Vakcinisanje, odluka sa dalekosežnim posledicama

Nekada davno moj otac, mladi lekar tek izašao sa fakulteta, poslat je da bude jedini doktor u malom mestu zvanom Ljubovija na obali Drine. Tamo mu se rodila ćerka. Pošto je beba rođena vrlo sićušna i slabašna, moj otac, jedini lekar u mestu, odlučuje da je ne izlaže dodatnim rizicima i da dete ne vakciniše protiv velikih boginja. Bolest je ionako zahvaljujući obaveznoj opštoj vakcinaciji iskorenjena u zapadnim zemljama. I dete nikada neće doći u dodir sa tom opakom bolešću.

Info

Izvor: Milena Troboziæ-Garfild

Nedelja, 15.03.2015.

19:30

Default images
Ilustracija: Freeimages.com

Otac je ubrzo napredovao, prešao u Beograd i posvetio se igrom sučaja baš razvoju javnog zdravlja doktorirajući iz oblasti socijalne medicine i javne zdravstvene zaštite. U Beogradu radi u Saveznom zavodu za zdravstvenu zaštitu, sarađuje sa Svetskom zdravstvenom organizacijom na unapređivanju zdravstvene zaštite i postaje jedan od utemeljivača sistematike i statistike javnog zdravstva u zemlji. Petnaest godina po dolasku u Beograd, sada već uspešni i svetski priznati stručnjak socijalne medicine, moj otac se iz nekog samo njemu znanog razloga odlučuje na još jednu specijalizaciju, iz oblasti dermatologije, na kožnoj klinici Kliničkog centra u Beogradu.

U vreme njegove specijalizacije na kliniku jednoga dana dovode pacijenta sa Kosova u veoma teškom stanju. Sumnja se na alergijsku reakcju na penicillin ili tako nešto, ako se dobro prisećam. Pacijent međutim i pored svih napora lekara ubrzo umire u najstrašnijim mukama. Ubrzo potom razboljeva se medicinska sestra koja ga je negovala. Potom umrie i jedan od Iekara sa klinike. Niko ne zna o čemu se radi. Niko ne prepoznaje šta je u pitanju. Niko ne zna da postavi dijagnozu. Niko nikada nije video nista slično. Jer u pitanju je bolest koja je davno iskorenjena: Variola vera. Velike boginje.

Nastaje panika. Neverica. Proglašavanje vanrednog stanja pod pritiskom i nadzorom Svetske zdravstvene organizacije. Po hitnom postupku sprovodi se se obavezno strogo kontrolisano re-vakcinisanje celokupnog stanovništva. Epidemija mora da se suzbije, jer u pitanju je javno zdravlje, bezbednosti celokupnog stanovništva pa i okolnih država. Bolest je smrtonosna i veoma zarazna. Moj otac je srećom bezbedan od zaraze i uključuje se kao jedan od glavnih stručnjaka za javno zdravlje u organizovanje procesa re-vakcinacije. Deca se vakcinišu po školama, odrasli na radnim mestima i na specijalno određenim punktovima u celoj Srbiji.

Sećam se kad su dosli u školu i postrojili nas jedno iza drugog da budemo vakcinisani. Onda je neko prozvao moje ime. Izdvojili su me iz reda. Izveli iz učionice i poslali kući. Ja nisam mogla da budem vakcinisana jer nisam kao mala primila vakcinu protiv velikih boginja. Rizik je bio suviše veliki, iako sam, zbog oca koji je bio na Kožnoj klinici u vreme izbijanja epidemije, bila možda u većoj opasnosti od svih ostalih čak i od oca koji je bio zaštićen vakcinom.

Bila sam u kućnom karantinu. Moj otac je morao da donese tešku odluku da li da me vakcinise. Opasnot od reakcije je bila velika. Ali opasnost ne vakcinisanja je bila još veća, jer niko nje mogao da predvidi razmere epidemije. Bio mi je potreban gama globulin radi pojačavanja imuniteta. U zemlji je vladala nestašica gama globulina i moj otac, iako zdravstveni radnik, nije mogao da nabavi dozu koja mi je bila potrebna… Počinje panična potraga i konačno gama globulin mi stiže iz Španije, preko dalekih rođaka moje majke koje nikada nisam ni videla, a koji su lekari u Madridu. Posle nedelju dana dobijam svoju prvu dozu vakcine protiv velikih boginja i padam u višednevno bunilo. Poznato je da se neke vakcine mogu primati bez opasnosti samo u najranijem periodu života i da sa godinama postaju sve opasnije ako se prvi put primaju. Moj mlađi brat, koji je uredno vakcinisan kao beba prolazi sasvim bez reakcija posle revakcinacije kao i većina stanovništva.

Kada je kao otac i kao lekar procenjivao situaciju i donosio svoju odluku moj otac nije mogao ni da sanja o neverovatnom speltu okolnoti koji je usledio. Ko je mogao da pretpostavi da će se velike boginje ikada opet pojaviti u Evropi, da će se moj otac, doktor koji je, protivno pravilima javnog zdravstva, odlučio da ne vakciniše svoje dete, u trenutku epidemije naći baš na kožnoj klinici? I da će baš on kao stručnjak za zdravstvenu zaštitu biti uključen u organizovanje re-vakcinacije od koje sam ja morala biti izuzeta?

Čak i bolesti koje su davno iskorenjene zahvaljujući opštoj vakcinaciji, mogu se usled nepredvidivih okolnosti, ponovo pojaviti kao što se to desilo sedamdesetih godina u Jugoslaviji. Samo zahvaljujući činjenci da je celokupno stanovništvo bilo vakcinisano, pa je efikasno i bezopasno mogla da se izvrši re-vakcinacija, izbegnuta je epidemija neslućenih razmera. A dobronamerna roditeljska i lekarska odluka moga oca da me poštedi nepotrebne vakcine, umalo me je koštala života.

Razmislite o tome kad donosite odluke koje mogu imati dalakosežne posledice ne samo po život vašeg deteta nego i čitave nacije.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 6

Pogledaj komentare

6 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: