Raj na metar od kalašnjikova

Bila je ovo još jedna užasna nedelja u Srbiji. Videli smo jezive snimke na kojima naši Škorpioni ubijaju, rafalima u leđa, jednog po jednog mladog i neuhranjenog mladića Muslimana, koji svoju smrt čekaju mirno, u redu, jedan za drugim.

Info

Izvor: B92

Petak, 03.06.2005.

17:47

Default images

Reakcije u Srbiji takve su da imamo još jedan strašan razlog više da kad nas neko u inostranstvu pita odakle smo – prećutimo, a ako neko baš insistira iz koje to daleke i egzotične zemlje dolazimo, da im kažemo da pripadamo plemenu čije  ime bez neke velike potrebe ne treba spominjati.

Na snimku smo videli i sveštenika SPC koji našim Škorpionima daje blagoslov pre odlaska u krstaški rat preko Drine. Škorpioni su naša verzija vitezova koji su oslobađali Svetu zemlju i Hristov grob.

U našoj verziji Hristov grob su cisterne nafte, cigare i videorekorderi. Bez obzira što je Duh sveti isekao telefone u sremsko-karlovačkoj eparhiji, saznali smo da je onaj božiji izaslanik sa snimka otac Gavrilo iz manastira Svetih arhangela kraj Šida.

Znači on je našim ratnicima objasnio da su metar ipo između kalašnjikova i pogurenih leđa žrtve jedna od vrata raja.

Karla del Ponte je stigla među Srbe i u njenu čast Koštunica je brilijantom akcijom uhapsio neke od ovih ubica. Koštunica je dakle bio brz munjevito brz, efikasan, zgrožen snimcima, ali i srećan što pomaže Haškom sudu.

Juče je naš predsednik vlade izgovorio dosta ispravnog teksta, ali zašto to čujemo samo kada su u blizini uši Karle del Ponte, zašto je pametan tekst rezervisan samo za strance, pa valjda ima neku pametnu reč samo za nas.

Koštunica nam je juče lično saopštio da je hapsio Škorpione, ne bi me čudilo da se lično prikradao kroz ševar do Šida samo da ne bi tamo gde treba, na hitno sazvanoj sednici vlade ove zemlje, u ime te naše vlade rekao neku ljudsku i državničku reč. Ne, naša vlada je juče umesto toga raspravljala o akcizama i PDV-u.

Potpresednik Vlade Miroljub Labus je juče, zanimljive li koincidencije, govorio u SANU, kako se vlada ponosi čestitom SANU, sa sve Kostom Čavoškim, Vasilijem Krestićem, Ljubom Tadićem i od juče novim članom predsedništva ove časne srpske institucije, Mihailom Markovićem. Mora biti da je u prvom redu sedeo i Dobrica Ćosić, koji je ne tako davno rekao: niko od nas intelektualaca nije čak ni za trenutak pretpostavio da će otrov nacionalizma kad se jednom izlije dovesti do krvoprolića.

Većina medija u Srbiji se posle emitovanja snimaka smaknuća u Srebrenici  ponašala sramno. Ili su vest plasirali tako da se čovek posle toga pita čemu toliko uzbuđenje ili su cenzurisani snimci, kao da ne bi nekoga potresli do smrti, bili samo uvod da nam časni general Stevanović u Hagu kaže da sa tim Škorpionima srpska država nije imala ništa.

Većini novina streljanje muslimana nije bilo dovoljno zanimljivo za naslovnu stranu i to su isti oni listovi koji su nas danima maltretirali fotografijama zlostavljanja iračkih zatvorenika u Iraku. Abu Graid je, procenili su urednici, Srbima mnogo zanimljiviji od Srebrenice.

Vrhunhac državničke bede ipak je bilo jučerašnje obraćanje naciji predsednika  Borisa Tadića. Promuklim glasom, sa velikim dramskim pauzama, tronutog lica, govorio nam je o trafikama, samouslugama i neodređenim drugim narodima, kojima je spreman da se izvini u Srebrenici.

Jednu rečenicu suvislu nije rekao o zločinu, a da nastavak nije bio: ali... Ako 11. jula stvarno bude išao u Srebrenicu, neka ga neko pre toga dobro izbrifuje - da ne počne tamo da se izvinjava Jermenima ili Kurdima. Više ne važi nagradno pitanje koje sam postavila pre nekoliko meseci: ko je u stvari Boris Tadić. On je sin akademika Ljube Tadića  koga je po glavi mazio čika Dobrica kada je dolazio u posetu svom  prijatelju Ljubi.

Žarko Korać i Nataša Mićić su u ime osam nevladinih organizacija poslanicima Skupštine Srbije podneli predlog deklaracije o Srebrenici u kojoj se od narodnih predstavnika samo traži da se odrede prema zločinu i njegovom pravdanju.

Poslanik vladajućeg DSS-a, Đorđe Mamula, objašnjava juče da bi usvajanje te deklaracije značilo pritisak na Haški sud. Ovaj poznati tumač Koštuničine ideje legalizma, priznao je da je bio šokiran video-snimkom egzekucije, ali nam savetuje da sačekamo presudu suda, a ne da svoje stavove zasnivamo na snimcima i komentarima. Ma kolika da je plata poslanika Mamule, mala je  za sramotu koju mora biti  da oseća dok izgovara ovakve rečenice. Što je još gore, morao bi da tuži sudu svog šefa Koštunicu što je dozvolio da se na osnovu video snimka hapse nevini, dok Bog i Zakon ne kažu drugačije, njegovi i naši Škorpioni.

Komentar Svetlane Lukić deo je emisije Peščanik, koja se na Radiju B92 emituje petkom od 9.30 i subotom u 16 časova.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

14 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: