Ponedeljak, 30.05.2011.

22:18

Berluskoni izgubio u Milanu

Italijanski premijer Silvio Berluskoni je na lokalnim izborima izgubio vlast u Milanu i Napulju.

Izvor: FoNet

Berluskoni izgubio u Milanu IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

4 Komentari

Sortiraj po:

EU Citizen

pre 12 godina

Berluskoni je štetočina u pasivnom smislu, jer njegova "desničarska" retorika predstavlja puku demagogiju, dok je jedino do čega mu je stalo gola moć, a o pravim i dubinskim reformama koje su, danas već bez preterivanja može da se upotrebi prilog "očajnički", potrebne Italiji, i ne sanja, jer bi mu kod razmaženih i parazitski nastrojenih italijanskh birača, čak i ako su nominalni "desničari", ugrozile popularnost i iskomplikovale život, pa je ovo na prvi pogled dobra vest. Kada čovek, međutim, pogleda ko su političke snage koje protiv Berluskonija stoje, ne može, ako išta zna o ekonomiji, da se otme utisku da, danas na ookalnom nivou, a sutra možda i na nacionalnom, pasivnu štetočinu nečinjenjem mogu da zamene samo ljudi koji će biti aktivne štetočine, i svojim suludim, od tvrde ekonomske realnosti potpuno odvojenim levičarskim fantazmagorijama, značajno ubrzati raspad italijanske privrede i društva i grčki scenario, ili, u jednoj mnogo heterogenijoj zemlji, gde se ljudi iz raznih regiona ne vole previše i ne veruju jedni drugima, i bukvalnu dezintegraciju države. Teško je reći šta je tu manje zlo, produžavanje trenutne agonije bez nade u korisne i pozitivne promene ili ubrzanje negativnih trendova sa (u Evropi zatrovanoj totalitarizmom uvek tankom) nadom da će se iz propasti možda roditi nešto novo i bolje, ali je sigurno samo jedno, da, osim raznih vrsta nekvalitetnih i/ili korumpiranih elita, i sami građani Italije svojom lenjošću, nerealnošću očekivanja i iracionalnošću, snose, isto kao i njihove španske, portugalske, grčke (a za koju godinu i francuske, setite se mojih reči) komšije, ogroman deo odgovornosti za ono što ih snalazi i tek će ih snaći, a svakom ko ima dva oka u glavi i dva semestra makroekonomije iza sebe jasno je da ih neće snaći baš ništa dobro.

Slobodan

pre 12 godina

Na moju iskrenu zalost, srpsko drustvo nije imalo zastitne mehanizme, nadasve medju intelektualnom elitom, koji bi kao sada u slucaju Italije, zaustavili ludilo koje je vodio Milosevic i opasni anonimusi (kao Karadzic, Hadzic, i njima slicni), a osmisljavali kvazi-intelektualci (a zapravo frustrirani misevi autoritarnog sistema). Ma koliko situacija izgledala desperatno, gradjani moje nove domovine su pokazali dovoljno zrelosti da kazu dosta pomahnitalom brutalnom i jako nemoralnom kapitalizmu Berluskonija i krike...

Uzivam stoga veceras...

Saluti da Milano

Mirko

pre 12 godina

svaka čast gospodinu Luiđi de Magistrisu na pobedi, političaru koji je otvorio pitanje reforme pravosuđa u Srbiji u Evropskom parlamentu.

Mirko

pre 12 godina

svaka čast gospodinu Luiđi de Magistrisu na pobedi, političaru koji je otvorio pitanje reforme pravosuđa u Srbiji u Evropskom parlamentu.

Slobodan

pre 12 godina

Na moju iskrenu zalost, srpsko drustvo nije imalo zastitne mehanizme, nadasve medju intelektualnom elitom, koji bi kao sada u slucaju Italije, zaustavili ludilo koje je vodio Milosevic i opasni anonimusi (kao Karadzic, Hadzic, i njima slicni), a osmisljavali kvazi-intelektualci (a zapravo frustrirani misevi autoritarnog sistema). Ma koliko situacija izgledala desperatno, gradjani moje nove domovine su pokazali dovoljno zrelosti da kazu dosta pomahnitalom brutalnom i jako nemoralnom kapitalizmu Berluskonija i krike...

Uzivam stoga veceras...

Saluti da Milano

EU Citizen

pre 12 godina

Berluskoni je štetočina u pasivnom smislu, jer njegova "desničarska" retorika predstavlja puku demagogiju, dok je jedino do čega mu je stalo gola moć, a o pravim i dubinskim reformama koje su, danas već bez preterivanja može da se upotrebi prilog "očajnički", potrebne Italiji, i ne sanja, jer bi mu kod razmaženih i parazitski nastrojenih italijanskh birača, čak i ako su nominalni "desničari", ugrozile popularnost i iskomplikovale život, pa je ovo na prvi pogled dobra vest. Kada čovek, međutim, pogleda ko su političke snage koje protiv Berluskonija stoje, ne može, ako išta zna o ekonomiji, da se otme utisku da, danas na ookalnom nivou, a sutra možda i na nacionalnom, pasivnu štetočinu nečinjenjem mogu da zamene samo ljudi koji će biti aktivne štetočine, i svojim suludim, od tvrde ekonomske realnosti potpuno odvojenim levičarskim fantazmagorijama, značajno ubrzati raspad italijanske privrede i društva i grčki scenario, ili, u jednoj mnogo heterogenijoj zemlji, gde se ljudi iz raznih regiona ne vole previše i ne veruju jedni drugima, i bukvalnu dezintegraciju države. Teško je reći šta je tu manje zlo, produžavanje trenutne agonije bez nade u korisne i pozitivne promene ili ubrzanje negativnih trendova sa (u Evropi zatrovanoj totalitarizmom uvek tankom) nadom da će se iz propasti možda roditi nešto novo i bolje, ali je sigurno samo jedno, da, osim raznih vrsta nekvalitetnih i/ili korumpiranih elita, i sami građani Italije svojom lenjošću, nerealnošću očekivanja i iracionalnošću, snose, isto kao i njihove španske, portugalske, grčke (a za koju godinu i francuske, setite se mojih reči) komšije, ogroman deo odgovornosti za ono što ih snalazi i tek će ih snaći, a svakom ko ima dva oka u glavi i dva semestra makroekonomije iza sebe jasno je da ih neće snaći baš ništa dobro.

Mirko

pre 12 godina

svaka čast gospodinu Luiđi de Magistrisu na pobedi, političaru koji je otvorio pitanje reforme pravosuđa u Srbiji u Evropskom parlamentu.

EU Citizen

pre 12 godina

Berluskoni je štetočina u pasivnom smislu, jer njegova "desničarska" retorika predstavlja puku demagogiju, dok je jedino do čega mu je stalo gola moć, a o pravim i dubinskim reformama koje su, danas već bez preterivanja može da se upotrebi prilog "očajnički", potrebne Italiji, i ne sanja, jer bi mu kod razmaženih i parazitski nastrojenih italijanskh birača, čak i ako su nominalni "desničari", ugrozile popularnost i iskomplikovale život, pa je ovo na prvi pogled dobra vest. Kada čovek, međutim, pogleda ko su političke snage koje protiv Berluskonija stoje, ne može, ako išta zna o ekonomiji, da se otme utisku da, danas na ookalnom nivou, a sutra možda i na nacionalnom, pasivnu štetočinu nečinjenjem mogu da zamene samo ljudi koji će biti aktivne štetočine, i svojim suludim, od tvrde ekonomske realnosti potpuno odvojenim levičarskim fantazmagorijama, značajno ubrzati raspad italijanske privrede i društva i grčki scenario, ili, u jednoj mnogo heterogenijoj zemlji, gde se ljudi iz raznih regiona ne vole previše i ne veruju jedni drugima, i bukvalnu dezintegraciju države. Teško je reći šta je tu manje zlo, produžavanje trenutne agonije bez nade u korisne i pozitivne promene ili ubrzanje negativnih trendova sa (u Evropi zatrovanoj totalitarizmom uvek tankom) nadom da će se iz propasti možda roditi nešto novo i bolje, ali je sigurno samo jedno, da, osim raznih vrsta nekvalitetnih i/ili korumpiranih elita, i sami građani Italije svojom lenjošću, nerealnošću očekivanja i iracionalnošću, snose, isto kao i njihove španske, portugalske, grčke (a za koju godinu i francuske, setite se mojih reči) komšije, ogroman deo odgovornosti za ono što ih snalazi i tek će ih snaći, a svakom ko ima dva oka u glavi i dva semestra makroekonomije iza sebe jasno je da ih neće snaći baš ništa dobro.

Slobodan

pre 12 godina

Na moju iskrenu zalost, srpsko drustvo nije imalo zastitne mehanizme, nadasve medju intelektualnom elitom, koji bi kao sada u slucaju Italije, zaustavili ludilo koje je vodio Milosevic i opasni anonimusi (kao Karadzic, Hadzic, i njima slicni), a osmisljavali kvazi-intelektualci (a zapravo frustrirani misevi autoritarnog sistema). Ma koliko situacija izgledala desperatno, gradjani moje nove domovine su pokazali dovoljno zrelosti da kazu dosta pomahnitalom brutalnom i jako nemoralnom kapitalizmu Berluskonija i krike...

Uzivam stoga veceras...

Saluti da Milano