bivši purger
pre 8 godina
Sećati se pokojnih , a ne pomagati živima .Tako ja vidim sadašnju situaciju .Moja porodica je 91. proterana iz Zagreba , do danas nije rešeno pravo na povrat imovine, pokojnom ocu do danas nije rešeno pitanje stare devizne štednje u Jugobanci-filijala Zagreb , majka i otac nikad nisu ostvarili pravo na besplatne akcije u Hrvatskoj iako zajedno imaju preko 70 godina radnog staža .Moja porodica ne spada u 250 000 žrtava etničkog čišćenja Krajine , a ako želimo bila šta da ostvarimo u Hrvatskoj moramo imati isprave države koja nas je proterala , to je kao da su preživela Jevreje terali da 45.-46. traže državljanstvo Nemačke .Kao što je napisao Živko Kustić( jedan od urednika "Glasa Koncila" i poznati katolički teolog) 1941. većina Hrvata je politički podržavala nastanak NDH , 1991. većina je bila za nezavisnu Hrvatsku , ali dobar deo ne podržava zločine u ime te politike .Upravo iz tog razloga nas proterane mnogo više boli pasivnost Srbije nego aktivnosti Hrvatske u vezi nas prognanih .Ministarka Pusić izjavljuje nebrojeno puta da smo mi otišli ili odselili , a nikad da kaže -proterani,izbegli ili prognani,a od naših političara ( i sadašnji i prethodni) niko da reaguje i traži da se stvari nazovu pravim imenom .Šta prognani mogu protiv takve nepravde sami da urade kad ih matična država podržava samo radi marketinga za izbore i ostalih trenutnih političkih aktivnosti na domaćoj sceni .Vrednost naše( prognanika i izbeglica) imovine prelazi nekoliko milijardi eura .Šta dalje?
17 Komentari
Sortiraj po: