Da se rehabilituje i Tito, pa da krenemo ispočetka

Dočeka i Draža da bude rehabilitovan. Kad ono međutim! Dan kasnije prosu se vest da nije rehabilitovan, nego da je samo presuda komunističkog Narodnog suda oglašena nevažećom. Svejedno, prvi utisak je najvažniji.

Info

Izvor: Svetislav Basara, Danas

Subota, 16.05.2015.

19:49

Default images
Foto: Tanjug

Draža i njegovi sledbenici su momentalno počeli da seire i da uživaju u čarima rehabilitovanosti. Poetski politički analitičar, primerice, Matija Bećković blagoizvoleo je izjaviti da je rehabilitacija "veliki korak za Srbiju i srpski narod". Možda u neku ruku i ne greši: to je, vaistinu, krupan korak ka ivici civilizacijske provalije.

Nesporno je da đeneral nije imao - kako se to kaže u vesternima - fer suđenje, ali takođe je nesporno da su u posleratno vreme uza zid - sa mnogo manje formalnosti i suđenja - prislanjani i glumci, trgovački putnici, gimnazijski profesori i proči koji barut nisu ni omirisali, ali se nešto behu zamerili ljudima posleratnog kova. Takođe je nesporno da je đeneral u rat krenuo sa namerom da organizuje gerilski otpor okupatoru.

Još je nespornije da su komunisti, stare varalice, paralelno sa borbom protiv okupatora - a možda i sa više žara - sprovodili komunističku revoluciju. Verovatno je nesporno i to da đeneral nije odobravao, a još manje naređivao basnoslovna zverstva koja su činili pripadnici "kraljevske vojske u otadžbini".

Neka bude nesporno i to da mnoge četničke formacije nisu davale ni pet para na đeneralova naređenja, ostaje najnespornije da je Draža Mihajlović bio vrhovni četnički komandant i da su sva počinjena zverstva, ako ništa, a ono simbolički povezana sa njegovim imenom.

Vest o njegovoj - fiktivnoj ili stvarnoj, svejedno - rehabilitaciji vrlo je rđavo odjeknula u regionu, a pogotovo u Bosni, u kojoj su se Dražini komandosi naročito istakli masovnim pokoljima muslimanskog stanovništva. (I oni su nas klali petsto godina, tako će to pravdati dražobranitelji.)

Nije, međutim, sve završilo četrdesetih godina prošlog veka, daleko od toga; zla krv i (razumljivo) nepoverenje Muslimana bitno su doprineli izbijanju rata koji nam je svima (da li baš svima) još uvek u sećanju.

Sve u svemu, krvavi tragovi koji se vuku iza četničkog pokreta još uvek su isuviše sveži da bi se posezalo za pompeznom rehabilitacijom Draže MIhajlovića, bez obzira na udeo njegove lične krivice u krvavom piru. Mučninu utiska pojačava činjenica da je đeneralovoj rehabilitaciji, pretpostavljam značajno, doprineo direktan angažman prezidencijalnog sovjetnika, Antića, kao i činjenica da je džumhurbaškan, lično, vaktile bio četnički vojvoda. I - šta sad? Kako šta? Ako je rehabilitovan Draža, red bi bio da se rehabilituje i Tito. Pa da krenemo ispočetka.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

161 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: