Nismo manje Hrvati zato što govorimo isto kao Srbi

Quackery, Hr: Niko ne implicira da Hrvati govore srpskim jezikom. Zaboga ... zovite ga kako hocete, niko ne insistira na tome da se nas zajednicki jezik zove srpski. Bez obzira na to kako ga zovemo - cinjenica jeste da mi govorimo istim jezikom. Sta vise - kao narodi smo vrlo, vrlo slicni. Moglo bi se cak reci i da jesmo isti narod. Sta je u tome lose? Da li vi, kao pojedinci, imate neke probleme sa identitetom i samopouzdanjem, pa tako ocajnicki pokusavate da se sakrijete iza nacije? Ja sam covek, pre svega, a onda i Srbin. Cak i da su svi Srbi losi, nije na meni da se toga stidim, vec na onima koji su losi. A ako su losi - nisu takvi zato sto su Srbi ili Hrvati, vec zato sto su neljudi.

Bravo! Konačno da neko stane u odbranu Jezika.

Hrvat i Srbin se rastaju i Hrvat odlazi doma gdje ga čeka kućanica, a Srbin odlazi kući gdje ga čeka domaćica.

Scena iz Rima: baja Arapin prodaje suvenire i knjige-vodiče; priča na engleskom:

- Pogledajte, odlična knjiga, sve ima!
- Ne, hvala samo gledam.
- Uzmite, samo 15 evra!
- Neka, hvala, samo gledam.
- Na kojem jeziku je želite, imamo sve!
- Evo gledam, nemate na srpskom.
- IMA!

Vadi primerak na hrvatskom.

Knjiga mi ne treba, pokusao sam samo na finjaka da ga otkačim. Kažem:

- To nije na srpskom nego na hrvatskom!

Polupodsmešljiv osmeh, i lik sa suverenim autoritetom kaže:

- Ma to je isto.

On nije pretpostavljao, on je ZNAO da tu knjigu mogu bez teškoća da čitaju i razumeju svi oni koji govore onaj jezik koji se nekada zvao srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski. Baja nije prof, on je imigrant verovatno bez papira koji zaradjuje koru hleba (kruha) na ulici. I on to zna.

Sto se tiče imena jezika, to nije problem. Ime već postoji i podjednako se upotrebljava na svim područjima gde se taj mučeni jezik govori, u svim svojim varijantama. Zovu ga NAŠKI.

Glas razuma, konacno!

Pricajuci sa ljudima sa srpsko-hrvatskog govornog podrucja, sticem utisak da je zapravo najveci i mozda jedini problem ime jezika. Stoga, ako mnoge vec "zulja" ime "srpsko-hrvatski" ili "hrvatsko-srpski" predlazem da vec neko autoritarno telo u oblasti predlozi novo ime jeziku koje ce biti prihvaceno od svih (tipa "juzno-slovenski"). Tako bi se izbegle brojne neprijatnosti i upotreba termina "nas jezik" (kojem cesto i sam pribegavam da se neko ne uvredi...)

...
pre 150 godina, kao i danas, hrvatski jezik u jednom kraju Hrvatske razlikovao se od hrvatskog jezika u drugom kraju. Isto vazi i za Srbiju. Ja dijalekat koji je uzet za standardni hrvatski jezik razumem bolje od nekih nestandardnih dijalekata srpskog. Naravno, nestandardne dijalekte hrvatskog takodje tesko razumem. To je mozda interna hrvatska razmirica, zasto je bas taj dijalekat uzet za standardni a ne neki drugi, jer da su u to vreme napravljene drugacije odluke, ove price danas mozda ne bi ni bilo i niko ne bi sumnjao da se radi o dva razlicita jezika (ko ne veruje neka nadje neki snimak na kajkavskom ili cakavskom). I jos jedna stvar koja mi lezi na srcu - neko je pomenuo kako je ijekavica ekskluzivan hrvatski izgovor. To je tacno, posto oni imaju samo ijekavicu, ali ono sto je tuzno je da malo po malo, ekavica postaje ekskluzivan srpski izgovor. Namerno ili slucajno, tek ijekavica je sistematski eliminisana iz Srbije (a to je bio jezik kojim je govorio Vuk Karadzic!) Kada ljudi u Beogradu cuju moju majku, koja se iz inata sluzi ijekavicom, misle da je "iz okruzenja". Prosto ne znaju da jedan deo Srbije tako govori / govorio je :(

umro sam od smeha kad sam citao koliko se svi trudimo da dokazemo da ne govorimo istim jezikom. bruka. govorimo istim jezikom ali ga drugacije nazivamo.

Da je pameti u Srba, sad bi lepo sve te reci, tatek, palača, tjedan,... trebalo proglasiti srpskim rečima. Jer kad mogu svi na Balkanu stolećima krasti od Srba reči i proglašavati ih svojima, što to isto ne bi mogli i Srbi. Npr. reč tko ili kruh, je podjednako srpska kao i hrvatska (Srbi odvajkada kazu ''trbuhom za kruhom'', a ne ''trbuhom za hlebom''). I ne samo reči, već se kradu i drugi jezički elementi, pa je tako srpska ijekavica proglašena ekskluzivno hrvatskom(!?!?), a standardno štokavsko narečje, koje je ustanovio Srbin Vuk Karadžić, proglašeno izvorno Hrvatskim, mada ga je Karadžić stvorio mahom (90%) proučavajući i zapisujući jezik SRPSKIH sela i varošica po Balkanu.

Srpski jezik ima svoje izricito i egzaktno naucno, kulturolosko i istorijsko utemeljenje. To sto sada Hrvatska juri svoj rep je njihov problem u koji ne treba nas da uplicu. Evo i na ovom postu vidim vec se pojedini javljaju, izmisljaju optuzbe i gledaju kako da nadju nekakvu krivicu u Srbima?!?

srbi hrvati su dva plemena slavenskog naroda na balkan smo dosli zajedno kao slaveni tako da novi naziv bih mogao biti recimo slavenski jezik

Odvratno mi je više da ovakva tema iznova pokrene razne bezumne komentare nacionalističkog tipa "oni su nama ukrali ovakve ili onakve reči..." kad su svi dijalekti i narečja samo varijante jednog istog slovenskog (staroslovenskog) jezika. Ova gospođa je sve rekla ako neko ima uši da čuje. Danas se mnogo bolje može razumeti zagrebačko narečje nego crnotravsko ili leskovačko;...ili makedonsko. Mislim da Zagrebčani bolje razumeju šumadijski dijalekt nego dalmatinski. Koren jezika je isti i dolazi iz davnina kada se narodi još nisu delili na Hrvate, Slovence, Bugare ili Srbe; tj. kada još nisu ni postojala imena za nacije kakva danas poznajemo. Podele i krv, koja je zbog njih prolivena, imaju koren u politikarenju i nacionalističkom bezumlju koje je tema po sebi. Mnogi poznavaoci staroslovenskog jezika (prilično prisutnog u crkvenoslovenskom) složiće se da je Slovenački jezik najsličniji svom praizvoru. Uostalom i samo ime "nacije" Slovenci govori tome u prilog - jer smo svi na ovim prostorima potomci slovenskih plemena koja su se ovde nastanjivala. Sad, da li je to bila "seoba" ili "najezda" Slovena pitanje je po sebi. Nas su u školama učili da je u nekoj tamo davnini postojala "seoba" Slovena i "najezda" Huna,...ili "najezda" Turaka - sve zavisi ko je pisao tu istoriju. Ne znam da li bi se Grci složili da je Slovenska migracija bila "seoba" s obzirom da su im severne komšije upadali u sela i krali sve što se moglo krasti (radi se o VII. i VIII. veku) pa su morali da im pošalju kaluđere Kirila i brata mu Metodija da ih opismene, urazume i vaspitaju u nekim višim vrednostima...kol'ko da ih kultivišu i smanje pošast koju su ovi predstavljali. (Treba razumeti da u je u onom vremenu bilo daleko manje ljudi na planeti nego danas; da ta plemena nisu bile mase ljudi već pre veće porodice - omanja sela, pa su Kirilo i Metodije bukvalno išli od selca do selca...od porodice do porodice i učili ljude monoteističkoj hrišćanskoj veri i lepom ponašanju). Neki istorijski izvori kažu da su imena tih plemena bila slična današnjem izgovoru u smislu "Hrvati", "Sorabi", "Bodri", "Suderci",..."Dragovići". Najpre su Hrvati probijali prostore i išli su najdalje na zapad (što je i logično kada se određena grupa kreće od istoka ka zapadu) ali je to zaustavljeno u dodiru sa potpuno stranim i teškim za mešanje korenom germanskih i romanskih jezika. Otuda se i očuvao najpribližniji jezički "kod" kod Slovenaca pa i kod Hrvata onom izvornom staroSlovenskom jeziku. Srednji i južni Balkan susreli su se Grcima, Arbanasima i Turcima i tu su se zaustavili tek za malo menjajući jezičke varijante u interakciji sa navedenima. Jezik je živa stvar i može se izmeniti ili čak izgubiti u svega nekoliko generacija. Nacija je nešto drugo. Danas se doživljava kao krvni "kod" ali je nacija osećaj (kako reče poč. profesor staroslovenskog na bogoslovskom fakultetu g. Sima Ćirković). Nacija je sličnost karaktera koji se poprimi od neke autoritativne ličnosti kojoj se veruje! U slučaju Srba to je Sv. Sava. Slušajući njega i tvoreći u praksi dela slična njegovim, ljudi su medjusobno ličili jedni na druge i prepoznavali su se u tom karakteru. Dokaza za to danas, kada je kriza identiteta i nerazumevanja na vrhuncu, ima na pretek. Pogledajte recimo poštovaoce nekog iščašenog političara ili turbofolkera, rokera i sl.; pa oni i mišlju i delom liče jedni na druge po uzoru na vođu kom su poverovali. Oni su mala "nacija". Oni druge doživljavaju kao "strance" "izdajnike" i sl. Dakle - nacija je osećaj (kako reče Sima Ćirković) a priroda je ta da su svi ljudi od istih praroditelja. Sve preko toga je politikantstvo i manipulacija.

Mnogi ne znaju da su u Nemackoj jezicke razlike unutar iste pokrajine ogromne. Recimo, Badenski Nemacki se od Svapskog toliko razlikuje da stranac koji dobro govori Nemacki i zivi u Badenu ne moze uopste razumeti nekoga ko govori Svapski (udaljenost je 100-tinjak kilometara). Da stvar bude interesantnija, ove dve oblasti - Baden i Virtemberg su u proslosti bile razlicite samostalne drzave, imaju svaka svoje dinastije, razlicitu zastavu, grb a danas su ne samo u istoj drzavi nego i u istoj pokrajini - Baden-Virtemberg. Ne zelim da kazem da Srbi i Hrvati treba da zive zajedno nego da su razlike politicke i pre svega verske prirode.

Ok....cinjenica jest da su danas standardni jezici koji se koriste u cetiri drzave (Hrvatska, BiH, Crna Gora i Srbija) u biti geneticki isti jezik. Drugim rijecima govorimo o dijasistemu (geneticki istom jeziku) sa razlicitim standardima. Slicne primjere mozemo naci u Ceskoj i Slovackoj, u Skandinaviji (Danska, Norveska, Svedska)....sa vecim ili manjim razlikama. Ali je isto tako cinjenica da unatoc toj velikoj slicnost postoje i razlike koje razdjeljuju te standarde i vrlo lako se razlika moze uociti tj. poslusati ili procitati....od naglaska do razlicite uporabe gramatickih pravila, pa sve do totalno razlicitih naziva za razne stvari u sirokom spektru. Ako nitko ne namece Slovacima i Cesima da pricaju svojim "jezicima" zasto se onda to stalno namece nama? I drugo, Hrvati nemaju problema sa prihvacanjem cinjenice da su hrvatski i srpski jezik dio istog dijasistema (geneticki istog jezika) nego im smeta implikacija da je to "sve srpski jezik" i/ili da Hrvati zapravo pricaju srpski. Uostalom tako bi i Srbi osjecali i osjecaju kad im netko implicira da npr. govore hrvatski. Nadam se da je sad jasnije.

Strancima ce sve biti jasno ako jezik nazovemo "Balkanski".

Naravno, postoje različite reči kao i u svakom jeziku. Moguće je čak, uz malo natezanja, povezati i tri reči jednu iza druge kao što je uradio Ljudevit u njegovom komentaru. Ali ipak to ne dokazuje različitost jezika nego nešto sasvim drugo. Evo na primer, Ljudevitov komentar u celini bi se na srpski preveo ovako:

Evo ključa za otvaranje zaključanih spoznaja i mozgova kad je reč o različitosti dva jezika, hrvatskog i srpskog: TVORNICA UMJETNOGA GNOJIVA - FABRIKA VEŠTAČKOG ĐUBRIVA

Razlika je još veća kad se to isto i napiše:

tvornica umjetnoga gnojiva - фабрика вештачког ђубрива

Pametnom dosta i ovoliko.

Погледао ја неке текстове од пре 150 година и... Где ти, човече, виде толику разлику? Разлике су сличне као и данас, барем код онога што су писали писмени људи тога доба. Узми неку народну песму коју је певао Филип Вишњић (пре око 200 година), а онда Смрт Смаил-аге Ченгића од Ивана Мажуранића из 1846. Сада ми реци да човек који разуме једно не разуме друго?!? Или ћеш да наставиш да се закопаваш па да кажеш како је Мажуранић био Далматинац, а не Хрват? :) Ја се тиме не бих бавио, то је ваша ствар, а и у Србији има сличних размирица, па нико не би рекао тако нешто. Зато, немој да пишеш бесмислице (ово је углађена верзија онога што бих ти рекао). Ја сам за то да је ово један полицентричан безимени језик, и против сам стварања вештачких разлика и да се језик враћа више од 200 година уназад само зато да би се ојачао национални идентитет. Насилна диференцијација језика нам неће баш помоћи да се коначно почнемо разумети, зар не? Што би рекли Руси (а нико од нас саслушао) "Боље 100 година преговора него 1 дан рата"...

Uvek kad procitam ovakav tekst se zapitam koliko milijardi evra bi Hrvati platili da trampe jezik sa Slovencima? :-) Razmislite...

Srpski jezik je srpski jezik, a Hrvati neka pricaju cime god oni hoce. Nema promene imena srpskog jezika, dovoljno smo ga davali svima i svakom. Ja u svom CV-ju navodim i hrvatski kao strani jezik koji znam, pored jos 4 strana jezika (politicke konstrukcije nazvane bosnjacki i crnogorski potpuno ignorisem). Osim toga, jezik odredjuje identitet nacije- pogledajte samo polemike oko spanskog u Spaniji i Latinskoj Americi, ili svajcarsku varijantu nemackog jezika koja na nemackoj TV obavezno ide sa titlom.
P.S. Hrvatski znam jer citam Alana Forda na hrvatskom:)

Ona uistinu ima pravo, kako u Istri tako i u Rijeci, mi domaći govorimo čakavski, kao narječje hrvatskog jezika koje ima velik broj slovenskih i talijanskih riječi. Naravno kada govorim na talijanski, to je istro-venetski dijalekt talijanskog jezika ili fiumansaki dijalekt (fiumanski znači riječki). Istina je da mi koji znamo i hrvatski, lako razumijemo i srpski, naravno poduka nam treba za hleb, taraba, i još poneku riječ. Istina je da kada govorim čakavski, razumije me dalmatinac ali ne i slavonac pa ni zagrepčanin, dakle istina je da mi u Rijeci govorimo i lako se sporazumijevamo i na čakavskom i slovenskom i talijanskom jeziku, mislim da je to prekrasno

@Иван-Ниш... E upravo je u ovome problem. Nije tisuca srpska rec, kao ni hrvatska. U pitanju je staroslovenska rec, kao i vecina reci koje Hrvati danas koriste, a mi im se podsmevamo, posto smo usvojili uglavnom strane reci za iste pojmove. Isto kao sto je bespredmetno raspravljati da li su Hrvati pokatoliceni Srbi, ili obrnuto, kada je rec o dva plemena istog naroda.
Ali cime bi se narod u suprotnom zabavljao...

Živeo sam 15 godina u Americi i, 'fala Bogu, u društvu su često bili Beograđani i Purgeri. Kada nas Ameri pitaju kojim jezikom govorimo, jedan kaže "Serbian", drugi "Croatian". Pošto nas bivša zemlja ne interesuje, na kraju je bilo kako onaj prvi odgovori - ako jedan kaže "Croatian", drugi se ne ubacuju. I obratno. Em taj Amer verovatno ne zna ni to šta znači, a kamoli da mu objašnjavamo kako to da brbljamo dva sata, ali na različitim jezicima.

Jezik je jedan, i trebamo biti ponosni na tradiciju koju imamo sacuvano na njemu, bilo da su srpske epske pesme, ili dubrovacka knjizevnost. Juce sam licno cuo nadbiskupa vrhbosanskog, gospodina Vinka Puljica, koji je posvecujuci crkvu hrvatskim mucenicima na Krbavskom polju, rekao da su tu stradali ljudi "za krst casni i slobodu zlatnu". Dopalo mi se da nije bio jezicki purista te upotrebio cuvenu recenicu, iz srpskih epskih pesama, uglavnom Kosovskog ciklusa. Interesuje me samo, jesu li mu neki od prisutnih biskupa zamerili nesto posle.

meni smeta kad me neka "cajkuša" ( doslovce, oblajhana s izrastom i napadnim ružom ) napadne zato kaj sam rekao šofer - " kao srpska riječ" . naravno da je njeno znanje sukladno njenom izgledu pa ne zna da je to francuska riječ i da je samo više udomaćena u srb nego u hr.
ovo je samo ilustracija iracionalnosti i animoziteta, a samo zato što stručnjaci možda čak i nisu stručnjaci. o intelektualcima niti ovaj puta se nema kaj pametno reći.

hrvatsku verziju srpskog jezika sam naucio citajuci Alan Ford kao i sve nase starije generacije,i koji je deo mog sklopa licnosti,samim tim i neki hrvatski izrazi.verovatno da Alan Ford sa srbijanskom verzijom srpskog nema tu draz..

Srbi bi morali razumeti da Hrvati nece nista sa Srbima (ni jezik, ni zeleznice...). Doticna predavacica i njene teorije se mogu dopadati jedino Srbima, ali ona je 1% (ekscentrik) dok 99% Hrvata misli suprotno!

...
niko nije rekao da je Vuk izmislio stokavicu, a ne znam sto se pozivas na Dubrovnik. Da nije Dubrovnik u srednjem vijeku mozda bio Hrvatski grad, ili ste i to smislili, mozda ste culi na TV-u, ili citali u novoj knjizi vase povijesti.

A zasto na novcanici NDH za vreme Drugog sv. rata pise Nezavisna drzava Hrvatska,a ne Neovisna drzava Hrvatska? :)

Mi iz Srbije koji smo odrastali za vreme SFRJ bez teskoca razumemo hrvatski kako zgog ocigledne slicnosti, tako i zato sto su nam uglavnom poznate hrvatske reci. Samim tim ga i ne dozivljavamo kao stvarno razlicit jezik. Medjutim, pitanje je da li ce tako biti sa mladjim generacijama koje nisu bile izlozene hrvatskom. I to hrvatskom koji se pritom sve vise cisti od zajednickih reci. Bas me zanima da li i srpski trinaestogodisnjaci razumeju hrvatski u istoj meri u kojoj ga stariju razumu i da li ga mi stariji razumemo podjednako dobro sada kao sto smo ga razumeli pre 1991?

Koliko ja znam ne postoje "Američki'', "Novozelandski", "Australijski" jezik itd. već samo ENGLESKI. Takođe ne postoji ni "Brazilski" već samo PORTUGALSKI, niti postoje "Argentinski", "Meksički", "Peruanski".... već samo ŠPANSKI. TAKO i ne postoje "hrvatski", "crnogorski", "bosanski ili bošnjački", "srpski" već je to jedan jezik!!!!!!!!!!!!!
A vi ga zov'te kako god hoćete!

na kom jeziku je ovaj text, nishta nisam razumeo?!

Koliko god se mi osećali samostalnim nacijama još uvek se vidi da smo u suštini/biti isti narod koji priča istim jezikom i veruje u različite bogove. Prost primer : mnogo je veća sličnost između stanovnika srpske nacionalnosti iz Srema u Srbiji i stanovnika hrvatske nacionalnosti iz Slavonije u Hrvatskoj negoli između sremaca i južne pruge / slavonaca i primorčana. Nažalost vekovi okupacije i potpuno pogrešna politika u 19 i 20 veku su nas udaljile jedne od drugih, pa ipak jezičke razlike su toliko minimalne da se bez trunke sumnje može govoriti o danas već raznim narodima, proisteklim iz istog slovenskog plemena ili saveza plemena. Meni lično smeta hrvatski novogovor koji se forsira po televiziji ali sa druge strane smešni su mi i ljudi koji se podsmevaju hrvatskim rečima tvorenim po slovenskim pravilima tvorbe a ne smeju se stranim rečima koje je srpski upio kao sunđer.
Ono što mene lično dovodi u najveću nedoumicu je nacija i jezik Bošnjak/bošnjački, za mene su se u Bosni i Hercegovini tri naroda delila na dve grupe Bosanac i Hercegovac, tako da je Bosanac mogao biti i Srbin i Hrvat i Musliman (Bošnjak) a isto tako i Hercegovac... Danas međutim imamo tendenciju da se stvori lažna slika o Bosni po kojoj su Bošnjaci stanovnici Bosne odvajkada a Hrvati i Srbi su valjda nekakvi kolonizatori. Voleo bih da mi neko odgovori kako je nastala nacija Bošnjaka i šta osim vere definiše pripadnost toj naciji...

Malo više poštovanja jednih prema drugima i obrnuto. Na "naškom" ćemo se uvek sporazumeti

Не знам да ли је то све исти, један језик, али знам да је тисућа српска реч и да Срби из Бања Луке кажу хлаче када мисле на панталоне.

Ne poredite dijalekte naseg jezika sa Nordijskim jezicima.

Svedjani i Norvezani se razumiju sa dosta muke...Dance niko ne razumije. Ali, niko! Cesto se pitam da li Danci razumiju jedni druge jer im je svaka druga recenica "Sta si rekao?"
Island, Farska Ostrva...zaboravite da tu postoji i 5% mogucnosti da se sporazumu sa ostalim Nordijcima.

Veca je dijalektalna razlika izmedju Sjevera i Juga Svedske nego izmedju Srba i Hrvata.

Pitam se, bi li se Srbi kad spoznaju da im djeca počinju govoriti hrvatski, užasavali i kad bi to bio jedan, na primjer južnoslavenski jezik?

Osobno smatram da je do ovakva razvoja došlo, jer u 19.tom stoljeću nije bilo preduvjeta da se stvori jedna (krovna) nacija koja bi tom jeziku odgovarala (Hrvati su predlagali naziv "Iliri") dok su to Srbi odbili (Srbi svi i svuda), ne shvaćajući da je nekom dugom uvijek najteže nametnuti svoja gledišta, a prividno je mnogo teže, ali ipak na kraju lakše, dobro spoznati stvarno stanje i onda predložiti rješenja koja će odgovarati svima!

Je li danas stuacija bitno drugačija? Čini se da nije, ali je činjenica da je opet ušla u promet ideja o SHS (prometnim i sportskim) projektima, iako su Hrvati za prvu zajedničku državu 1918. predlagali naziv "Jugoslavija", a regent Aleksandar to odbio i nametnuo naziv: "Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca", da bi tek 1928., kad je sredio Stjepana Radića, nametnuo i Hrvatima ono što je u početku odbio. Uostalom, takve su pojave u povijesti poznate: Austrija je uz pomoć Rusa najprije slomila autentičnu buržoasku revoluciju u Beču, da bi onda car i kralj Franjo Josip "nametnuo" ukidanje feudalizma; Tito je najprije slomio "nacionalistička skretanja" u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji, da bi 1974. nametnuo ona ista rješenja koji su ti "skretači" tražili. Da zaključim: takva rješenja obično dovode do kasnijih društvenih i političkih deformacija pa na kraju ipak treba ići na dogovaranje koje je još uvijek moguće i oko jezika, istina uz daleko veću cijenu sada kad svak prepoznaje što nije njegov jezik!

Ово је мелем на рану свакоме разумном. Свака част госпођи Кордић - и мада инсистирам на очувању ћирилице као једног обележја културног идентитета српског народа, немам комплекса нити какве друге запреке да језик којим говоримо сматрам једним.

Neko rece da smo pre 150 godina pricali drugacije, tj svako svoj jezik. Mozda su izvorni Hrvati pricali svoj, ali Srbi su ovako pricali oduvek (otidjite u juzne krajeve Srbije, na neku planinu, malo cudno (arhaicno) pricaju, ali u sustini to je to, drugo je sta je uslo u standardizaciju i da bude knjizevni jezik). Sada smo svedoci da drugi "narodi", Crnogorci i Bosnjaci pokusavaju proturiti svoj jezik koji da bi se razlikovao od srpskog, vracaju da bude kao pre Vukove reforme. To je isto kad bi Aurtralijance pitali kojim jezikom govore, a oni rekli australijskim, ili Kanadjane, a oni ne naveli engleski ili francuski.

Najbolje da taj novi jezik nazovemo "NASKI", to isto znaci za sve 4 republike.

Poštovana gospođa je sve rekla i nema se što dodati. Potpisao bi svaku njenu riječ.Isti je slučaj i s pismom. Zašto je iz hrvatske prognana ćirilica? Pa ćirilica je u prošlosto bila i hrvatsko pismo a naravno i glagoljica, bila uglata ili obla. He he-u franjevačkom samostanu u Bosni čuva se sablja bana Jelačića i na noj je ugravirano njegovo ime i prezime. Nemate pojma kojim pismom je to ispisano? ĆIRILICOM. Toliko o različitostima i posebnostima.

kad vidim komentare poput ovog domoljubovog, sasvim je jasno zašto Hrvati ne žele imati nikakve veze sa Srbima, čak niti u jeziku. Jer, čiji je bio Dubrovnik u srednjem vijeku? Da nije srBski? Čemu krivotvorenje povijesti i izmišljanje? Da bi se dokazalo što? Da su svi južni Slaveni Srbi ili da svi govore srpskim? Uostalom, bartol Kašić je napravio gramatiku hrvatskog puno prije Vuka, a ovaj se njome prilično koristio. Ali, u Srbiji se, izgleda, uči samo ona historija u kojoj su Srbi najveći, najjači, u svemu prvi... i od njih takvih, čak i u pitanju jezika, bježe svi njihovi susjedi...

Evo vam link gde možete pročitati i čuti kako zvuči izvorni (pra)hrvatski jezik, koji se govori na području Bednje na severu Hrvatske Večinu nečete razumeti ali je jako interesantno!

http://www.bednja.hr/Bednjanskigovor/Obednjanskomgovoru/tabid/83/Default.aspx

Pozdrav iz Zagorja!

Konačno jedno zrelo i na naučnim osnovama utemeljeno razmišljanje...
SVAKA ČAST.

ta manite se divana ja vas sve razumem!

Evo ja sam gotovo sve razumio iz ovoga članka, al zato razumeo nisam ništa, bre! Šalim se samo, naravno da treba da se razumemo. Uostalom, Vojvođanin iz Sente teško razume Srbijanca iz Vranja pa se ipak kaže da govorimo istim jezikom.

Ja sam mnogo pametan, pricam cetiri jezika, Srpski, Hrvatski, Bosanski i Crnogorski.

Jedan od pokazatelja da srbi,hrvati i bosnjaci posle krvavog rata vrlo lako i brzo uspostavljaju miroljubljive kontakte jeste ta policentricnost jezika sto nije slucaj kod nas albanaca na Kosovu gde vlada monocentricnost jezika. Ali zbog toga na nasem ustavu postoji dvojezicnost albanski i srpski i na taj nacin srbi na Kosovu su postali najpriveligirana manjina. Za sada jedina nada ostaje kod nas ex yu populacije koji znamo srpsko-hrvatski.
Bice bolje???

pitam branioce svoga jezika i indetiteta da li "imaju problema kada sa neta skinu film samo sa srpskim ili mnogo cesce, hrvatskim subtitlom, naravno da ne.Film ih pre svega intresuje i mogucnost da razumeju sta gledaju. Mislim da su to irelevantne stvari
hirurg

Zašto ne pustite intervju i s onima koji misle dijametralno suprotno od nje?!

Uzmite bilo koji tekst od prije 150 godina (hrvatski i srpski) i vidjet ćete da su to zaista dva potpuno različita jezika, druga je stvar što su kasnije u političke svrhe približavani i standardizirani da budu prihvaćeni kao hrv-srb i obrnuto.
Mi danas ne govorimo niti izvornim hrvatskim niti izvornim srpskim već tim umjetnim jezikom koji bez obzira na sve nije i dalje isti. U ovo slučaju ne radi se o evoluciji jezika (koju je skoro svaki jezik prolazio) već uništavanjem hrvatskog i srpskog jezika u cilju stvaranja jednog jezika i u cilju stvaranja jedne umjetne nacije!
Mislim da svi vidimo kako je završilo nasilno stvaranje jedne nacije, pustimo jezik na miru.

Svaka čast gospođi Kordić jer se znanjem suprostavila politici.

Meni je nadasve simpaticno kada moja cerka kaze " Dosli su djubretari da odnesu smece." I sada da neko kaze da nije razumio.

Господин' Лало, је ли сад боље?
Ili je možda 'vako po volji?
A sto da ne napisem i ovako?
Mislim da su me svi shvatili...narocito cinjenicu da ne zelim da klikcem alt+shift svaki cas kako bih menjao jezik.
Sta zelim reci: ratove i prepirke prave kompleksirani ljudi, u svakom se slucaju svi mi odlicno razumemo na svakom od "nasih" jezika, pa makjar to bila i "internet" verzija istog.
Pravite decu, ljudi, sve nas je manje! Batalite ostale bezvezarije...

Nije problem u tome da li je jezik isti ili ne, vec u tome kako ce se on zvati. Ja nikada nebi prihvatio da se Srpski preimenuje u Hrvatski.

Nedavno je u listu "Slobodna Dalmacija" svoje tekstove pocela ojavljivati zena Borisa Dezulovica.Ona je inace rodjena Beogradjanka i pise srpskom ekavicom i to je izazvalo dosta komentara. Jedan od komentara je bio napisan jezikom kojim se sluze samo stare splitske obitelji.Procitajte kako to zvuci i recite mi kako bi trebali nazvati ovaj jezik?

"A ča ja znan, more bit da ova šjora iz bilogagrada jema i kakova
druga iskustva osin u Splitu?Jerbo,ako jema more omar sve
obisit maški o rep oli prolit kroz sito pa ča ostane..!
U nas je svit u nike dane težak sve mu smeta, gre na "onu stvar"
a to da se kod puno beštima jema prav, pa kad se sitin samo
Mologa mista,pa kad san bija na ekskuržujun pitalo nas tamo
daleko,jeli vi stvarno tako psujete?..a ča reć,jema svit u nas
dugu naviku oti beštimja,ali ni ka danas,pogotovo ka na ovi
forum..je u svoja doba se "voltavalo" svit,ono sakrili bi se
digod i ondac kad projde koja šinjorina oli čovik oli par nikor
ono zazove"ssss",a ovi se ka okriću da vidu oklen je došlo,
a ondac drugi iz ekipe na drugo misto učine"sss" i tako bi
obično u sitne ure tamo na Pjacu oli Voćni znali zavidat svit
da bi na kraju beštimali zapravo i pritil bandi mulaćkoj..
E,a ovi ča ovako iza niki "nickova" beštimaju i redaju sve po
spisku,to je da se ne ponavjan oni svit ča je u svoje doba
isto šara po kondutiman i po klupama u skulu,jerbo ka ono
mogu šarat koliko oću,neće me naći!
E onda se ja sitin kad bi snervani svit sa voltavanjen sta nasrid pjace pa riknij"Ajde pokaži se ako smiš..sve ću ti zube stuć!"..onda bi znali da zabava došla infine..i utekli
bi svi ća akogod bi još ono "prdija"....e to je bila zafrkancija
i škerco,a di još one štorije od "vatanja u đir" i sl...
E,lipa moja,ni lako doć u Split,ča je pusta Londra kontra
Splita grada,triba ovi grad razumit,a svit ka svit,uvik ništo
najde za crnit i rugat se..dobro je ono Smoje reka da nan
fali samo šator za cirkus..a je evo i danas jope cirkus,i tako
gre naprid,već ijadu i sedansto i pet godišć,a svita se odonda namnožilo,rodilo,umrlo,došlo.otišlo.nestalo,postalo
i tako ovi grad prima sve i svakome odriže "miru",a ča se more ča je život vengo fantažija..!Ako san koga dišturba
oli uvridija.škužajte,ja san samo mali getanin iz kažina,
pape mi kampanel a mater kala bila...Zdravi i veseli bili..."

narodi nasstaju iz plemena a ne plemena iz naroda tako da ne moze da stoji konstatacija da su Srbi i Hrvati dva plemena istog naroda, moze da stoji samo obrnuto a to je da su dva naroda poreklom od istog plemena.

Mislim da je apsolutno pogrešno raspravljati čiji jezik je praviji, stariji, bolji,...jer svako naravno voli svoj jezik i osjeća potrebu da brani ono čemu osjeća da pripada.

Osobno smatram da je istina na pola puta, da jezici koji danas postoje slovenski, hrvatki, srpski, bosanski, makedonski,...imaju isti korijen, tj. da su nastali od jednog jezika, ali zbog različitih čimbenika; mađarizacija, germanizacija, turaka, talijanizacija, nacionalizam, politika, vjerski utjecaj (Rim-krscanstvo-latinski, grcki-pravoslavlje), povijesni dogadaji, teritorijalna specificnost, narodna tradicija,...imamo pojavu tolikog jezicnog bogatstva na relativno malom prostoru (broj jezika, dijalekata, jezicnih posebnosti)...

P.s. Štokavica koja je uzeta kao standardni hrvatski dijalekt koji je usput budi receno povijesni dijalekt dubrovackog podrucja je daleko stariji od Vuka Karadzica, takoder da pojedinci koji to tvrde ocito ne znaju da postoji više od 3 vrste stokavice tako da izjave o ½ukradeno stokavici½ drzim smjesnima utoliko sto osobe koje to tvrde ocito ne poznaju hrvatsku jezikoslovnu povijest...
Pozdrav

Kada bi se Srbi i Hrvati ostavili Hrista i Krista i vratili se našim zajedničkim Perunu i Velesu, jezik više ne bi bio problem.

Dragane, super ti je komentar, pošteno sam se nasmijao čim me prošla prvotna zbunjenost!
Samo, korekcije koje si napravio, napravio bi i svaki profesor hrvatskog jezika u prosječnoj hrvatskoj osnovnoj školi nekom, još ne dovoljno pismenom, učeniku.

Miloš Obrenović je htio da udavi Vuka Karadžića jer je u Srbiju donio "govedarski jezik'' kako to Miloš fino sroči. Da nije bilo Vuka danas bi Srbi govorili kao bata Djoša iz Vlasotince. Jezik Crne Gore i istočne Hercegovine je uzet kao etalon za srpski.

molim hrvate koji ne razumeju nas jezik, da ne salju komentare jer time narusavaju svoj usađeni trip, odnosno pobijaju sami sebe.Bolje da se i dalje prave kako ništa ne razumeju, biće im lakše.

" Kojim se jezikom prica u Crnoj Gori? Maternjim. "

Niko da pomene u ovim komentarima odluku Haskog tribunala i ekspertsko misljenje uvazenih profesora Mortona Bensona i dr., koji su zakljucili da je rec o jednom jeziku.
A zar Hag nije vise dovoljan argument?

ovo je pametna zena i ovo sto sam procitao je odlicno obrazlozeno i samo neki ostrasceni lik moze da kaze da nije tacno. ali nazalost, jedna od retkih realnih. ovde ljudi ne znaju nista i dok ne budemo znali da razmisljamo manipulisace nas kako ko stigne.

Pomalo je tužna činjenica da u većini komentara koji su napisani latinicom nema slova š, đ, č, ć i ž već se koriste s, c, i z. Osobe koje vode raspravu o jeziku bi trebalo ipak da više poštuju sebe i svoj jezik bez obzira na njegovo ime ;)

Domaćica u kući - Kućanica u domu.

Da li je ovo pokušaj da se da legitimitet "da je manipulacija uverenje da nacionalni identitet ovisi o jeziku" ?

Da li je sve teže objasniti nečakavskom Hrvatu (koji je štokavski Hrvat) da nije srpskog porekla ?
(počev od: Nismo manje Hrvati zato što govorimo isto kao Srbi....)

-i da li vam sve više negiraju čak i strani stručnjaci da hrvatski ima uslove smatrati se jezikom ("proturječnosti oko naziva jezika koje su već uočili upućeniji inozemni stručnjaci").


Što se tiče štokavskih Hrvata:

Štokavski Hrvat uviđa da čakavski mora da uči i za sebe smatra da mora da je pre srpskog porekla i da bi svojim neprijateljstvom prema Srbiji učinio nepravdu samom sebi (a učinio korist onima sa kojima nema nikakve zajedničke veze i koji generišu netrpeljivost). Vlasti i crkva u Hrvatskoj mu decenijama nameću raznorazna objašnjenja zašto se razumemo a jedno od tih objašnjenja je i to da su Hrvati nametnuli svim Srbima štokavski jezik i da su Srbi odbacili svoj izvorni jezik.
A da li u to objašnjenje štokavski Hrvat i veruje? Štokavski Hrvat vidi da je malo verovatno da 10% Hrvata koji su govorili štokavski u vreme kad je on proglašen za maternji uopšte mogla da nauči milione srpskog naroda (pogotovo to je još teže bilo izvodljivo jer je u ranijim vekovima 90% stanvništva bilo nepismeno, pa plus 5 veka pod Turcima) i vidi da je mnogo više verovatno da je suprotno: da Srbi koji su oduvek govorili samo stokavskim kroz sve vekove i to na svakom delu svoje teritorije da su oni ti koji mogu nametnuti svoj jezik na 10% Hrvata koji tako postaju štokavski Hrvati.

I šta još mogu da uporede:
U Austriji se priča nemačkim jezikom -austrijski jezik ne postoji. U Kanadi se ne priča kanadskim jezikom već englskim i francuskim)-kanadski jezik ne postoji. Ne postoji australijski, novozelandski, američki jezik -postoji engleski jezik. Ne postoji kubanski, venecuelanski, čileanski, argentinski jezik itd -postoji španski jezik. Ne postoji brazilski jezik -postoji portugalski jezik.

U zaključku: svi mi znamo kojim jezikom svi mi govorimo, zar ne ?

Evo, juce sam svom poznaniku poslala tekst iz novina vezano za najnovije lecenje
obolelih od multiple skleroze a om mi se zahvaljuje i veli prosledice samo da prevede na hrvatski a zapravo da prenese na latinicno pismo a tekst je bio na citrilici...ocu da kazem da ljudi poistovecuju jezik i pismo.

Kordiceva je propustila da istakne jos nesto sto je vrlo vazno, mozda i najvaznije u toj upornosti hrvatskih politicara i jezikoslovaca. Ta je upornost namijenjena Srbima u Hrvatskoj kajih se hrvatski nacionalisti zele rijesiti po cijenu svega i svacega, stavljajuci im tako do znanja da oni nemaju sta da traze u Hrvatskoj i da je moraju napustiti.

Daj mi da jedem a pricaj na kom god hoces jeziku.
Nadrealisti,Djuro, Nele i ostali su o ovoj temi najbolje rekli.Pogledajte
http://www.youtube.com/watch?v=DztrX5dXmxU&feature=related

Ovaj problem je trebao biti završen prije 200 godina kad su imali priliku da se prihvati kao službeni jezik ilirski jezik ili albanski jezik, dalmatinski dijalekt...

mislim da je malo pretenciozno reći da je narod koji u svojoj knjizevnosti ima djela kroz sva zapadnoeuropska književna razdoblja od humanizma i renesanse, preko baroka do romantizma ukrali jezik nekome ko toga nema.
simptomatično je da srbi svim svojim ex-yu susjedima nekaj niječu: teritorij, pravo na državnost i nacionalno opredjeljenje, jezik, pravoslavnu crkvu..(zapamtite, niste alfe i omege juznih slavena niti vas itko osima vas tak ne doživljava).
i zadnje, na građanima je hrvatske da odluče kakvim će se riječima služiti, ma kako vas to nasmijavalo. i kako su tvornica, glazba, stroj, tajnica itd. već odavno zamijenile ili potisnule tuđice, naše je pravo da ne prihvaćamo nekritički i stihijski svaki neologizam koji nam serviraju amerikanci. (nota bene, ovdje nitko ne umire od smijeha kad koristite računar umjesto kompjuter ili čak hrvatsku "besmislicu" susjed).

Ljudi, dosta vise! Predlazem da pocnemo da ucimo kineski, trebace nam.

P.S. Ih, pa i kineski ima X narecja, dijalekata...Ne vredi...ostajemo zavadjeni! :-)

Evo ključa za otvaranje zaključanih spoznaja i mozgova kad je riječ o razlikovnosti dvaju jezika, hrvatskoga i srbskoga: TVORNICA UMJETNOGA GNOJIVA - FABRIKA VEŠTAČKOG ĐUBRIVA

Razlika je još veća kad se to iste i napiše:

tvornica umjetnoga gnojiva - фабрика вештачког ђубрива

Pametnom dosta i ovoliko.

Hrvatski, Bosanski, Srpski i Crnogorski jezici su razliciti jezici jer su se razvijali i nastajli odvojeno. Nekad su to bili potpuno razliciti jezici da bi vremenom postali gotovo identicni, svaki narod je imao i svoj jezik i svoje pismo da bi se danas razlika svela na Latinicu i Cirilicu.
Bosancica kao pismo je nastalo u BiH i to samo potvrdjuje identitet jezika

Srbi bi morali razumeti da Hrvati nece nista sa Srbima (ni jezik, ni zeleznice...). Doticna predavacica i njene teorije se mogu dopadati jedino Srbima, ali ona je 1% (ekscentrik) dok 99% Hrvata misli suprotno!

Zašto ne pustite intervju i s onima koji misle dijametralno suprotno od nje?!

Uzmite bilo koji tekst od prije 150 godina (hrvatski i srpski) i vidjet ćete da su to zaista dva potpuno različita jezika, druga je stvar što su kasnije u političke svrhe približavani i standardizirani da budu prihvaćeni kao hrv-srb i obrnuto.
Mi danas ne govorimo niti izvornim hrvatskim niti izvornim srpskim već tim umjetnim jezikom koji bez obzira na sve nije i dalje isti. U ovo slučaju ne radi se o evoluciji jezika (koju je skoro svaki jezik prolazio) već uništavanjem hrvatskog i srpskog jezika u cilju stvaranja jednog jezika i u cilju stvaranja jedne umjetne nacije!
Mislim da svi vidimo kako je završilo nasilno stvaranje jedne nacije, pustimo jezik na miru.

Hrvatski, Bosanski, Srpski i Crnogorski jezici su razliciti jezici jer su se razvijali i nastajli odvojeno. Nekad su to bili potpuno razliciti jezici da bi vremenom postali gotovo identicni, svaki narod je imao i svoj jezik i svoje pismo da bi se danas razlika svela na Latinicu i Cirilicu.
Bosancica kao pismo je nastalo u BiH i to samo potvrdjuje identitet jezika

Srpski jezik je srpski jezik, a Hrvati neka pricaju cime god oni hoce. Nema promene imena srpskog jezika, dovoljno smo ga davali svima i svakom. Ja u svom CV-ju navodim i hrvatski kao strani jezik koji znam, pored jos 4 strana jezika (politicke konstrukcije nazvane bosnjacki i crnogorski potpuno ignorisem). Osim toga, jezik odredjuje identitet nacije- pogledajte samo polemike oko spanskog u Spaniji i Latinskoj Americi, ili svajcarsku varijantu nemackog jezika koja na nemackoj TV obavezno ide sa titlom.
P.S. Hrvatski znam jer citam Alana Forda na hrvatskom:)

kad vidim komentare poput ovog domoljubovog, sasvim je jasno zašto Hrvati ne žele imati nikakve veze sa Srbima, čak niti u jeziku. Jer, čiji je bio Dubrovnik u srednjem vijeku? Da nije srBski? Čemu krivotvorenje povijesti i izmišljanje? Da bi se dokazalo što? Da su svi južni Slaveni Srbi ili da svi govore srpskim? Uostalom, bartol Kašić je napravio gramatiku hrvatskog puno prije Vuka, a ovaj se njome prilično koristio. Ali, u Srbiji se, izgleda, uči samo ona historija u kojoj su Srbi najveći, najjači, u svemu prvi... i od njih takvih, čak i u pitanju jezika, bježe svi njihovi susjedi...

Srpski jezik ima svoje izricito i egzaktno naucno, kulturolosko i istorijsko utemeljenje. To sto sada Hrvatska juri svoj rep je njihov problem u koji ne treba nas da uplicu. Evo i na ovom postu vidim vec se pojedini javljaju, izmisljaju optuzbe i gledaju kako da nadju nekakvu krivicu u Srbima?!?

Ok....cinjenica jest da su danas standardni jezici koji se koriste u cetiri drzave (Hrvatska, BiH, Crna Gora i Srbija) u biti geneticki isti jezik. Drugim rijecima govorimo o dijasistemu (geneticki istom jeziku) sa razlicitim standardima. Slicne primjere mozemo naci u Ceskoj i Slovackoj, u Skandinaviji (Danska, Norveska, Svedska)....sa vecim ili manjim razlikama. Ali je isto tako cinjenica da unatoc toj velikoj slicnost postoje i razlike koje razdjeljuju te standarde i vrlo lako se razlika moze uociti tj. poslusati ili procitati....od naglaska do razlicite uporabe gramatickih pravila, pa sve do totalno razlicitih naziva za razne stvari u sirokom spektru. Ako nitko ne namece Slovacima i Cesima da pricaju svojim "jezicima" zasto se onda to stalno namece nama? I drugo, Hrvati nemaju problema sa prihvacanjem cinjenice da su hrvatski i srpski jezik dio istog dijasistema (geneticki istog jezika) nego im smeta implikacija da je to "sve srpski jezik" i/ili da Hrvati zapravo pricaju srpski. Uostalom tako bi i Srbi osjecali i osjecaju kad im netko implicira da npr. govore hrvatski. Nadam se da je sad jasnije.

Ovaj problem je trebao biti završen prije 200 godina kad su imali priliku da se prihvati kao službeni jezik ilirski jezik ili albanski jezik, dalmatinski dijalekt...

Jedan od pokazatelja da srbi,hrvati i bosnjaci posle krvavog rata vrlo lako i brzo uspostavljaju miroljubljive kontakte jeste ta policentricnost jezika sto nije slucaj kod nas albanaca na Kosovu gde vlada monocentricnost jezika. Ali zbog toga na nasem ustavu postoji dvojezicnost albanski i srpski i na taj nacin srbi na Kosovu su postali najpriveligirana manjina. Za sada jedina nada ostaje kod nas ex yu populacije koji znamo srpsko-hrvatski.
Bice bolje???

Da je pameti u Srba, sad bi lepo sve te reci, tatek, palača, tjedan,... trebalo proglasiti srpskim rečima. Jer kad mogu svi na Balkanu stolećima krasti od Srba reči i proglašavati ih svojima, što to isto ne bi mogli i Srbi. Npr. reč tko ili kruh, je podjednako srpska kao i hrvatska (Srbi odvajkada kazu ''trbuhom za kruhom'', a ne ''trbuhom za hlebom''). I ne samo reči, već se kradu i drugi jezički elementi, pa je tako srpska ijekavica proglašena ekskluzivno hrvatskom(!?!?), a standardno štokavsko narečje, koje je ustanovio Srbin Vuk Karadžić, proglašeno izvorno Hrvatskim, mada ga je Karadžić stvorio mahom (90%) proučavajući i zapisujući jezik SRPSKIH sela i varošica po Balkanu.

Pricajuci sa ljudima sa srpsko-hrvatskog govornog podrucja, sticem utisak da je zapravo najveci i mozda jedini problem ime jezika. Stoga, ako mnoge vec "zulja" ime "srpsko-hrvatski" ili "hrvatsko-srpski" predlazem da vec neko autoritarno telo u oblasti predlozi novo ime jeziku koje ce biti prihvaceno od svih (tipa "juzno-slovenski"). Tako bi se izbegle brojne neprijatnosti i upotreba termina "nas jezik" (kojem cesto i sam pribegavam da se neko ne uvredi...)

mislim da je malo pretenciozno reći da je narod koji u svojoj knjizevnosti ima djela kroz sva zapadnoeuropska književna razdoblja od humanizma i renesanse, preko baroka do romantizma ukrali jezik nekome ko toga nema.
simptomatično je da srbi svim svojim ex-yu susjedima nekaj niječu: teritorij, pravo na državnost i nacionalno opredjeljenje, jezik, pravoslavnu crkvu..(zapamtite, niste alfe i omege juznih slavena niti vas itko osima vas tak ne doživljava).
i zadnje, na građanima je hrvatske da odluče kakvim će se riječima služiti, ma kako vas to nasmijavalo. i kako su tvornica, glazba, stroj, tajnica itd. već odavno zamijenile ili potisnule tuđice, naše je pravo da ne prihvaćamo nekritički i stihijski svaki neologizam koji nam serviraju amerikanci. (nota bene, ovdje nitko ne umire od smijeha kad koristite računar umjesto kompjuter ili čak hrvatsku "besmislicu" susjed).

Evo ključa za otvaranje zaključanih spoznaja i mozgova kad je riječ o razlikovnosti dvaju jezika, hrvatskoga i srbskoga: TVORNICA UMJETNOGA GNOJIVA - FABRIKA VEŠTAČKOG ĐUBRIVA

Razlika je još veća kad se to iste i napiše:

tvornica umjetnoga gnojiva - фабрика вештачког ђубрива

Pametnom dosta i ovoliko.

...
niko nije rekao da je Vuk izmislio stokavicu, a ne znam sto se pozivas na Dubrovnik. Da nije Dubrovnik u srednjem vijeku mozda bio Hrvatski grad, ili ste i to smislili, mozda ste culi na TV-u, ili citali u novoj knjizi vase povijesti.

Pitam se, bi li se Srbi kad spoznaju da im djeca počinju govoriti hrvatski, užasavali i kad bi to bio jedan, na primjer južnoslavenski jezik?

Osobno smatram da je do ovakva razvoja došlo, jer u 19.tom stoljeću nije bilo preduvjeta da se stvori jedna (krovna) nacija koja bi tom jeziku odgovarala (Hrvati su predlagali naziv "Iliri") dok su to Srbi odbili (Srbi svi i svuda), ne shvaćajući da je nekom dugom uvijek najteže nametnuti svoja gledišta, a prividno je mnogo teže, ali ipak na kraju lakše, dobro spoznati stvarno stanje i onda predložiti rješenja koja će odgovarati svima!

Je li danas stuacija bitno drugačija? Čini se da nije, ali je činjenica da je opet ušla u promet ideja o SHS (prometnim i sportskim) projektima, iako su Hrvati za prvu zajedničku državu 1918. predlagali naziv "Jugoslavija", a regent Aleksandar to odbio i nametnuo naziv: "Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca", da bi tek 1928., kad je sredio Stjepana Radića, nametnuo i Hrvatima ono što je u početku odbio. Uostalom, takve su pojave u povijesti poznate: Austrija je uz pomoć Rusa najprije slomila autentičnu buržoasku revoluciju u Beču, da bi onda car i kralj Franjo Josip "nametnuo" ukidanje feudalizma; Tito je najprije slomio "nacionalistička skretanja" u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji, da bi 1974. nametnuo ona ista rješenja koji su ti "skretači" tražili. Da zaključim: takva rješenja obično dovode do kasnijih društvenih i političkih deformacija pa na kraju ipak treba ići na dogovaranje koje je još uvijek moguće i oko jezika, istina uz daleko veću cijenu sada kad svak prepoznaje što nije njegov jezik!

Strancima ce sve biti jasno ako jezik nazovemo "Balkanski".

Mislim da je apsolutno pogrešno raspravljati čiji jezik je praviji, stariji, bolji,...jer svako naravno voli svoj jezik i osjeća potrebu da brani ono čemu osjeća da pripada.

Osobno smatram da je istina na pola puta, da jezici koji danas postoje slovenski, hrvatki, srpski, bosanski, makedonski,...imaju isti korijen, tj. da su nastali od jednog jezika, ali zbog različitih čimbenika; mađarizacija, germanizacija, turaka, talijanizacija, nacionalizam, politika, vjerski utjecaj (Rim-krscanstvo-latinski, grcki-pravoslavlje), povijesni dogadaji, teritorijalna specificnost, narodna tradicija,...imamo pojavu tolikog jezicnog bogatstva na relativno malom prostoru (broj jezika, dijalekata, jezicnih posebnosti)...

P.s. Štokavica koja je uzeta kao standardni hrvatski dijalekt koji je usput budi receno povijesni dijalekt dubrovackog podrucja je daleko stariji od Vuka Karadzica, takoder da pojedinci koji to tvrde ocito ne znaju da postoji više od 3 vrste stokavice tako da izjave o ½ukradeno stokavici½ drzim smjesnima utoliko sto osobe koje to tvrde ocito ne poznaju hrvatsku jezikoslovnu povijest...
Pozdrav

srbi hrvati su dva plemena slavenskog naroda na balkan smo dosli zajedno kao slaveni tako da novi naziv bih mogao biti recimo slavenski jezik

Miloš Obrenović je htio da udavi Vuka Karadžića jer je u Srbiju donio "govedarski jezik'' kako to Miloš fino sroči. Da nije bilo Vuka danas bi Srbi govorili kao bata Djoša iz Vlasotince. Jezik Crne Gore i istočne Hercegovine je uzet kao etalon za srpski.

Neko rece da smo pre 150 godina pricali drugacije, tj svako svoj jezik. Mozda su izvorni Hrvati pricali svoj, ali Srbi su ovako pricali oduvek (otidjite u juzne krajeve Srbije, na neku planinu, malo cudno (arhaicno) pricaju, ali u sustini to je to, drugo je sta je uslo u standardizaciju i da bude knjizevni jezik). Sada smo svedoci da drugi "narodi", Crnogorci i Bosnjaci pokusavaju proturiti svoj jezik koji da bi se razlikovao od srpskog, vracaju da bude kao pre Vukove reforme. To je isto kad bi Aurtralijance pitali kojim jezikom govore, a oni rekli australijskim, ili Kanadjane, a oni ne naveli engleski ili francuski.

Uvek kad procitam ovakav tekst se zapitam koliko milijardi evra bi Hrvati platili da trampe jezik sa Slovencima? :-) Razmislite...

Bravo! Konačno da neko stane u odbranu Jezika.

Kada bi se Srbi i Hrvati ostavili Hrista i Krista i vratili se našim zajedničkim Perunu i Velesu, jezik više ne bi bio problem.

hrvatsku verziju srpskog jezika sam naucio citajuci Alan Ford kao i sve nase starije generacije,i koji je deo mog sklopa licnosti,samim tim i neki hrvatski izrazi.verovatno da Alan Ford sa srbijanskom verzijom srpskog nema tu draz..

Quackery, Hr: Niko ne implicira da Hrvati govore srpskim jezikom. Zaboga ... zovite ga kako hocete, niko ne insistira na tome da se nas zajednicki jezik zove srpski. Bez obzira na to kako ga zovemo - cinjenica jeste da mi govorimo istim jezikom. Sta vise - kao narodi smo vrlo, vrlo slicni. Moglo bi se cak reci i da jesmo isti narod. Sta je u tome lose? Da li vi, kao pojedinci, imate neke probleme sa identitetom i samopouzdanjem, pa tako ocajnicki pokusavate da se sakrijete iza nacije? Ja sam covek, pre svega, a onda i Srbin. Cak i da su svi Srbi losi, nije na meni da se toga stidim, vec na onima koji su losi. A ako su losi - nisu takvi zato sto su Srbi ili Hrvati, vec zato sto su neljudi.

Koliko ja znam ne postoje "Američki'', "Novozelandski", "Australijski" jezik itd. već samo ENGLESKI. Takođe ne postoji ni "Brazilski" već samo PORTUGALSKI, niti postoje "Argentinski", "Meksički", "Peruanski".... već samo ŠPANSKI. TAKO i ne postoje "hrvatski", "crnogorski", "bosanski ili bošnjački", "srpski" već je to jedan jezik!!!!!!!!!!!!!
A vi ga zov'te kako god hoćete!

Da li je ovo pokušaj da se da legitimitet "da je manipulacija uverenje da nacionalni identitet ovisi o jeziku" ?

Da li je sve teže objasniti nečakavskom Hrvatu (koji je štokavski Hrvat) da nije srpskog porekla ?
(počev od: Nismo manje Hrvati zato što govorimo isto kao Srbi....)

-i da li vam sve više negiraju čak i strani stručnjaci da hrvatski ima uslove smatrati se jezikom ("proturječnosti oko naziva jezika koje su već uočili upućeniji inozemni stručnjaci").


Što se tiče štokavskih Hrvata:

Štokavski Hrvat uviđa da čakavski mora da uči i za sebe smatra da mora da je pre srpskog porekla i da bi svojim neprijateljstvom prema Srbiji učinio nepravdu samom sebi (a učinio korist onima sa kojima nema nikakve zajedničke veze i koji generišu netrpeljivost). Vlasti i crkva u Hrvatskoj mu decenijama nameću raznorazna objašnjenja zašto se razumemo a jedno od tih objašnjenja je i to da su Hrvati nametnuli svim Srbima štokavski jezik i da su Srbi odbacili svoj izvorni jezik.
A da li u to objašnjenje štokavski Hrvat i veruje? Štokavski Hrvat vidi da je malo verovatno da 10% Hrvata koji su govorili štokavski u vreme kad je on proglašen za maternji uopšte mogla da nauči milione srpskog naroda (pogotovo to je još teže bilo izvodljivo jer je u ranijim vekovima 90% stanvništva bilo nepismeno, pa plus 5 veka pod Turcima) i vidi da je mnogo više verovatno da je suprotno: da Srbi koji su oduvek govorili samo stokavskim kroz sve vekove i to na svakom delu svoje teritorije da su oni ti koji mogu nametnuti svoj jezik na 10% Hrvata koji tako postaju štokavski Hrvati.

I šta još mogu da uporede:
U Austriji se priča nemačkim jezikom -austrijski jezik ne postoji. U Kanadi se ne priča kanadskim jezikom već englskim i francuskim)-kanadski jezik ne postoji. Ne postoji australijski, novozelandski, američki jezik -postoji engleski jezik. Ne postoji kubanski, venecuelanski, čileanski, argentinski jezik itd -postoji španski jezik. Ne postoji brazilski jezik -postoji portugalski jezik.

U zaključku: svi mi znamo kojim jezikom svi mi govorimo, zar ne ?

Mi iz Srbije koji smo odrastali za vreme SFRJ bez teskoca razumemo hrvatski kako zgog ocigledne slicnosti, tako i zato sto su nam uglavnom poznate hrvatske reci. Samim tim ga i ne dozivljavamo kao stvarno razlicit jezik. Medjutim, pitanje je da li ce tako biti sa mladjim generacijama koje nisu bile izlozene hrvatskom. I to hrvatskom koji se pritom sve vise cisti od zajednickih reci. Bas me zanima da li i srpski trinaestogodisnjaci razumeju hrvatski u istoj meri u kojoj ga stariju razumu i da li ga mi stariji razumemo podjednako dobro sada kao sto smo ga razumeli pre 1991?

Niko da pomene u ovim komentarima odluku Haskog tribunala i ekspertsko misljenje uvazenih profesora Mortona Bensona i dr., koji su zakljucili da je rec o jednom jeziku.
A zar Hag nije vise dovoljan argument?

Pomalo je tužna činjenica da u većini komentara koji su napisani latinicom nema slova š, đ, č, ć i ž već se koriste s, c, i z. Osobe koje vode raspravu o jeziku bi trebalo ipak da više poštuju sebe i svoj jezik bez obzira na njegovo ime ;)

Glas razuma, konacno!

Не знам да ли је то све исти, један језик, али знам да је тисућа српска реч и да Срби из Бања Луке кажу хлаче када мисле на панталоне.

Odvratno mi je više da ovakva tema iznova pokrene razne bezumne komentare nacionalističkog tipa "oni su nama ukrali ovakve ili onakve reči..." kad su svi dijalekti i narečja samo varijante jednog istog slovenskog (staroslovenskog) jezika. Ova gospođa je sve rekla ako neko ima uši da čuje. Danas se mnogo bolje može razumeti zagrebačko narečje nego crnotravsko ili leskovačko;...ili makedonsko. Mislim da Zagrebčani bolje razumeju šumadijski dijalekt nego dalmatinski. Koren jezika je isti i dolazi iz davnina kada se narodi još nisu delili na Hrvate, Slovence, Bugare ili Srbe; tj. kada još nisu ni postojala imena za nacije kakva danas poznajemo. Podele i krv, koja je zbog njih prolivena, imaju koren u politikarenju i nacionalističkom bezumlju koje je tema po sebi. Mnogi poznavaoci staroslovenskog jezika (prilično prisutnog u crkvenoslovenskom) složiće se da je Slovenački jezik najsličniji svom praizvoru. Uostalom i samo ime "nacije" Slovenci govori tome u prilog - jer smo svi na ovim prostorima potomci slovenskih plemena koja su se ovde nastanjivala. Sad, da li je to bila "seoba" ili "najezda" Slovena pitanje je po sebi. Nas su u školama učili da je u nekoj tamo davnini postojala "seoba" Slovena i "najezda" Huna,...ili "najezda" Turaka - sve zavisi ko je pisao tu istoriju. Ne znam da li bi se Grci složili da je Slovenska migracija bila "seoba" s obzirom da su im severne komšije upadali u sela i krali sve što se moglo krasti (radi se o VII. i VIII. veku) pa su morali da im pošalju kaluđere Kirila i brata mu Metodija da ih opismene, urazume i vaspitaju u nekim višim vrednostima...kol'ko da ih kultivišu i smanje pošast koju su ovi predstavljali. (Treba razumeti da u je u onom vremenu bilo daleko manje ljudi na planeti nego danas; da ta plemena nisu bile mase ljudi već pre veće porodice - omanja sela, pa su Kirilo i Metodije bukvalno išli od selca do selca...od porodice do porodice i učili ljude monoteističkoj hrišćanskoj veri i lepom ponašanju). Neki istorijski izvori kažu da su imena tih plemena bila slična današnjem izgovoru u smislu "Hrvati", "Sorabi", "Bodri", "Suderci",..."Dragovići". Najpre su Hrvati probijali prostore i išli su najdalje na zapad (što je i logično kada se određena grupa kreće od istoka ka zapadu) ali je to zaustavljeno u dodiru sa potpuno stranim i teškim za mešanje korenom germanskih i romanskih jezika. Otuda se i očuvao najpribližniji jezički "kod" kod Slovenaca pa i kod Hrvata onom izvornom staroSlovenskom jeziku. Srednji i južni Balkan susreli su se Grcima, Arbanasima i Turcima i tu su se zaustavili tek za malo menjajući jezičke varijante u interakciji sa navedenima. Jezik je živa stvar i može se izmeniti ili čak izgubiti u svega nekoliko generacija. Nacija je nešto drugo. Danas se doživljava kao krvni "kod" ali je nacija osećaj (kako reče poč. profesor staroslovenskog na bogoslovskom fakultetu g. Sima Ćirković). Nacija je sličnost karaktera koji se poprimi od neke autoritativne ličnosti kojoj se veruje! U slučaju Srba to je Sv. Sava. Slušajući njega i tvoreći u praksi dela slična njegovim, ljudi su medjusobno ličili jedni na druge i prepoznavali su se u tom karakteru. Dokaza za to danas, kada je kriza identiteta i nerazumevanja na vrhuncu, ima na pretek. Pogledajte recimo poštovaoce nekog iščašenog političara ili turbofolkera, rokera i sl.; pa oni i mišlju i delom liče jedni na druge po uzoru na vođu kom su poverovali. Oni su mala "nacija". Oni druge doživljavaju kao "strance" "izdajnike" i sl. Dakle - nacija je osećaj (kako reče Sima Ćirković) a priroda je ta da su svi ljudi od istih praroditelja. Sve preko toga je politikantstvo i manipulacija.

A zasto na novcanici NDH za vreme Drugog sv. rata pise Nezavisna drzava Hrvatska,a ne Neovisna drzava Hrvatska? :)

Nije problem u tome da li je jezik isti ili ne, vec u tome kako ce se on zvati. Ja nikada nebi prihvatio da se Srpski preimenuje u Hrvatski.

Scena iz Rima: baja Arapin prodaje suvenire i knjige-vodiče; priča na engleskom:

- Pogledajte, odlična knjiga, sve ima!
- Ne, hvala samo gledam.
- Uzmite, samo 15 evra!
- Neka, hvala, samo gledam.
- Na kojem jeziku je želite, imamo sve!
- Evo gledam, nemate na srpskom.
- IMA!

Vadi primerak na hrvatskom.

Knjiga mi ne treba, pokusao sam samo na finjaka da ga otkačim. Kažem:

- To nije na srpskom nego na hrvatskom!

Polupodsmešljiv osmeh, i lik sa suverenim autoritetom kaže:

- Ma to je isto.

On nije pretpostavljao, on je ZNAO da tu knjigu mogu bez teškoća da čitaju i razumeju svi oni koji govore onaj jezik koji se nekada zvao srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski. Baja nije prof, on je imigrant verovatno bez papira koji zaradjuje koru hleba (kruha) na ulici. I on to zna.

Sto se tiče imena jezika, to nije problem. Ime već postoji i podjednako se upotrebljava na svim područjima gde se taj mučeni jezik govori, u svim svojim varijantama. Zovu ga NAŠKI.

@Иван-Ниш... E upravo je u ovome problem. Nije tisuca srpska rec, kao ni hrvatska. U pitanju je staroslovenska rec, kao i vecina reci koje Hrvati danas koriste, a mi im se podsmevamo, posto smo usvojili uglavnom strane reci za iste pojmove. Isto kao sto je bespredmetno raspravljati da li su Hrvati pokatoliceni Srbi, ili obrnuto, kada je rec o dva plemena istog naroda.
Ali cime bi se narod u suprotnom zabavljao...

na kom jeziku je ovaj text, nishta nisam razumeo?!

Погледао ја неке текстове од пре 150 година и... Где ти, човече, виде толику разлику? Разлике су сличне као и данас, барем код онога што су писали писмени људи тога доба. Узми неку народну песму коју је певао Филип Вишњић (пре око 200 година), а онда Смрт Смаил-аге Ченгића од Ивана Мажуранића из 1846. Сада ми реци да човек који разуме једно не разуме друго?!? Или ћеш да наставиш да се закопаваш па да кажеш како је Мажуранић био Далматинац, а не Хрват? :) Ја се тиме не бих бавио, то је ваша ствар, а и у Србији има сличних размирица, па нико не би рекао тако нешто. Зато, немој да пишеш бесмислице (ово је углађена верзија онога што бих ти рекао). Ја сам за то да је ово један полицентричан безимени језик, и против сам стварања вештачких разлика и да се језик враћа више од 200 година уназад само зато да би се ојачао национални идентитет. Насилна диференцијација језика нам неће баш помоћи да се коначно почнемо разумети, зар не? Што би рекли Руси (а нико од нас саслушао) "Боље 100 година преговора него 1 дан рата"...

Najbolje da taj novi jezik nazovemo "NASKI", to isto znaci za sve 4 republike.

narodi nasstaju iz plemena a ne plemena iz naroda tako da ne moze da stoji konstatacija da su Srbi i Hrvati dva plemena istog naroda, moze da stoji samo obrnuto a to je da su dva naroda poreklom od istog plemena.

Koliko god se mi osećali samostalnim nacijama još uvek se vidi da smo u suštini/biti isti narod koji priča istim jezikom i veruje u različite bogove. Prost primer : mnogo je veća sličnost između stanovnika srpske nacionalnosti iz Srema u Srbiji i stanovnika hrvatske nacionalnosti iz Slavonije u Hrvatskoj negoli između sremaca i južne pruge / slavonaca i primorčana. Nažalost vekovi okupacije i potpuno pogrešna politika u 19 i 20 veku su nas udaljile jedne od drugih, pa ipak jezičke razlike su toliko minimalne da se bez trunke sumnje može govoriti o danas već raznim narodima, proisteklim iz istog slovenskog plemena ili saveza plemena. Meni lično smeta hrvatski novogovor koji se forsira po televiziji ali sa druge strane smešni su mi i ljudi koji se podsmevaju hrvatskim rečima tvorenim po slovenskim pravilima tvorbe a ne smeju se stranim rečima koje je srpski upio kao sunđer.
Ono što mene lično dovodi u najveću nedoumicu je nacija i jezik Bošnjak/bošnjački, za mene su se u Bosni i Hercegovini tri naroda delila na dve grupe Bosanac i Hercegovac, tako da je Bosanac mogao biti i Srbin i Hrvat i Musliman (Bošnjak) a isto tako i Hercegovac... Danas međutim imamo tendenciju da se stvori lažna slika o Bosni po kojoj su Bošnjaci stanovnici Bosne odvajkada a Hrvati i Srbi su valjda nekakvi kolonizatori. Voleo bih da mi neko odgovori kako je nastala nacija Bošnjaka i šta osim vere definiše pripadnost toj naciji...

Malo više poštovanja jednih prema drugima i obrnuto. Na "naškom" ćemo se uvek sporazumeti

Ово је мелем на рану свакоме разумном. Свака част госпођи Кордић - и мада инсистирам на очувању ћирилице као једног обележја културног идентитета српског народа, немам комплекса нити какве друге запреке да језик којим говоримо сматрам једним.

Kordiceva je propustila da istakne jos nesto sto je vrlo vazno, mozda i najvaznije u toj upornosti hrvatskih politicara i jezikoslovaca. Ta je upornost namijenjena Srbima u Hrvatskoj kajih se hrvatski nacionalisti zele rijesiti po cijenu svega i svacega, stavljajuci im tako do znanja da oni nemaju sta da traze u Hrvatskoj i da je moraju napustiti.

molim hrvate koji ne razumeju nas jezik, da ne salju komentare jer time narusavaju svoj usađeni trip, odnosno pobijaju sami sebe.Bolje da se i dalje prave kako ništa ne razumeju, biće im lakše.

Poštovana gospođa je sve rekla i nema se što dodati. Potpisao bi svaku njenu riječ.Isti je slučaj i s pismom. Zašto je iz hrvatske prognana ćirilica? Pa ćirilica je u prošlosto bila i hrvatsko pismo a naravno i glagoljica, bila uglata ili obla. He he-u franjevačkom samostanu u Bosni čuva se sablja bana Jelačića i na noj je ugravirano njegovo ime i prezime. Nemate pojma kojim pismom je to ispisano? ĆIRILICOM. Toliko o različitostima i posebnostima.

...
pre 150 godina, kao i danas, hrvatski jezik u jednom kraju Hrvatske razlikovao se od hrvatskog jezika u drugom kraju. Isto vazi i za Srbiju. Ja dijalekat koji je uzet za standardni hrvatski jezik razumem bolje od nekih nestandardnih dijalekata srpskog. Naravno, nestandardne dijalekte hrvatskog takodje tesko razumem. To je mozda interna hrvatska razmirica, zasto je bas taj dijalekat uzet za standardni a ne neki drugi, jer da su u to vreme napravljene drugacije odluke, ove price danas mozda ne bi ni bilo i niko ne bi sumnjao da se radi o dva razlicita jezika (ko ne veruje neka nadje neki snimak na kajkavskom ili cakavskom). I jos jedna stvar koja mi lezi na srcu - neko je pomenuo kako je ijekavica ekskluzivan hrvatski izgovor. To je tacno, posto oni imaju samo ijekavicu, ali ono sto je tuzno je da malo po malo, ekavica postaje ekskluzivan srpski izgovor. Namerno ili slucajno, tek ijekavica je sistematski eliminisana iz Srbije (a to je bio jezik kojim je govorio Vuk Karadzic!) Kada ljudi u Beogradu cuju moju majku, koja se iz inata sluzi ijekavicom, misle da je "iz okruzenja". Prosto ne znaju da jedan deo Srbije tako govori / govorio je :(

Jezik je jedan, i trebamo biti ponosni na tradiciju koju imamo sacuvano na njemu, bilo da su srpske epske pesme, ili dubrovacka knjizevnost. Juce sam licno cuo nadbiskupa vrhbosanskog, gospodina Vinka Puljica, koji je posvecujuci crkvu hrvatskim mucenicima na Krbavskom polju, rekao da su tu stradali ljudi "za krst casni i slobodu zlatnu". Dopalo mi se da nije bio jezicki purista te upotrebio cuvenu recenicu, iz srpskih epskih pesama, uglavnom Kosovskog ciklusa. Interesuje me samo, jesu li mu neki od prisutnih biskupa zamerili nesto posle.

Mnogi ne znaju da su u Nemackoj jezicke razlike unutar iste pokrajine ogromne. Recimo, Badenski Nemacki se od Svapskog toliko razlikuje da stranac koji dobro govori Nemacki i zivi u Badenu ne moze uopste razumeti nekoga ko govori Svapski (udaljenost je 100-tinjak kilometara). Da stvar bude interesantnija, ove dve oblasti - Baden i Virtemberg su u proslosti bile razlicite samostalne drzave, imaju svaka svoje dinastije, razlicitu zastavu, grb a danas su ne samo u istoj drzavi nego i u istoj pokrajini - Baden-Virtemberg. Ne zelim da kazem da Srbi i Hrvati treba da zive zajedno nego da su razlike politicke i pre svega verske prirode.

Konačno jedno zrelo i na naučnim osnovama utemeljeno razmišljanje...
SVAKA ČAST.

" Kojim se jezikom prica u Crnoj Gori? Maternjim. "

ovo je pametna zena i ovo sto sam procitao je odlicno obrazlozeno i samo neki ostrasceni lik moze da kaze da nije tacno. ali nazalost, jedna od retkih realnih. ovde ljudi ne znaju nista i dok ne budemo znali da razmisljamo manipulisace nas kako ko stigne.

Ona uistinu ima pravo, kako u Istri tako i u Rijeci, mi domaći govorimo čakavski, kao narječje hrvatskog jezika koje ima velik broj slovenskih i talijanskih riječi. Naravno kada govorim na talijanski, to je istro-venetski dijalekt talijanskog jezika ili fiumansaki dijalekt (fiumanski znači riječki). Istina je da mi koji znamo i hrvatski, lako razumijemo i srpski, naravno poduka nam treba za hleb, taraba, i još poneku riječ. Istina je da kada govorim čakavski, razumije me dalmatinac ali ne i slavonac pa ni zagrepčanin, dakle istina je da mi u Rijeci govorimo i lako se sporazumijevamo i na čakavskom i slovenskom i talijanskom jeziku, mislim da je to prekrasno

Ne poredite dijalekte naseg jezika sa Nordijskim jezicima.

Svedjani i Norvezani se razumiju sa dosta muke...Dance niko ne razumije. Ali, niko! Cesto se pitam da li Danci razumiju jedni druge jer im je svaka druga recenica "Sta si rekao?"
Island, Farska Ostrva...zaboravite da tu postoji i 5% mogucnosti da se sporazumu sa ostalim Nordijcima.

Veca je dijalektalna razlika izmedju Sjevera i Juga Svedske nego izmedju Srba i Hrvata.

Evo ja sam gotovo sve razumio iz ovoga članka, al zato razumeo nisam ništa, bre! Šalim se samo, naravno da treba da se razumemo. Uostalom, Vojvođanin iz Sente teško razume Srbijanca iz Vranja pa se ipak kaže da govorimo istim jezikom.

Živeo sam 15 godina u Americi i, 'fala Bogu, u društvu su često bili Beograđani i Purgeri. Kada nas Ameri pitaju kojim jezikom govorimo, jedan kaže "Serbian", drugi "Croatian". Pošto nas bivša zemlja ne interesuje, na kraju je bilo kako onaj prvi odgovori - ako jedan kaže "Croatian", drugi se ne ubacuju. I obratno. Em taj Amer verovatno ne zna ni to šta znači, a kamoli da mu objašnjavamo kako to da brbljamo dva sata, ali na različitim jezicima.

meni smeta kad me neka "cajkuša" ( doslovce, oblajhana s izrastom i napadnim ružom ) napadne zato kaj sam rekao šofer - " kao srpska riječ" . naravno da je njeno znanje sukladno njenom izgledu pa ne zna da je to francuska riječ i da je samo više udomaćena u srb nego u hr.
ovo je samo ilustracija iracionalnosti i animoziteta, a samo zato što stručnjaci možda čak i nisu stručnjaci. o intelektualcima niti ovaj puta se nema kaj pametno reći.

Ja sam mnogo pametan, pricam cetiri jezika, Srpski, Hrvatski, Bosanski i Crnogorski.

Svaka čast gospođi Kordić jer se znanjem suprostavila politici.

umro sam od smeha kad sam citao koliko se svi trudimo da dokazemo da ne govorimo istim jezikom. bruka. govorimo istim jezikom ali ga drugacije nazivamo.

Hrvat i Srbin se rastaju i Hrvat odlazi doma gdje ga čeka kućanica, a Srbin odlazi kući gdje ga čeka domaćica.

pitam branioce svoga jezika i indetiteta da li "imaju problema kada sa neta skinu film samo sa srpskim ili mnogo cesce, hrvatskim subtitlom, naravno da ne.Film ih pre svega intresuje i mogucnost da razumeju sta gledaju. Mislim da su to irelevantne stvari
hirurg

Ljudi, dosta vise! Predlazem da pocnemo da ucimo kineski, trebace nam.

P.S. Ih, pa i kineski ima X narecja, dijalekata...Ne vredi...ostajemo zavadjeni! :-)

Evo vam link gde možete pročitati i čuti kako zvuči izvorni (pra)hrvatski jezik, koji se govori na području Bednje na severu Hrvatske Večinu nečete razumeti ali je jako interesantno!

http://www.bednja.hr/Bednjanskigovor/Obednjanskomgovoru/tabid/83/Default.aspx

Pozdrav iz Zagorja!

Naravno, postoje različite reči kao i u svakom jeziku. Moguće je čak, uz malo natezanja, povezati i tri reči jednu iza druge kao što je uradio Ljudevit u njegovom komentaru. Ali ipak to ne dokazuje različitost jezika nego nešto sasvim drugo. Evo na primer, Ljudevitov komentar u celini bi se na srpski preveo ovako:

Evo ključa za otvaranje zaključanih spoznaja i mozgova kad je reč o različitosti dva jezika, hrvatskog i srpskog: TVORNICA UMJETNOGA GNOJIVA - FABRIKA VEŠTAČKOG ĐUBRIVA

Razlika je još veća kad se to isto i napiše:

tvornica umjetnoga gnojiva - фабрика вештачког ђубрива

Pametnom dosta i ovoliko.

Evo, juce sam svom poznaniku poslala tekst iz novina vezano za najnovije lecenje
obolelih od multiple skleroze a om mi se zahvaljuje i veli prosledice samo da prevede na hrvatski a zapravo da prenese na latinicno pismo a tekst je bio na citrilici...ocu da kazem da ljudi poistovecuju jezik i pismo.

Daj mi da jedem a pricaj na kom god hoces jeziku.
Nadrealisti,Djuro, Nele i ostali su o ovoj temi najbolje rekli.Pogledajte
http://www.youtube.com/watch?v=DztrX5dXmxU&feature=related

Meni je nadasve simpaticno kada moja cerka kaze " Dosli su djubretari da odnesu smece." I sada da neko kaze da nije razumio.

Господин' Лало, је ли сад боље?
Ili je možda 'vako po volji?
A sto da ne napisem i ovako?
Mislim da su me svi shvatili...narocito cinjenicu da ne zelim da klikcem alt+shift svaki cas kako bih menjao jezik.
Sta zelim reci: ratove i prepirke prave kompleksirani ljudi, u svakom se slucaju svi mi odlicno razumemo na svakom od "nasih" jezika, pa makjar to bila i "internet" verzija istog.
Pravite decu, ljudi, sve nas je manje! Batalite ostale bezvezarije...

Nedavno je u listu "Slobodna Dalmacija" svoje tekstove pocela ojavljivati zena Borisa Dezulovica.Ona je inace rodjena Beogradjanka i pise srpskom ekavicom i to je izazvalo dosta komentara. Jedan od komentara je bio napisan jezikom kojim se sluze samo stare splitske obitelji.Procitajte kako to zvuci i recite mi kako bi trebali nazvati ovaj jezik?

"A ča ja znan, more bit da ova šjora iz bilogagrada jema i kakova
druga iskustva osin u Splitu?Jerbo,ako jema more omar sve
obisit maški o rep oli prolit kroz sito pa ča ostane..!
U nas je svit u nike dane težak sve mu smeta, gre na "onu stvar"
a to da se kod puno beštima jema prav, pa kad se sitin samo
Mologa mista,pa kad san bija na ekskuržujun pitalo nas tamo
daleko,jeli vi stvarno tako psujete?..a ča reć,jema svit u nas
dugu naviku oti beštimja,ali ni ka danas,pogotovo ka na ovi
forum..je u svoja doba se "voltavalo" svit,ono sakrili bi se
digod i ondac kad projde koja šinjorina oli čovik oli par nikor
ono zazove"ssss",a ovi se ka okriću da vidu oklen je došlo,
a ondac drugi iz ekipe na drugo misto učine"sss" i tako bi
obično u sitne ure tamo na Pjacu oli Voćni znali zavidat svit
da bi na kraju beštimali zapravo i pritil bandi mulaćkoj..
E,a ovi ča ovako iza niki "nickova" beštimaju i redaju sve po
spisku,to je da se ne ponavjan oni svit ča je u svoje doba
isto šara po kondutiman i po klupama u skulu,jerbo ka ono
mogu šarat koliko oću,neće me naći!
E onda se ja sitin kad bi snervani svit sa voltavanjen sta nasrid pjace pa riknij"Ajde pokaži se ako smiš..sve ću ti zube stuć!"..onda bi znali da zabava došla infine..i utekli
bi svi ća akogod bi još ono "prdija"....e to je bila zafrkancija
i škerco,a di još one štorije od "vatanja u đir" i sl...
E,lipa moja,ni lako doć u Split,ča je pusta Londra kontra
Splita grada,triba ovi grad razumit,a svit ka svit,uvik ništo
najde za crnit i rugat se..dobro je ono Smoje reka da nan
fali samo šator za cirkus..a je evo i danas jope cirkus,i tako
gre naprid,već ijadu i sedansto i pet godišć,a svita se odonda namnožilo,rodilo,umrlo,došlo.otišlo.nestalo,postalo
i tako ovi grad prima sve i svakome odriže "miru",a ča se more ča je život vengo fantažija..!Ako san koga dišturba
oli uvridija.škužajte,ja san samo mali getanin iz kažina,
pape mi kampanel a mater kala bila...Zdravi i veseli bili..."

ta manite se divana ja vas sve razumem!

Dragane, super ti je komentar, pošteno sam se nasmijao čim me prošla prvotna zbunjenost!
Samo, korekcije koje si napravio, napravio bi i svaki profesor hrvatskog jezika u prosječnoj hrvatskoj osnovnoj školi nekom, još ne dovoljno pismenom, učeniku.

Domaćica u kući - Kućanica u domu.