"Moja odluka o dolasku u Zagreb bila je teška, ali i duboko racionalna"

Kad je u četvrtak na konferenciji za novinare objavio da dolazi u Zagreb na inauguraciju hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, predsjednik Vlade Srbije, Aleksandar Vučić, napravio je svojevrsni kopernikanski obrat. Dan prije toga još se činilo da će Srbija posve ignorirati čin svečane prisega hrvatske predsjednice, a onda je Vučić najavio dolazak na najvišoj razini. Koliko je ta odluka donesena u posljednji čas, svjedoči i da je Vučić, u nedjelju, već u sedam sati izjutra, neposredno pred let u Zagreb, polagao vijenac u povodu dana državnosti Srbije.

Info

Izvor: Drago Hedl

Nedelja, 15.02.2015.

09:15

Default images

U petak, dok smo razgovarali u Plavom salonu Vlade Srbije, u Nemanjinoj ulici, gdje je kabinet srpskog premijera, iskreno je, u intervjuu za Nedjeljni Jutarnji, priznao kako je to bila jedna od težih oduka u njegovu mandatu.

- U izbornoj kampanji u Hrvatskoj bilo je mnogih izjava koje nismo doživjeli na najbolji mogući način i koje nisu bile popularne ovdje u Srbiji. Zato nije bilo lako donijeti tu odluku. U Srbiji i Hrvatskoj, uvijek, kada biste rekli nešto protiv onog drugog, dobivali biste na popularnosti i zato su svi, čini se, vodili računa da iz toga ne pokušaju napraviti neki iskorak, iskorak u budućnost. Činili su to da bi sačuvali svoje biračko tijelo i povlađivali strastima i emocijama. Moja je odluka racionalna, donesena je poslije ozbiljnog razmišljanja, prije svega razmišljanja o budućnost Srbije, o tome što je to što nas čeka u regiji. Bez obzira na to što je Hrvatska članica EU, ona se nalazi na istom mjestu gdje se nalazila i ranije. Moramo živjeti zajedno s Hrvatima, u budućnosti ćemo živjeti zajedno, pored Hrvata, jedni s drugima, jedni pored drugih. Zato je vrlo važno živjeti u što je moguće boljim odnosima, da ono o čemu se na slažemo stavimo na papir, da s tim nemamo problem i da možemo reći: postoje razlike, postoje problemi, ali ćemo probleme rješavat mirnim putem, u dobroj vjeri, nastojeći surađivati što je moguće više.

Smatrate li da je dobra ekonomska suradnja i okretanje tim temama ključ koji će lakše riješiti i političke probleme?

- Naša ekonomska suradnja mogla bi mnogo toga donijeti i jednoj i drugoj zemlji, jer to što Hrvatska može dobiti mnogo više iz EU fondova moglo bi biti još i više ukoliko zajednički budemo radili, ukoliko zajednički budemo predstavljali svoja tržišta. Jer, i mi pripadamo negdje europskom tržištu, ali kada bismo se, kao pojedinačne zemlje, bilo gdje pojavljivali zajedno, kada bismo se zajedno pojavljivali na trećim tržištima, postigli bismo mnogo bolje rezultate. Odlukom da dođem u Zagreb na inauguraciju predsjednice Grabar Kitarović želim reći svima iz Hrvatske koji su investirali u Srbiju da su dobrodošli, da je njihov biznis u Srbiji siguran, da želimo što više hrvatskih investitora i hrvatskih ljudi da dolaze u Beograd i Srbiju. Kao što, naravno, želimo razriješiti i sve one probleme koji postoje u prošlosti, ali i one koje ne možemo, jer i o njima treba razgovarati. No, prije svega, valja se okrenuti ka budućnosti. Promatram to na potpuno realan i racionalan način bez idolatrije, sklonosti da nešto preuveličavam, ili prikazujem ljepšim nego što je. Naši odnosi su teški, nisu nimalo jednostavni, ni u budućnosti neće niti idilični, ali naši odnosi trebaju biti postavljeni na racionalnim odnosima tako da se svi okrenemo budućnosti i da radeći jedni za druge, jedni s drugima, ustvari radimo za sebe.

Ovo je ujedno i vaš prvi dolazak u Zagreb otkako ste na mjestu predsjednika Vlade Republike Srbije? Vidite li to i kao priliku da se poprave hrvatsko-srpski odnosi?

- U to nema nikakve sumnje. Kod mene nema onoga – ali… Neću radi domaćeg mnijenja govoriti: idem, ali pitat ću ovo, ali reći ću ono. Ne činim to jer se nikome ne želim dodvoravati. Moja je rečenica jednostavna: Idem u Zagreb s porukom mira i suradnje, želim da imamo što je moguće bolje odnose. Ako netko misli da mi je namjera vraćati se 20 ili 60, ili 70 godina u prošlost, stotinu godina u prošlost, želim da zna da nije tako. Nemam ništa protiv da se i o tome govori, ali moja je želja da odgovorimo na pitanje što ćemo raditi u sljedeće četiri godine, sljedećih 10 ili 20 godina. Mislim da je to od mnogo veće važnosti i za srpski i za hrvatski narod.

Kao što ste možda primijetili kod mene nema grče, ili kako biste vi to rekli, teže riječi, za hrvatske dužnosnike. Uvijek vodim računa da ne povrijedim izraženu volju hrvatskog naroda, građana hrvatske jer je suverene volja hrvatskog naroda za nas vrlo važna i mi ćemo je uvijek poštivati.

Kako biste opisali te odnose i koji su ključni problemi koje valja riješiti da bi se poboljšali?

- Čak i tamo gdje nemamo probleme, mi ih napravimo. U nas su politički, psihološki i emocionalni problemi najveći i ukoliko budemo uspjeli stvari suštinski postaviti, postaviti ih u racionalne okvire, mislim da smo riješili dobar dio problema. Naravno da problema ima. Hrvati će uvijek reći: to je problem nestalih osoba, mi ćemo reći: to je problem imovine i položaja Srba u Hrvatskoj. Reći će se da postoje problemi s granicom, ali svi imamo problem s granicom To je ono što jedni drugima uvijek možemo reći. Ali hajdemo reći: uvećajmo našu trgovinsku razmjenu, hajde da se negdje pojavimo i ponudimo zajedničke turističke pakete koji nisu samo ljetni pa ćete vidjeti koliko ćemo tako više turista i jedni i drugi privući. Ili, hajde da zajednički izlazimo na treća tržišta s proizvodima naših industrija. Nije istina da se to ne može. Mi smo zemlja na putu ka EU i sve s Hrvatskom možemo usuglasiti Tisuću stvari možemo raditi zajedno, možemo otvarati vrata jedni drugima Govorim o velikim infrastrukturnim projektima koje smo zajednički mogli uraditi. Ponosan sam na činjenicu što ću s albanskim premijerom Ramom zajedno ići u Bruxelles i što ćemo inzistirati da nam Europa pomogne u gradnji željezničke pruge i autoceste Beograd – Tirana. Ali kako je moguće da se Srbija lako može dogovoriti s Albanijom, a nije moguće da se o takvim stvarima ne možemo dogovoriti sa Zagrebom? Zar mislite da put prema istoku nije važan, kao što neki u Srbiji misle da put prema zapadu nije važan?

Vaš kolega, hrvatski premijer Zoran Milanović, prije nekoliko mjeseci otkazao je posjet Beogradu zbog "slučaja Šešelj''. Jesu li stajali razlozi otkazivanja te posjete?

- Poštujem vašeg premjera, gospodina Milanovića. Ali jasno je da Šešelj u Srbiju nije vraćen da bi pomagao ovdašnjoj vlasti, pogotovo ne stranci koju vodim. Naprotiv, urađeno je to iz potpuno drugih razloga. Tako da mi je bilo pomalo smiješno opravdavati se zašto je netko pokušao rušiti i mene i Vladu koju vodim. Mislio sam da bi bilo smiješno takvo što dodatno objašnjavati. Bilo je to vrijeme izborne kampanje u Hrvatskoj. Ali mislim, ipak, da takvu priliku za razgovore s brojim svjetskim dužnosnicima nikada ne treba propuštati. No, naravno, gospodin Milanović imao je svoje razloge i ja to poštujem.

Koliko je Šešeljev povratak u Srbiju uopće važan za politička zbivanja u vašoj zemlji i mislite li da se u Hrvatskoj, pa i u regiji, preuveličava njegov utjecaj?

- Ne bih ga podcjenjivao. Ali, pokušat ću na pitanje odgovoriti ovako: Ne bih podcjenjivao kod Srba, kako ni kod Hrvata, pristup - lako ćemo sa svim problemima, pristup easy escapea iz svih teških problema. Pričama iz socijalne demagogije uvijek ćete se najlakše nasloniti na emocije naroda, a da ustvari ne ponudite ništa. To lako prolazi i u Srbiji i u Hrvatskoj. Ne mislim da je Šešelj prijetnja za bilo kakav napredak Srbije ili njenu budućnost, jer on nema tu političku snagu, ali nikada ne bih podcjenjivao ideje u obje naše zemlje koje govore: dajte nam lakše, jednostavnije rješenje u ekonomiji, nemojte da idemo težim putem. Pa se na to još doda da malo mrzimo Hrvate, ili da mrzimo Srbe , u zavisnosti od toga na kojoj smo strani. I eto vam "izvanredne politike" i "odličnog rezultata". To je najlakše ponuditi na pladnju, to ćete najlakše prodati narodu. Ali, da li je to najbolje, najukusnije jelo? Mislim da nije. Varaju se svi koji misle da su laka rješenje najbolja, ili rješenje u kojima nudite mržnju prema drugom. Svađa s nekim drugim nikome nije dobro donijela.

Hrvatski premijer nedavno je izjavio da bi službeni Zagreb mogao uvjetovati ukidanje zakona vaše zemlje temeljem kojeg je osuđen hrvatski branitelj Veljko Marić i otežati ulazak Srbije u EU. Kako gledate na tu izjavu?

- Jeste li primijetili da ne dajem izjave što ćemo mi činiti oko Hrvatske, osim kad se radi o izravnim odnosima dvije zemlje. Bavim se unutrašnjim odnosima i problemima, unutrašnjim stvarima u Srbiji i mnogo je posla na domaćem terenu. Ne želim odvraćati pažnju, ni naroda ni svoju, od tih teških tema na neke lakše vanjskopolitičke gdje bih lagano mogao skupljati bodove. Premijer Milanović ima svoj izbor, ja ga poštujem, može reći što želi. Mi na to – trudili smo se - ne želimo odgovarati. Tako ćemo se ponašati i ubuduće.

Bez obzira na tu izjavu vidite li načina da se taj problem riješi? Marić je teško bolestan i može li se, iz humanih razloga, pokazati dobra volja za njegovim puštanjem iz zatvora u Srbiji?

- To je pitanje za pravosudne organe, ali siguran sam da i oko humanitarnog postupanja uvijek ima mjesta. To je, dakle, stvar naših nadležnih organa, no u svakom slučaju mislim da se nešto može uraditi.

Kako ocjenjujete presudu Međunarodnog suda pravde u Haagu kojom su odbačene uzajamne tužbe Hrvatske i Srbije za genocid?

- Željeli smo, ako se sjećate, da ne izgubimo taj novac, da se povuku tužba i kontratužba. Ali, možda je ovako i bolje. Više nitko nikada neće moći govoriti: e, da smo podnijeli tužbu bilo bi završeno ovako ili onako. Ovo je, naravno, nešto što s oduševljenjem nije primljeno ni u Hrvatskoj ni u Srbiji. Hrvati mogu reći: pa dobro gdje su oni koji su odgovorni za agresiju, a Srbi: Hrvati, ili najveći dio njih, tamo su gdje su bili, a naših 300 tisuća ili koliko, protjerani su sa svojih ognjišta. Znači, nitko nije zadovoljan, ali to što nitko nije zadovoljan znači da imamo temelj za racionalnim stvaranjem dobrih i normalnih odnosa. Bez dobrih odnosa Srbije i Hrvatske, i - ako smijem dodati i Albanije - u cijeloj regiji, iz koje znam da bi Hrvatska voljela biti isključena, ali naprosto tu živimo, nema dobre budućnosti za Balkan. A ako ti odnosi koji jesu kičma zapadnog Balkana budu mnogo bolji, iskreni i na realnim osnovama, onda zaista imamo dobru budućnost, zajamčenu ekonomsku i političku stabilnost i bolji život za mlađe generacije koje nemaju dodira sa svim onim s čim smo mi u prošlosti imali.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

86 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: