Specijalni sud opstao zahvaljujući medijima

Maja Kovačević Tomić iza sebe ima gotovo tridesetogodišnje sudijsko iskustvo. Radila je najpre kao sutkinja u Okružnom sudu u Beogradu. Nakon toga je, od osnivanja - 2003, pa sve do prošle godine, bila sutkinja i portparolka Posebnog odeljenja Višeg suda u Beogradu, odnosno Specijalnog suda.

Info

Izvor: Boban Karoviæ

Petak, 22.08.2014.

17:53

Default images

To mesto joj je i donelo "titulu" najeksponiranijeg sudije, ali i mesto na listi najmoćnijih žena u državi. Sada je sutkinja Vrhovnog kasacionog suda. U razgovoru za Danas Pravo, Kovačević Tomić govori o suđenjima, odnosu sa medijima, zatim o radu Specijalnog suda, te političkoj pozadini ubistva premijera Zorana Đinđića.

Deset godina ste, sve do 2013, kao portparolka Specijalnog suda, bili najeksponiraniji sudija u Srbiji. Sada ste sudija Vrhovnog kasacionog suda, koji sa sobom nosi neki, uslovno rečeno, mir. Nedostaje li vam nekadašnji adrenalin i svakodnevna komunikacija s medijima?

- Nedostaje mi, jer sam navikla na sve to. Trideset godina sam bila u sudnici kao sudija "prvostepenac". Tamo se svašta dešava, pa i nepredviđene stvari. To zna da bude stresno, ali i jako zanimljivo, kao i komunikacija s medijima. Sve mi, kažem, nedostaje, ali bilo je vreme da dođu neki mlađi ljudi.

Nekoliko godina ste bili na listi 100 najmoćnijih žena u Srbiji, i to uglavnom među prvih 20. Kakav je to osećaj, odnosno koliku to težinu ima?

- Nikada nisam imala osećaj moći. Mene su te liste iznenadile. Lepo je zvučalo. Međutim, znala sam da ta moć, onako kako je rangirana, zapravo i ne postoji. U čemu je bila ta moć? Jer, sudija ima moć samo u sudnici, a izvan nje, kao i svaki građanin, može da bude uhapšen na ulici. A i u sudnici sudija ne odlučuje sam, nego uvek u veću.

Da li je tačno da ste vi prva osoba u istoriji srpskog pravosuđa koja je dobila zadatak da sarađuje sa medijima?

- Tačno. Kao dugogodišnji sudija često sam bila nezadovoljna načinom na koji je neki novinar poslao izveštaj sa suđenja kojim sam ja predsedavala. On to nije uradio zato što je bio zlonameran nego možda nije bio dovoljno informisan o samom sudskom procesu, zakonskim mogućnostima... Pa pošto nije bilo nikog iz suda da mu takve stvari objasni, vrlo često su mu objašnjavali branioci - advokati koji su zainteresovana strana, koji tumače sudske odluke na način odgovarajuć njihovim klijentima. To mi je često smetalo. Kada mi je dato da budem zadužena za komunikaciju sa medijima, a znajući šta mi je sve smetalo, zaista sam se trudila da, pre nego što dam odgovor na postavljeno pitanje, novinaru objasnim koje su mogućnosti bile pred sudijom, te zašto je tako postupio... U toj komunikaciji mi je pomoglo sudijsko iskustvo, ali i sloboda koju mi je dao predsednik suda. Nikada nije bilo pritisaka?

- Ne, nikada. Imala sam apsolutnu slobodu da odlučim šta može da se kaže medijima, a šta ne...

Koliko vam je bilo teško da u vreme suđenja za ubistvo premijera Zorana Đinđića budete portparolka Specijalnog suda?

- Mogla sam da odbijem to mesto, ali nisam, jer mi se dopalo da to radim. Uopšte nisam morala to da radim.

Jeste li imali tremu od medijskih nastupa?

- Da, imala sam tremu. Često sam se pitala da li ću na pravi način uspeti nešto da saopštim.

Sa ove distance, jeste li zadovoljni tadašnjim radom?

- Generalno sam zadovoljna. No, bilo je, ponekad, i panike.

U kojim slučajevima?

- Na primer, na početku suđenja za ubistvo premijera pojavio se komentar nekog predstavnika Ujedinjenih nacija, koji je rekao da je suđenje farsa, jer je bilo velikih opstrukcija, jer su advokati pokušavali na sve načine da zaustave sudski postupak, da ga učine smešnim... A sve je to, zapravo, bila reakcija organizovanog kriminala na nameru države da se sa njima obračuna... Onda su me tog dana pozvali u Dnevnik RTS-a, gde nikada ranije nisam gostovala, da odgovorim na pitanje da li je suđenje farsa ili nije. Imala sam sat vremena da osmislim odgovor, pripremim se psihički i fizički... Velika trema.

Jesu li novinari možda imali nekakve čudne zahteve od vas kao portparola suda?

- Dešavalo se da postavljaju pitanja na koja nisam mogla da odgovorim. Na primer, da tumačim šta će biti, kako će veće glasati i slično. Bilo je i pitanja koja nisu za portparola - zašto ne mogu da doručkuju u sudskom restoranu, zašto ih obezbeđenje dosta zadržava... S druge strane, uvek ste bili dostupni za novinare...

- Da, uvek sam bila dostupna. To je bila moja odluka. Odluka da se u potpunosti otvorimo za medije i da ne bude mistifikacija. Ta odluka se pokazala dobrom, jer smo tako stekli veliki podršku medija. Jer, kada smo najviše osporavani sa svih strana, kada je došlo do toga da žele da ukinu Specijalni sud, mislim da smo opstali isključivo zahvaljujući velikoj podršci i poverenju medija.

Tvrdite, dakle, da danas ne bi bilo Specijalnog suda da nije bilo podrške medija?

- Apsolutno. Znate kako, Specijalni sud je na početku rada privukao veliko interesovanje javnosti, jer su se svi pitali da li je moguće da u Srbiji postoji organizovani kriminal. Međutim, on ne samo da je postojao nego je samim činom ubistva premijera pokazao koliko je jak. Suđenje za ubistvo premijera, koje je nažalost jedan od prvih predmeta Specijalnog suda, bilo je ispit države da li je u stanju da se bori sa organizovanim kriminalom. Kada je suđenje počelo, organizovani kriminal nije birao sredstva da ga obesmisli. U jednom trenutku je izgledalo da smo svi ostali, pa čak i ubijeni premijer, na optuženičkoj klupi, samo ne i oni koji na toj klupi zaista i jesu bili. U takvoj atmosferi jako je važno osetiti podršku države, koja nas je i napravila. Međutim, mi smo tada doživeli da nam zvaničnici saopšte da Specijalni sud u stvari i ne treba da postoji. Dakle, u trenutku kada počinje suđenje za ubistvo premijera države, koje prati bukvalno ceo svet, vlast kaže da taj sud ne treba da postoji i da su te sudije dovedene ko zna kako i po ko zna kakvim kriterijumima. Time nam je tada urušavan i autoritet. I tu onda dolazi podrška medija, koja je imala odlučnu ulogu da sud opstane.

Tada je i ministar pravde Zoran Stojković često govorio o ukidanju suda...

- Ministar pravde je javno, preko svih medija, najavio ukidanje Specijalnog suda, a to potvrdio i meni lično kada smo se sreli. Najavljivanje da će sud biti ukinut i da su sudije tog suda dovedene po ko zna kakvom kriterijumu dalo je podstreka organizovanom kriminalu na još veće opstrukcije suđenja. Time ne samo da je narušavan ugled i autoritet suda već je narušavana i bezbednost sudija. To je bio dobar primer pomoći i uloge medija, ali, s druge strane, koliko je sudijama teško da rade pod pritiskom javnosti?

- Stavljanje javnosti na jednu ili drugu stranu znatno otežava posao. Međutim, sudija je dužan da bude iznad toga. On mora da se distancira od toga... Da radi posao onako kako treba da radi, odnosno da odmerava dokaze onako kako treba, a ne onako kako javnost očekuje. S druge strane, bitan je i glas javnosti, jer, na kraju krajeva, i presude se donose "u ime naroda". S krivičnim zakonskim kaznama se društvo štiti od onih koji to društvo ugrožavaju. Stoga, javnost ima pravo i da zna i pravo na reakciju, ali, ponavljam, sudija mora se uzdigne iznad toga.

Kako komentarišete u poslednje vreme sve učestalije "presuđivanje" u medijima?

- Toga je uvek bilo i uvek će biti. Na sudiji je da smogne snage da se od toga distancira. On mora da se bavi dokazima, a ne novinskim tekstovima i željama javnosti.

Da, ali da li upravo to stvara pritisak kod sudija?

- Naravno. To otežava suđenje.

Da li ste nekada bili zloupotrebljeni od medija, ili se tako osećali?

- Nikada. Jednostavno, napravila sam dobru komunikaciju sa novinarima. Nikada nisam odbila da odgovorim na pitanja, nikada nisam stvari mistifikovala. Uvek sam bila dostupna. I oni su mi na to uzvratili korektnošću.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 2

Pogledaj komentare

2 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: