| |
|
|
| Boris Dežulović, Jutarnji list |
Engleski za Hrvate i Slovence |
| 31. oktobar 2009. |
Vrag je jezik. Čitam kako se Hrvati i Slovenci sada spore oko tumačenja izvornog engleskog teksta Sporazuma o arbitraži, pa mi pada na pamet jedna zanimljiva i poučna historijska priča. Nije, naime, prvi put da krivi prijevod i tumačenje nekog dokumenta nepovratno usmjeri cijelu povijest u sasvim drugom pravcu. Prije hiljadu i pol godina, recimo, slična se stvar dogodila na pripremama za crkveni koncil u španjolskom gradu Toledu.
|
Nije u to vrijeme bilo kompjutera, skenera i fotokopirnih strojeva, pa su se materijali prepisivali ručno. Da ne duljim, ovlašteni je pisar i prevoditelj imao pune ruke posla, pa mu je pomagao i sin, balava ljenčina kojemu je na umu bilo samo muvanje s razvratnim vizigotskim curama. Znanstvenici i povjesničari danas se ne slažu u svim detaljima, ali zna se da je do belaja došlo dok mu je otac diktirao tekst Nicejsko-carigradskog Vjerovanja.
- ...et in Spiritum Sanctum, Dominum... - govorio je otac.
- Čekaj, ne tako brzo - rekao je sin izbacivši jezik i pišući polako guščjim perom. - Et in Spiritum Sanctum, Dominum...
- ...et vivificantem, dvije točke - nastavio je stari pisar. - Qui ex Patre procedit.
- ...et vivificantem, dvotočka - ponavljao je mali izbacivši jezik. - Qui ex... qui ex?!?
- Qui ex Patre! - povisio je otac glas. - Ne slušaš!
- Kad brzo govoriš!
- Sine, koja si ti budala! - naljutio se otac. - Filio, que piger...!
- ...Filioque... - ponovio je postiđeni klipan. - Kako si rekao dalje?
- Procedit! - izgubio je živce stari. - Procedit!
Tako je, eto, jedan toledski jebivjetar u tekst Nicejsko-carigradskog vjerovanja ubacio riječ “filioque”, rečenica iz Vjerovanja po kojoj Duh Sveti “ex Patre procedit” - “proizlazi od Oca” - u materijalima za koncil tom je sitnom greškom promijenjena i odjednom je Duh Sveti “ex Patre Filioque procedit”, odnosno “proizlazio od Oca i Sina”.
Veliki raskol
Danas to izgleda smiješna greška, ali zbog nje su najumniji teolozi onoga doba uskoro poveli žestoke rasprave, carigradski su patrijarsi to “filioque” prevodili i tumačili tako da Duh Sveti proizlazi iz Oca kroz Sina, da je Sveto Trojstvo jedno Nadbiće, zapadni su teolozi tvrdili da je to sa “filioque” jasno kao dan i da Duh Sveti proizlazi i od Oca i od Sina, da je to Trojedno Biće dakle od tri zasebna entiteta, pet stotina godina zbog te su se jedne riječi ozbiljno svađali zapadni i istočni kršćani, kraljevi, carevi, pape, biskupi, patrijarsi, profesori bogoslovija i kafanski teolozi, sve dok na kraju papa Lav IX. nije ekskomunicirao tvrdoglavog carigradskog patrijarha Mihajla Kerularija, ovaj se baš naljutio pa spalio bulu i ekskomunicirao Papu, došlo je do velikog raskola u kojemu se Crkva razdvojila na Zapadnu i Istočnu, katolike i ortodoksne, i svijet se nepovratno podijelio.
I dan danas, cijelih deset vjekova nakon crkvenog raskola, teolozi raspravljaju o toj jednoj spornoj latinskoj riječi, nebrojene glave pale su zbog tih osam slova, a sve zbog onog davnog, anonimnog krelca iz Toleda, sina starog pisara, koji je prtljao guščjim perom po pergamentu gledajući kroz prozor koketne vizigotske cure. Zbog te su tupe glave isplažena jezika, eto, hiljadu i pol godina kasnije zaratili Hrvati i Srbi.
Veza, prijelaz, stik
Poučna je, kažem, ta priča za Hrvate i Slovence, koji ovih dana intenzivno uče engleski jezik kako bi dokučili što znači ta jebena, dvosmislena, trosmislena i tko zna koliko još i kako sve smislena engleska riječ “junction” iz 3. poglavlja, točke 1.b Arbitražnog sporazuma, kojom su pisari Ollija Rehna odnose Republike Slovenije s otvorenim morem definirali kao “junction to the high sea”.
Budućim će pokoljenjima to možda izgledati smiješno, ali zbog te riječi, “junction” danas najumniji teolozi vode žestoke rasprave. Zagrebački patrijarsi je prevode i tumače kao “vezu”, tako da Slovenija na otvoreno more izlazi kroz hrvatske teritorijalne vode. Zapadni teolozi tvrde da je to s “junction” jasno kao dan i da Slovenija na otvoreno more izlazi koridorom, da su i hrvatski i slovenski izlaz na međunarodne vode dva zasebna entiteta. Već danima zbog tog se termina ozbiljno svađaju slovenski i hrvatski kršćani.
- Junction - upozorava Jadranka Kosor - na engleskom znači “veza”. “Veza Slovenije prema otvorenom moru”. To nije ništa sporno. To znači samo to da...
- Glupost! - upada Zoran Milanović. - “Junction” u ovom kontekstu znači “kontakt”, “dodir”, “dodir Slovenije s otvorenim morem”. To je izdaja!
- Tako je! - slaže se Borut Pahor. - Zoki je u pravu, zna čovjek. Studirao je međunarodno pravo.
- Hvala - zadovoljno će Milanović. - Ja ne samo da sam u pravu, ja sam u međunarodnom pravu.
- Ne govorite budalaštine - uključi se Janez Janša. - U pravu je Jadranka, “junction” znači “veza”, “prijelaz”, prijelaz preko hrvatskog teritorijalnog mora.
- Tako je, “junction” ovdje znači funkcionalno povezivanje, a ne teritorijalno - čita hrvatska premijerka s komadića papira. - Omogućavanje da se s točke A dođe na točku B.
- Bogami ovdje piše “stik” - pokazuje slovenski ministar vanjskih poslova Samuel Žbogar nekakav englesko-slovenski frazeološki rječnik. - Stik, “spoj”.
- Bogami nije nego “prijelaz”. “Veza”.
- A šta ti znaš? Ti si studirao općenarodnu obranu - ljuti se Damir Kajin. - Vjerojatno si i diplomirao preko “veze”.
- Hahaha, dobra ti je ta - smije se Milanović.
- Aha, a ti si pravo završio zahvaljujući valjda “kontaktima” - svojoj se uspjeloj šali smije Jadranka Kosor. - Kužiš, kontakti... hahaha.
- Junction je selo u američkoj saveznoj državi Washington, na obali Pacifika, u zaljevu Grays Harbor, po popisu iz 2000. godine trideset šest kuća i osamdeset stanovnika - upadne u raspravu Stipe Mesić. - Provjerio sam na Wikipediji.
Da znate engleski...
- Vrlo dobro - lupi dlanom o stol Milanović. - Slovenci znači po Arbitražnom sporazumu imaju izlaz na Tihi ocean. Stvar riješena.
- Trideset šest kuća? - smije se i Damir Kajin. - Odlično, stane cijela Slovenija. I još ima mjesta za Joška Jorasa.
- This tukaj is Slovenia!
- Jako smiješno - frkće bivši šef slovenske diplomacije Dimitrij Rupel. - Da vi, gospodo, znate engleski, možda biste pročitali i knjigu “Torpedo Junction” Homera Hickama. Poučna je, o ratu podmornica na Atlantiku.
- Oho, Mitar najavljuje rat! - zajebava Milanović. - Brrr, sav sam se usro.
- Bit će vama Torpedo Junction u sporazumu - procijedi sebi u bradu Pahor. A to bogami vrlo znači “kontakt”.
- Aha - doda Samuel Žbogar. - “Junction” se na hrvatskom kaže “bum!”.
Nije to, vidjeli smo prvi put da prijevod i tumačenje nekog dokumenta nepovratno usmjeri cijelu povijest u sasvim drugom pravcu: karta svijeta danas bi drugačije izgledala da onaj stari pisar što su mu povjerili prepisivanje Nicejsko-carigradskog arbitražnog sporazuma nije imao tupavog sina. Prije koji mjesec, recimo, slična se stvar dogodila u Bruxellesu, na pripremama za međunarodnu arbitražu u sporu Slovenije i Hrvatske.
- ...funkciju otvorenog mora - diktirao je u svom uredu visoki povjerenik Olli Rehn - u režimu korištenja relevantnih morskih područja...
- Junction to the high sea... - ponavljala je udarajući po tastaturi zanosna crnka, neka Španjolka iz Toleda što je u Bruxellesu jedva završila engleski, pa se zaposlila u Europskoj komisiji što vezama, što dodirima.
- Ne, ne, “function of the high sea...” - ispravio je gospodin Olli Rehn. - “Funkcija otvorenog mora”. Function, F kao... fuck, jebiga.
- Ali tek smo na B.
- Šta B?
- Točka B - pokazivala je tajnica na ekran. - Bla, bla, bla, junction to the high sea...
- No, no, function! - gubio je živce gospodin Rehn.
- Znam da ne funkcioniram, gospodine - šapnula je sirota tajnica na rubu suza. - Ali ovo je sedamnaesta verzija!
Sveto pismo Ollija Rehna
Tako je, eto, jedna bruxelleska sekretarica u tekst hrvatsko-slovenskog Arbitražnog sporazuma ubacila riječ “junction”, rečenica iz Sporazuma po kojoj će arbitražni sud definirati b) funkciju otvorenog mora u režimu korištenja relevantnih morskih područja, u materijalima za pregovore tom je sitnom slovnom greškom promijenjena i odjednom je sud imao definirati b) vezu s otvorenim morem i c) režim korištenja.
Svađaju se tako zbog jedne engleske riječi premijeri, ministri, diplomati, stranački lideri, zastupnici u parlamentu, profesori pomorskog prava i kafanski lingvisti, burna će se teološka rasprava mjesecima voditi na pravnim fakultetima i katedrama za engleski jezik, u parlamentima i diplomatskim lobijima, nebrojene će glave pasti zbog tih osam slova sve dok na kraju premijer Borut Pahor ne blokira pregovore i ekskomunicira Hrvate iz Europske Unije, ovi se baš naljute pa spale Arbitražni sporazum i ekskomuniciraju Europsku Uniju iz Hrvatske, dok ne dođe dakle do velikog raskola u kojemu će se stara Europa razdvojiti na Zapadnu i Istočnu - katolike što sveto pismo Ollija Rehna tumače slobodno, prema Angleškem frazeološkem slovarju Sonje Berce, i ortodoksne, koji Sveti Sporazum tumače doslovno, prema Oxfordskom rječniku engleskog jezika - a svijet se konačno i nepovratno podijeliti.
Vrag je jezik.
Postojeći komentari (2)
| Pošaljite komentar
|
|
Boris Dežulović, Nezavisne.com
Lud je lud, al sud je sud
19. novembar 2009
Da sam ja advokat Republike Hrvatske pred međunarodnim sudom, kao što hrvatski advokat nisam niti mi pada na pamet biti, i da moram Hrvatsku braniti od tužbe za obeštećenje članova obitelji onih Srba kojima je u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj oduzeta sva imovina, ili im je u jasenovačkom logoru pobijen sav bliži rod, ja bih kao svjedoke obrane pozvao suce Okružnog suda u Banjaluci, a kao krunskog među njima pozvao bih gospodina Slobodana Radulja, sudskog vještaka za pitanja državnog terora, u slobodno vrijeme pravobranioca Republike Srpske Dalje
Boris Dežulović, Jutarnji.hr
Engleski za Hrvate i Slovence
19. novembar 2009
Čitaj JUNCTION kako ti odgovara. Riječ koja je posvadila diplomate i ministre, vladu i opoziciju. Dalje
Teofil Pančić, Peščanik.net
Politika saučešća
17. novembar 2009
Ponedeljak je, u Srbiji je u toku prvi od tri dana žalosti proglašena zbog smrti Gojka Stojčevića, monaško ime Pavle, patrijarha Srpske pravoslavne crkve. Zvoni mi mobilni telefon, na drugoj strani virtuelne žice je novinar jednog „manjinskog“ medija iz Vojvodine. Pre nego što me pita ono što ga zapravo zanima, gospodin novinar – kojeg lično ne poznajem – koristi priliku da mi najpre, tronutim glasom, iskreno izjavi saučešće zbog smrti g. Stojčevića. Na trenutak se zbunjujem, ostajem bez teksta, a onda sagovorniku blago odvraćam da mi taj simpatični i opšteomiljeni gospodin nije bio rođak niti poznanik. I da, u tom smislu, može odmah da pređe na stvar. Dalje
Ines Sabalić
Dan kad smo mogli ući u Europu
15. novembar 2009
Nakon pada Berlinskog zida tadašnja je Jugoslavija sklopila čvrst sporazum s Bruxellesom o brzom uključivanju u Europsku zajednicu, no umjesto puta na zapad, raspala se po republičkim šavovima, a Hrvatska i druge novonastale države, osim Slovenije, već dvadeset godina ne mogu ući u klub odabranih Europljana. Dalje
Boris Dežulović, Nezavisne
Magareća klupa
12. novembar 2009
Onako kako se prije petnaestak godina zajebavao s međunarodnom zajednicom, Radovan Karadžić zajebava se i danas. I što je najsmješnije od svega, stvar savršeno funkcionira. Bosanski gospodar rata stoji pred haškim sucima i tužiteljima, gleda ih u oči i onako jalijaški zajebava. Dalje
Boris Dežulović
Slobodni građanin Branimir Glavaš
9. novembar 2009
Nakon što je Biljana Plavšić svečano dočekana uvjerenjem premijera Republike Srpske Milorada Dodika kako će se osuđena ratna zločinka, "kao svaki drugi slobodni građanin uključiti u društveni život našeg naroda", makar kao počasna predsjednica Srpske, svoje je aktivno "uključenje u društveni život našeg naroda" - dakako, "kao svaki drugi slobodni građanin" - najavio i hrvatski bjegunac Branimir Glavaš. Dalje
Svetlana Lukić, Peščanik
Beli luk i mobilni
6. novembar 2009
Postaje neverovatno kako, bez obzira na tragičnost stanja u kome se nalazimo, nemamo više o čemu da govorimo; ili nam se istorija doslovno ponavlja, pa je već sve rečeno, ili, što mi se čini verovatnijim, gluposti i bedastoće koje činimo vraćaju se pod drugačijim maskama i daju privid novine staroj dobroj svinjariji. Pa se opet ćuti. Dalje
Danica Drašković, Danas
Devet istih godina
4. novembar 2009
Devet godina posle Miloševića, Srbija je u raljama službi bezbednosti, koje jačaju kao u najbolja diktatorska vremena. Niko od njih, osim Radeta Markovića, nije kriv niti osuđen. Godinama su ubijali, palili, otimali, pljačkali, uništavali države, gradove, sela, porodice. Dalje
Vladimir Gligorov, Peščanik.net
Čikago ili Avganistan
4. novembar 2009
Kako to može Holandija da bude odgovorna, krivac čak, za zaostajanje Srbije? A opet, kako bi to mogla Holandija da se izvuče iz priče sa Hagom? Dalje
|
 |
|
|
| |
Više seksa za parove koji sarađuju
 Istraživanje koje je sprovela Konstans Gejdžer sa univerziteta Montkler u Nju Džerziju pokazalo je da parovi koji zajedno obavljaju kućne poslove češće
... Dalje
|
|
|
pretraži po celom b92.net
English
