Nijedno dobro delo ne prolazi nekažnjeno

Svako kalkulisanje sa populizmom samo će nas gurati dalje od ekonomskih rešenja. Prvi čovek TV B92 Veran Matić na pitanje kako uspeva da se na veoma ozbiljna i uspešna način bavi humanitarnim radom, iako je u većini slučajeva ono maska za nešto sasvim drugo odgovara citatom Kler But Lus, urednice, dramatičarke i članice Američkog kongresa: "Nijedno dobro delo ne prolazi nekažnjeno“. Od osnivanja B92, bavimo se humanitarnim, socijalnim, političkim aktivizmom i imamo veliko iskustvo sa pogrešnim percepcijama, zlonamernim tumačenjima, pokušajima diskreditacija, udara na kredibilitet. Na to uvek računamo, kao i da ćemo na različite načine biti „kažnjavani“ upravo zbog toga što veoma uspešno i transparentno radimo za dobrobit građana i zajednice.

Info

Izvor: Nada Grujiæ

Utorak, 02.09.2014.

17:57

Default images

Odavno smo snažno profesionalizovali rad i u ovoj oblasti. Fond B92 ima čvrst interni kodeks, a zaposleni i aktivisti snažnu posvećenost principima koji uključuju poštenje, transparentnost i maksimalnu posvećenost idejama i projektima Fonda. Uz uspešne akcije, to je za nas najefikasnija odbrana.

Među najvećim problemima sa kojima se suočavamo jesu nepovoljno okruženje i loš tretman filantropskog i dobrotvornog rada. Nedostaju povoljan zakonski okvir i razvijena praksa fondacija i sličnih organizacija. Nema zakonskih ni praktičnih olakšica, podsticaja, ohrabrenja, za donatore i filantrope. Ne postoje uspostavljeni standardi koji će kompanije i privrednike koji u osnovu poslovanja ugrađuju društveno odgovorno poslovanje, predstaviti kao kvalitetnije, vrednije organizacije sa kojima je bolje sarađivati nego sa onima koje to ne interesuje, koje interesuje samo profit koji se preliva u jahte i druge luksuzne navike. Ja sam lično i pod neprekidnom policijskom zaštitom upravo zbog društvene odgovornosti koja se ogleda i kroz raskrinkavanje pojava koje dovode do pogoršanja života građana. Verujem da pored rešavanja problema građana i insituticija, moramo govoriti i o problemima koji dovode do toga da se pojedine grupe ljudi nalaze u veoma lošem položaju. Baveći se time kao kompatibilnim delom humanitarnog i socijalnog angažmana, plaćam veliku cenu u profesionalnom i privatnom životu.

Koliko su naši uticajni i bogati ljudi spremni da učetvuju u pomaganju drugima?

Čini mi se da se to nije mnogo promenilo od Rimskog carstva. Marko Aurelije je zapazio: „Nakon što nekome učine uslugu, neki ljudi uvek traže da se na to pozovu. Neki to ne čine, ali ipak ne zaboravljaju – ipak to smatraju dugom. Ali ima onih koji ne rade ni to. Oni su poput loze koja rađa grožđe ne tražeći ništa zauzvrat... Kada pomognu drugom... Oni samo odu dalje... Takvi bi trebalo da budemo“.

Veoma mali broj ljudi je plamenit „sam po sebi“, bez bilo kakvog interesa ili priklanjanja trendu. Vrlo je malo i onih koji su standarde CSR potpuno autentično prihvatili i integrisali u rad svojih preduzeća, koji šire kulturu dobročinstva, i unutar preduzeća, i prema zajednici.

Šira je grupa onih koji su zahvaljujući korporativizaciji prihvatili standarde, ali su ih pogrešno integrisali u organizaciji, stavljajući ih u sektor marketinga. Tu je veći broj onih koji se bave društvenom odgovornošću više iz potrebe da marketinški poboljšaju poziciju ili dobiju povoljnije rezultate u odnosima s javnošću. Nije redak slučaj da se upravo zbog neke PR nezgode pribegava humanitarnoj participaciji kojom se „pegla“ problem. Postoje, naravno, i oni koji to čine iz poslovnih razloga - ja tebi donaciju, ti meni posao.

Sve češće i marketinške i PR agencije klijentima preporučuju učešće u ovakvim akcijama ili pokretanje sopstvenih, kao deo strategije komunikacije sa javnošću i klijentima.

Učešće u akcijama Fonda B92 najviše zavisi od prirode same akcije, kvaliteta kampanje i situacije u društvu. Nastojimo da obuhvatimo najšire slojeve: izuzetno nam je važno učešće građana, pojedinaca, bez obzira na često simbolične sume novca, jer iako sa milion takvih učesnika uspemo da prikupimo značajnu pomoć, još je važnija njihova ogromna pozitivna energija koja gura i sve ostale na učešće. Imamo uticajne i imućne koji se uvek javljajaju i učestvuju u svakoj akciji, ne birajući, zato što imaju potrebu da budu korisni i humani. Oni pružaju podršku bez nekih „zadnjih namera“ i to je veoma važna baza za procenu mogućnosti uspeha akcija koje planiramo. Njih najčešće ne zanima publicitet, ni neka posebna zahvalnost. Često se ovim angažmanom bave i van Fonda B92. Mislim, međutim, da smo se iscrpli kada je reč o mogućnosti rasta broja onih koji su stekli tu naviku, ili im je to redovna aktivnost, i zbog toga je važno da se napravi novi iskorak. Taj iskorak vidim u povoljnim, stimulativnim zakonima, oslobađanju od poreza ili čak poreskih stimulacija na iznose koji se uplaćuju u humanitarne, socijalne, edukativne svrhe.

Na koji humanitarni fond ste najviše ponosni i gde ste imali najviše uspeha, odnosno gde su sakupljena najveća matetrijalna sredstva?

Posebno sam ponosan na sveobuhvatan učinak Fonda B92 i ljudi koji ga čine svojom posvećenošću i čovekoljubljem. Naime, svojim angažmanom učinili su da fond bude najprestižnija institucija ove vrste u Srbiji, ali i nekakav model na koji i u drugim zemljama gledaju kao na nešto što treba širiti dalje kako bi društva bila bolja i kako bi se razlika između najbogatijih i najsiromašnijih, najnemoćnijih smanjivala, ili kako bi se gradio most solidarnosti. Siguran sam da je Fond B92 doprineo da u našoj zemlji poraste broj pojedinaca i institucija u kojima je princip davanja jedan od osnovnih životih ili poslovnih principa. Samim tim je i broj onih koji su dobili pomoć porastao.

Bitka za bebe - porodilišta je do sada najuspešnija akcija koja je okupila 1.3 miliona učesnika. Prikupljeno je preko 3.5 miliona evra, i od tog novca je kupljena oprema. Svako porodilište u Srbiji i svaka dečija bolnica dobili su važnu opremu, prvo za prevremeno rođene bebe, a potom i onu koja im je najhitnije bila potrebna, kada je reč o preživljavanju beba. Pored toga što smo opskrbili sva porodilišta neophodnim inkubatorima, do sada smo svom neophodom opremom potpuno opskrbili deset porodilišta. Već u prvoj godini, u Institutu za neonatologiju zabeleženo je smanjenje smrtnosti beba rođenih sa manje od 1000 grama za dvadeset odsto. Sigurno su ti rezultati sada još bolji i uočljiviji. Ova akcija prelila se i u Bosnu i Hercegovinu gde smo rešili polovinu potreba za inkubatorima na teritoriji cele Bosne, a akcija je poslužila kao inspiracija za sličnu u Hrvatskoj. Kampanja i sama akcija dobili su brojna domaća i svetska priznanja. Važno je reći da akcija još uvek traje i ovog meseca se dogovaramo sa kompanijom Nordeus da doniraju sredstva koja će pomoći da se potpuno reše problemi najmanje još tri porodilišta u različitim delovima Srbije.

Za uspeh akcija su veoma važne i kreativne kampanje koje nam pro bono radi agencija Satchi & Satchi, kao i druge agencije grupe Publicis koju vodi Miša Lukić, koji je takođe potpuni posvećenik društveno korisnog poslovanja. Zahvaljujući i toj posvećenosti i kampanjama koje je radila najnagrađivanija agencija sa naših prostora. Ovo je još jedan dokaz da kada se društveno odgovorni angažman stavi u osnovu delatnosti bilo kojeg preduzeća može da da izuzetan uspeh i kredibilitet, novu dodatnu vrednost kompaniji.

A kada je reč o rezultatima Fonda B92, moguće ih je i ovako predstaviti:
  • 1 digitalni pokretni mamograf = preko 55.000 pregleda i preko 1.000 spasenih života
  • 9 slobodnih zona (festival angažovanog filma) = preko 125.000 gledalaca
  • 1 transfuziološki autobus = preko 10.000 litara donirane krvi
  • 1 regeneracija = prva regionalna web serija sa preko pola miliona gledalaca
  • 5 sigurnih kuća = preko 3.000 zaštižćenih od nasilja
  • 1 hrana za sve = preko 60 narodnih kuhinja ponovo otvoreno, stalna pomoć kuhinjama na Kosovu
  • 1 kulturni centar Rex = preko 4.000 događaja, sa preko pola miliona posetilaca, za 20 godina postojanja
  • 1 Bitka za bebe = 207 inkubatora za preko 10.000 prevremeno rođenih beba svake godine
  • 1 centar za bezbedni internet = preko 20.000 informisane dece, spotovi
  • 1 Fond B92 = 10 godina rada
Foto: B92, Arhiva
Pre skoro dve godine ste izjavili da je model 90-tih ponovo zaživeo. Da li se nešto promenilo od tada?

Povod za tu izjavu bile su reakcije na naš serijal o rasipanju para na Kosovu, besomučnoj pljački sredstava iz budžeta, što je proizvelo hajku na „Insajder“ i B92, ali i niz drugih događaja, kao što je agresivno oglašavanje ekstremnih desničara, pravljenje spiskova nepodobnih po etničkim, političkim, kulturološkim kriterijumima. Danas možemo reći da je i skupštinski odbor za preispitivanje trošenja budžetskih sredstava na Kosovu došao do istih zaključaka kaoInsajder, ali desničarske organizacije i dalje imaju veliki manevarski prostor u političkom životu. Na političkoj sceni, kroz tabloide koji pripadaju različitim uticajnim grupama, bilo političkim ili ekonomsko-tajkunskim, vodi se pravi rat kojim se krše ne samo etički, moralni, lični integritet, već se svakodnevno čine i krivična dela.

Naravno, pojavljuju se i naznake mogućnosti da se određene pojave iz devedesetih raskrinkaju, kao što su politička ubistva, ili da se određeni aspekti prvobitne akumulacije kapitala različitih tajkuna razotrkiju i sankcionišu tamo gde za to postoje dokazi. Veoma je važno to vrlo konkretno suočavanje sa našom proslošću kako bismo obezbedili da nam se događaji iz devedesetih nikada ne ponove.

Kažu da će ovo biti najteža godina do sada? Da li je to očajnički pokušaj prethodne vlasti da opravda dosadašnji neuspeh, pre 3 godine su nam govorili da ćemo izaći iz kirze do kraja 2014?

Uvek ima teže i gore. Ne znam da li će biti najteža, ali je već preteška. Naime, ovu godinu smo skoro pa izgubili jer će formiranje nove vlade sigurno trajati do početka leta. Ostaje nam onda jesen da se pripremamo za narednu godinu. Neće biti toliko izgubljena ako postoji rešenost da se ubrzaju reforme, da se najbolji izaberu da vode najvažnije segmente ekonomije i privrede, ako se angažuju iz sveta iskusni menadžeri za što veći broj pozicija, i ako se paralelno bude vodilo računa o socijalnoj politici na održiv način. Svako kalkulisanje sa populizmom samo će nas gurati dalje od ekonomskih rešenja. Na političkom planu, bez obzira ko bude na vlasti i sa kojim procentom se dogodi pobeda na izborima, mora se stvoriti široka koalicija oko neophodnih poteza. Ja bih najviše voleo ako bi buduća vladajuća koalicija pozvala za okrugli sto i opoziciju i važnije nevladine organizacije, predstavnike sindikata i vodećih naučnih ustanova. Svi bi oni morali zajedno da promisle neophodne reformske inicijative, kako bi se došlo do što šireg konsenzusa oko njih, ali i kako bi građani bili bolje informisani o tome šta ih čeka i zbog čega je to apsolutno neophodno. Važno je da se preventivno reaguje na moguću eksploziju gneva siromašnih, očajnih, bespomoćnih... Treba im pokazati da postoji način da se i njihova pozicija popravi, i delima to i dokazati.

Da li možete predvideti političku i javnu sliku Srbije posle izbora i do kraja godine?

Nisam prorok i u Srbiji je vrlo nezahvalno predviđati. Potpuno je jasno da će političkom scenom dominirati SNS, a najviše Aleksandar Vučić. Bilo bi idealno ako bi imali snage da naprave okrugli sto koji sam pomenuo u prethodnom odgovoru, kako bi se napravio ozbiljan pokušaj stvaranja konsenzusa oko rešavanja najvažnijih pitanja, kako bi se kasnije to eliminisalo iz svakodnevne političke borbe. I vlast i opozicija imaju obavezu prema građanima, a ne sami prema sebi, i oni moraju učiniti sve ono što do sada nije činjeno da zajedničkim snagama spreče bedu, siromaštvo, beznađe, da stvore osnove razvoja zemlje koja će obezbeđivati ravnopravnost građana, snažnu solidarnost, modernizaciju ekonomije, privrede...

Verovatno budući predsedavajući Evropske komisije Žan Klod Junker je rekao: „Svi mi znamo šta treba uraditi, samo ne znamo kako da nakon toga budemo izabrani“.

SNS, a i druga politička elita u Srbiji, moraju se odvojiti od ove matrice koja ne dozvoljava da se uradi ono što svi znamo da mora da se uradi zbog toga što onda neće biti izabrani na narednim izborima. Pa šta? Ne propada svet ako se izgubi vlast, a narod dobije prosperitetniju budućnost. Ne postoji ništa važnije od toga.
Foto: B92, Arhiva
Insajder je obrađivao razne teme. Da li je ostala neka koja bi mogla da se istraži?

Na desetine važnih tema nije obrađeno i veoma je teško sa malim timom novinara i ograničenim budžetom realizovati više. Insajder je postao neka vrsta projekta javnog servisa i verujem da bi trebalo da ozbiljni fondovi razviju sistemsku pomoć istraživačkom novinarstvu uopšte, a Insajderu posebno, kako bi se svo to iskustvo pretočilo i u region, ali i kako bi se znanje podelilo sa većim brojem novinara. Sve je manje novinara istraživača koji mogu preneti znanje drugima.

Uz to bilo bi zanimljivo istražiti i šta se dogodilo sa slučajevima koje je Insajder razotkrio - zašto nisu procesuirani? Zašto su neke osobe abolirane? Zašto na osnovu tih primera nije izmenjeno ponašanje vlasti? To su prave reforme. Inače će i ono što je Insajder, po cenu bezbednosti Brankice Stankovic, a i moje, napravio, ostati bez neke veće koristi. Isto kao što će se desiti ako se ništa ne nauči iz istrage o 24 privatizacije koje je započela Verica Barać. Pametni se uče na greškama, a nesposobni i glupi uvek i iznova ponavljaju greške.

Koliko manjak odgovornosti u medijima utiče na sadašnju sliku i život Srbije?

Mislim da je reč o konceptima. Pojam odgovornost jednostavno ne postoji u velikom broju ovdašnjih medija. Prvo, postoje mediji sa konceptom određene političke grupacije. Potom, oni sa tajkunskim konceptom - sa mešovitim ekonomsko-političkim motivima. Postoje i mediji koji imaju puno problema sa ekonomskim opstankom na tržištu i koji zbog toga moraju da žrtvuju kvalitetno novinarstvo.

U ovim situacijama, odgovornost se i ne spominje kao nešto što bi moralo da bude osnova za svaku javnu delatnost.Verujem da je to rezultat sveukupnih odnosa u društvu, srozavanja na svim nivoima, ali to ne sme da bude opravdanje za neodgovorno ponašanje. Zastrašujuće je što se ne poštuju ni vrednosti koje su na elementarnom nivou čovečnosti, jer i van naših profesija imamo neke svoje obaveze - kao ljudi.

Iako nisam vernik možemo videti i srozavanje poštovanja vrednosti i na tom nivou. Najmanje šest božjih zapovesti primenjivo je na društvenu komunikaciju (kloniti se klanjanja idolima, krivokletstva i psovke; poštovati starije, tradiciju; kloniti se nasilja; kloniti se pornografije; kloniti se korupcije; kloniti se laži; te biti solidaran sa drugim novinarima). Isto tako, vrednosti Jevanđelja mogu biti sažete u pet reči: sloboda, dostojanstvo, pravda, mir, ljubav (ljubi bližnjeg svog kao samog sebe). Mislim da je i zdravstvo na nekom prvom mestu po ozloglašenosti u percepciji građana. I tu imamo podudaranje (sa novinarskim kodeksom) i sa medicinskim vrlo starim vrednostima – angažman, saosećanje, integritet, kompetencija, istraživački duh, poverljivost, odgovornost prema korisnicima i zajednici.

Kada se, dakle, pogleda širi kontekst ovih temeljnih obaveza u današnjem kontekstu, vidimo opšte srozavanje profesija i ljudi u odnosu na ove elementarne vrednosti. U tom kontekstu, treba gledati i na srozavanje u našoj profesiji. Zbog toga što je ovo širi trend, biće teže vratiti procese na pravi put, upravo i zbog toga što nove platforme, nove tehnologije, nove navike niču svaki dan i udaljavaju nas novim praksama od elementarnih vrednosti, jer je opšte srozavanje i u obrazovnom sistemu gde ne postoji kapacitet za formiranje znanja na takav način da ono ostaje univerzalno, bez obzira na nove tehnologije i navike. Veoma je važno stvoriti uslove da se dogodi preporod društva najviše kroz prosvetiteljske procese, odgovornu, modernu i sposobnu vlast, ali i kroz snažno učešće nevladinih organizacija, pojedinaca, kompanija, itd. Kako reagujete na one koji kritikuju B92? Da li su to konstruktivne kritike sa nekim predlozima ili samo "omiljeni srpski sport"?

Svaka kritika je važna, ne treba ih ignorisati, treba ih iskoristiti da bismo postali bolji, ili da bar sami procenimo kakvi smo. Jako je važno da prvo budemo pošteni sami prema sebi, da ne nalazimo stalno alibije, da prikrivamo slabosti, da sami sebe ubeđujemo da je nešto zlonamerno, da iza toga stoji ovaj ili onaj. Naravno, teško je to suočavanje, ali je i veoma važno, u svakom poslu, kako ne biste izgubili vezu sa realnošću. B92 je danas nešto drugo u odnosu ono što je bio devedesetih. Puno toga se oko nas promenilo, pa je morala da se menja i priroda B92. Ja bih bio mnogo srećniji da smo uspeli da B92 razvijemo kao najbolji svetski medij sa orginalnim poslovnim modelom, ali nismo. Ne znam da li neko tako nešto može da napravi. I dalje razmišljam o tome kako jedan takav medij napraviti, da u osnovi vlasničke strukture stoji Fondacija, a da medijska grupa služi za objektivno, originalno, inovativno informisanje, edukovanje i zabavu, da pri tom bude profitabilan, a da sredstva koriste Fondaciji za razvoj misije. Dakle, profit koji bi bio investiran u misiju, a ne u luksuzne jahte i drugu vrstu bahaćenja.

Kakvi su vam planovi u predstojećem periodu, emisije i novinarstva, neka eventualna pojačanja?

Veoma je teško govoriti o novim planovima kada imate pad tržišta. Za samo pet godina, tržište oglašavanja je više nego duplo smanjeno. Taj trend se nastavlja. Reč je, dakle, više o tome kako očuvati supstancu, kapacitet za proizvodnju kredibilnih vesti, emisija kvalitetnih debata, zahtevnih istraživačkih emisija, kvalitetnih zabavnih emisija. Prioritet u ovoj godini jeste finansijska, poslovna stabilizacija koja će omogućiti pravljenje novog modela za razvoj onih vrednosti po kojima je B92 poznat. Ove godine obeležavamo 25 godina od osnivanja Radija B92, i biće to odlična prilika da se podsetimo tih bazičnih vrednosti po kojima smo postali svetski poznati.

Da li su tabloidi tekovina demokratije, ako jesu, zašto?

Pre par godina u Zagrebu je bila, prema rečima naših kolega, zanimljiva situacija: na medijskoj sceni su postajala dva jaka igrača sa različitim, ali izgleda komplementarnim stilovima. Jedan je pretio javnim ličnostima – neće vas biti u medijima, ako... A drugi obrnuto - staviću te na naslovnu stranu i strašno kompromitovati... Svi su mislili da je prava sreća što su se mrzeli, a onda su se oni pomirili i to su bili vrlo zastrašujući trenuci. Kod nas, kada govorimo o tabloidima govorimo, kao što sam već pomenuo, o određenim konceptima, više političkim i konceptima centara moći, nego što su to koncepti koji su isključivo vezani za prihode od tiraža i oglasa u novinama. Takvu situaciju proizvodi i toleriše politička elita. Zbog toga nema mogućnosti da se problemi koje proizvode tabloidi reše regularno, kroz pravosudni sistem ili kroz samoregulaciju kroz medijska udruženja. Kada pominjete tekovine demokratije možda mislite na ono Volterovo ili čije već : „Ne slažem se sa vama, ali ću učiniti sve da možete da iznesete svoje mišljenje“. Ovde je reč o mišljenju i svakako je to elementarni postulat demokratije. Međutim, kod nas više ne govorimo o mišljenju kao problemu, već o besramnim lažima koje se iznose bez ikakvih konsekvenci, o optužbama, hajkama koje imaju politički ili ekonomski motiv, a ne novinarski. Čak i tabloidi se moraju pridržavati kodeksa, a da ne govorim o poštovanju zakona, prezumpcije nevinosti, itd.

Koliko ste u toku sa društvenim mrežama, kako ih koristite i da li mislite da je "hejtovanje" najlakši način da nekog napravite popularnim?

Kada sam osnivao Opennet B92, prvi provajding centar u Srbiji tokom 1994. i 1995. godine, imao sam prevashodni motiv da povežem sve one koji su otišli iz zemlje sa nama koji smo ostali. Hteli smo da gradimo i tu vrstu zajednice koja bi nam pomogla da se ne osećamo mnogo napuštenim, i kako bi oni koji su otišli svojim talentima mogli da pomognu nama koji smo ostali i da tu vrstu mosta razvijamo kako ne bismo tako drastično osetili deficit stručnih mladih kadrova. Nismo tada u tome uspeli, ali smo inovativnim korišćenjem interneta uspeli da savladamo zabranu iz 1996. godine i dospemo na naslovne stranice Njujork tajmsa,Vašington posta, u temate Vajrd magazina, i taj slučaj se kasnije detaljno proučavao u stručnoj literaturi i preporučivao. B92 je, razvijajući svoj portal, razvijao i sve nove platforme: sa VIP blogom postigli smo veliki bum i to je praktično bila prva organizovana pojava građanskog novinarstva. Naš sajt je u vrhu posećenosti i uticaja, FB stranica sa preko 250.000 lajkova, tviter je maksimalno u upotrebi... Trudimo se da imamo što prijateljskiji odnos prema novim tehnologijama i navikama, pa imamo posebne aplikacije za telefone i zbog toga nas preko polovine posetilaca prati preko mobilnih platformi.

Veoma aktivno pratimo društvene mreže nastojeći da ih iskoristimo što više u korisne, plemenite, humanitarne svrhe. Takođe smo kroz Fond B92 producirali prvu web igranu seriju „Samo kažem“ za tinejdžersku populaciju, jer nove generacije više i ne prate televiziju na klasičan način, već putem neta i mobilnih telefona.

Hejtovanje mi je naporno i to ne pratim. Nažalost, još jednom se nove platforme i tehnologije mnogo više koriste tako da donesu štetu, a ne korist. No, na nama je da pokušamo da pronađemo nove modele koji će motivisati ljude da ih koriste više za opštu i pojedinačnu dobrobit.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 5

Pogledaj komentare

5 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: