovremeno i uveravanje međunarodnih institucija, koje su takođe ukazivale na neminovnost donošenja tog Zakona,da se na tom pitanju radi.

Istovremeno se imovina, koja bi trebala da bude predmet restitucije intenzivno i često nezakonito, otuđivala iz državnog i društvenog vlasništva, pre svega privatizacijom i svojinskom transformacijom na zemljištu, kroz koje se vrši još jedno otuđenje nezakonito stečene imovine, koko bi se imovinsko pravni odnosi izkoplikovali i u konačnom onemogućila naturalna restitucija, koja je po ranije vlasnike, ali i državu i budžet i građane, kao poreske obveznike, najpovoljnija…

Sadašnja vladajuća elita, građanima i međunarodnoj zajednici, šalje poruke da se i ona zalaže za donošenje Zakona o restituciji, navodno još uvek nije opredeljena za model restitucije, ali šalje signale da je finansijsko obeštećenje realnije, što je potpuno netačno. Istovremeno, ista vladajuća koalicija ubrzano donosi propise, kojima se omogućava nastavak ranjeg trenda. Ne treba zaboraviti da je sadašnja koalicija na vlasti donela u postupku svojinske transformacije na zemiljištu ZAKON O PLANIRANJU I IZGRADNJI (Sl.glasnik RS br.72/09 od 03.09.2009 god)., koji je stupio na snagu dana 11.09.2009 god. - u pokušaju da onemogući naturalnu restituciju gradskog građevinskog zemljiša, koji na sreću građana nije provodiv Zakon, pa ne može ostvariti željeni cilj…

Ukoliko rešavanje ovog pitanja bude prepušteno Srbiji, ono neće biti rešeno, jer Zakon o restituciji neće biti donet ili će, još gore, biti donet takav Zakon o restituciji, kojim će građani Srbije ponovo biti oštećeni i poniženi, jer će im se ponuditi mrvice sa već ispražnjenog stola.
(Advokat Sonja Spasović, iz Beograda, 10. januar 2011 09:48)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

146 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: