naravno
pre 16 godina
Problem je veoma kompleksan i ne bi valjalo brzopleto donositi zaključke, jer u ovakvim slučajevima oba strana može imati razumne argumente.
Kapaciteti prehrambene industrije u Vojvodini su mnogo veći nego što bi to dozvolila sirovinska baza. Zato je iskorištenost ovih postrojenja veoma niska. Sasvim je razumljivo da će vlasnik više takvih postrojenja gledati da na neki način racionalizuje proizvodnju i skreše troškove.
U Vojvodini ima još drastičnijih primera za ovako nešto. Na primer, TE-TO je zatvorio šećeranu u Novoj Crnji i kompletnu proizvodnju prebacio u svoju drugu šećeranu, u Senti. Deo radnika je dobio otkaz, deo putuje (od Nove Crnje do Sente ima oko 70 km, znači na još dužoj relaciji) - a ne sećam se da je svojevremeno oko toga dizana neka prašina.
Što se tiče radnika somborske uljare, smatram da je ovakvo radno vreme neprimereno, ali ne mogu da shvatim, zašto ne žele da prihvate jednokratno radno vreme.
Naravno, moraće svakodnevno da putuju, ali mislim da to nije ništa neobično. Koliko ljudi putuje svakodnevno na posao 50 i više km? (na primer do Beograda ili Novog Sada) Jeste da je cimanje i da je teško, i da se svakodnevno izgubi dva-tri sata u putovanju, ali takva je realnost.
Još nešto: ne znam kolike su plate u vrbaškoj uljari, ali mislim, da nisu male. Mnogi nezaposleni Somborci bi oberučke prihvatili ponudu da rade za toliku platu, pa makar do radnog mesta morali putovati 50-60 km.
4 Komentari
Sortiraj po: