Obrad Kesić: Srbija može da "svira na dva klavira“

Šef Predstavništva Republike Srpske u SAD i bivši politički analitičar Obrad Kesić u razgovoru za Danas tvrdi da Srbija ima dovoljno prostora da u sporu između Ruske Federacije i Zapada „svira na dva klavira“, ali pod uslovom da se vlast u Beogradu „odlučno drži stava da neće da „bira između prijatelja“ - Rusije i Evropske unije i da zbog toga ne može da sledi sankcije EU protiv Moskve.

Info

Izvor: Jelena Tasiæ

Ponedeljak, 11.08.2014.

11:27

Default images

Najjači argument je ekonomski, jer Poljska i druge zemlje članice EU sada traže neku vrstu ekonomske kompenzacije od EU da bi nadoknadile štetu izazvanu uvođenjem sankcija Rusiji. Srbija, pa i druge zemlje Balkana koje nisu članice EU, trebalo bi jasno da daju do znanja da već trpe ekonomsku štetu od sankcija Moskvi i da se bez ozbiljne kompenzacije ne može razgovarati o bilo kakvim budućim potezima. Mislim da u EU postoji razumevanje za takav stav, pogotovo što mnoge članice Unije i same nisu baš najsrećnije zbog sankcija i politike prema Rusiji.

- Kao i u mnogim drugim pitanjima, u odnosima sa EU i Amerikom ključ je u odlučnosti vlade u Beogradu da i pod velikim pritiscima Brisela i Vašingtona istraje u svojoj politici i stavovima. Ako Vlada Srbije daje do znanja da bi svaki pritisak bio kontraproduktivan i možda naneo posledice odnosu i interesima EU sa Srbijom, pogotovo oko Kosova i Metohije, Srbija bi mogla da odbrani sadašnju poziciju - kaže u razgovoru za Danas Obrad Kesić, šef Predstavništva Republike Srpske u SAD.

Da li sa novim obavezujućim sporazumom Beograda i Prištine treba brzati pre rešavanja konflikta u Ukrajini, gledano iz ugla srpskih državnih i nacionalnih interesa?

- Nisam siguran šta se podrazumeva pod „novim obavezujućim sporazumom“ Beograda i Prištine, tako da je teško proceniti da li bi takav sporazum bio u interesu srpskih državnih i nacionalnih interesa. Mislim da se u američkoj politici stvara vakuum oko kosovskog, pa i drugih pitanja vezanih za Balkan i da gorući problemi u spoljnoj politici EU i SAD Srbiji daju veći prostor za sopstvenu spoljnu politiku i buduće pregovore s Prištinom. Jednostavno, EU i Americi je mnogo potrebnije da se taj novi sporazum što pre završi nego što je to potrebno Srbiji. Imajući to u vidu, Beograd je u prednosti, ali to može da iskoristi samo ako postoje jasna politika i vrlo dobro definisani njeni ciljevi, kao i odlučnost da se sve to sprovede.

Kako komentarišete ocene dela srpske opozicije da su Dačićeva i Vučićeva vlada "ni za šta dale Kosovo i Metohiju, pogotovo sever“, iako se vlast brani najavom za sada neostvarene zajednice srpskih opština, kao ključnim rezultatom Briselskog sporazuma?

- Kao šef Predstavništva RS u SAD nisam u poziciji da, kao ranije, slobodno iznosim svoja mišljenja, mada se ono nije promenilo u odnosu na ono što sam ranije govorio o KiM. Mogu da kažem samo dve stvari. Prvo, nije ova vlada pokrenula politiku koja je dovela Srbiju do sadašnje pozicije i stavova. Prethodna vlada pod rukovodstvom Borisa Tadića je izgradila temelj za sadašnju politiku, tako da kada se iznose kritike prema sadašnjoj politici, treba imati u vidu da je to samo nadgrađivanje politike za koju je temelj postavljen mnogo ranije. Drugo, od samog početka pregovora sa Prištinom tvrdio sam da Srbija ima veliku prednost, jer konsolidacija i realizacija nezavisnosti Kosova ne mogu da se izvedu bez aktivnog učešća Beograda u tim procesima. Srbija je zbog toga bila u poziciji i da se odbrani od pritiska Brisela i Vašingtona, a istovremeno i da se izbori za legitimne državne i interese srpske zajednice na KiM. Mislim da taj potencijal nije nikada do kraja i najbolje iskorišćen.

Da li i u kom trenutku evropskih integracija očekujete da će Brisel tražiti od Beograda i zvanično priznanje samoproglašene kosovske države i podršku njenom članstvu u UN?

- Cela koncepcija sadašnje politike EU i SAD jeste da sve što se radi kroz pregovore Beograda i Prištine vodi prema formalnom priznanju Kosova kao nezavisne države. Treba imati u vidu da se već duže vreme taj proces sastoji od dva koraka. Prvi, da Srbija prestane aktivno da se suprotstavlja nezavisnosti Kosova i da pomogne EU i Americi u tom procesu, s tim što bi rešavala otvorena pitanja, koja u suštini i jesu ključne prepreke konsolidacije nezavisnosti Kosova. Drugi korak je formalno priznavanje. Prvi korak se sprovodi, ali se sada zbog globalnih političkih i bezbednosnih kriza, političke krize u Prištini i inercije u Briselu i Vašingtonu, usporava sve što je u vezi sa konsolidacijom kosovske nezavisnosti. Zato je teško predvideti kada će i u kom momentu Brisel tražiti formalno priznanje. U suštini, Srbija ima više prostora i jake adute da bi mogla da, ako to želi, uspori ceo proces i adekvatno se zaštiti od pritiska Brisela. Kako vidite rasplet postizborne političke krize u Prištini - da li su SAD spremne da puste Tačija „niz vodu“, kako gledate na sve veće antiameričko raspoloženje kod kosovskih Albanaca i njihov ratni angažman u Siriji?

- Politička kriza u Prištini je normalan ishod duboke podeljenosti među Albancima na KiM. Njihovo jedinstvo postoji jedino oko ključnog pitanja - nezavisnosti Kosova, a sva ostalo je sporno i izaziva ozbiljne političke i društvene sukobe. Mislim da se Amerika već duže vreme aktivno ne bavi pitanjem „ko će biti na čelu vlasti u Prištini.“ Njihova želja bila je da se Tači i Haradinaj dogovore i naprave takozvanu veliku koaliciju, u okviru koje bi podelili vlast i izgradili konsenzus ne samo o budućim pregovorima s Beogradom nego i o svih drugim važnim pitanjima. Kada je postalo jasno da se to verovatno neće dogoditi, američka administracija je preko ambasade u Prištini zauzela rezervnu poziciju - ne radi ni u korist Tačija, a ni Haradinaja, ali pritiska obojicu da sa najmanjim nasiljem i turbulencijama odluče ko će da vlada na KiM. Glavni cilj sadašnje američke politike je da se odluka ko će da vlada u Prištini donese bez izazivanja nestabilnosti Kosova, jer se Vašington plaši da bi to moglo još više da ugrozi konsolidaciju nezavisnosti i stvori zamrznut konflikt između Beograda i Prištine. Što se tiče negativnog reagovanja Albanaca na novi tribunal, koji bi sudio komandantima OVK, u Vašingtonu, barem za sada, nema velike zabrinutosti da bi to moglo da izazove nasilje ili neku ozbiljniju antiameričku reakciju. Postoji uverenje da saglasnost ključnih političkih lidera kosovskih Albanaca, uključujući i Tačija i Haradinaja oko prihvatanja ovakvog Tribunala predstavlja dovoljnu garanciju za američke interese.

Da li podržavate predlog Milorada Dodika da Srbi iz RS imaju poslanike u Skupštini Srbije?

- Kao šef Predstavništva RS u SAD i predstavnik Vlade RS naravno da podržavam tu inicijativu, pogotovo kada uzmemo u obzir da Hrvati iz BiH to već imaju u Hrvatskoj, a da drugi narodi poput Poljaka koji žive u dijaspori imaju i pravo glasa i svoje predstavnike u parlamentima matičnih država. Ne vidim zašto bi to bio problem za Srbiju. Treba imati u vidu da i mimo RS postoji već duže vreme osećaj među članovima dijaspore da Srbija nedovoljno uzima u obzir njihove interese i da se oni često ignorišu. Pogotovo od ukidanja Ministarstva za dijasporu do sadašnjeg priključivanja Kancelarije za dijasporu u sastav Ministarstva inostranih poslova. Određivanje nekoliko članova Narodne skupštine, koji bi predstavljali dijasporu i srpske zajednice u okruženju, uključujući i građane RS bio bi korak u dobrom pravcu, koji bi stvorio mogućnost da se efikasnije čuje i uvažava mišljenje naše dijaspore i naših zajednica u regionu.

Kakav je odjek imalo saopštenje Klinta Vilijamsona u SAD i u kojoj meri bi moglo da promeni dosadašnje poglede na kosovsko pitanje?

- Nažalost, taj izveštaj nije imao neki značajan odjek u američkoj javnosti, niti se, barem za sada, pokazuje da utiče na raspravu o budućim potezima Vašingtona prema Srbiji i kosovskom pitanju. U američkoj javnost već duže vreme nema mnogo prostora za vesti vezane za dešavanja u svetu. Da bi se neka vest sa Balkana probila, ili mora da bude direktno vezana za ove aktuelne situacije ili mora da direktno ugrožava američke interese. Vilijamsonovo saopštenje ne spada ni u jednu od te dve kategorije. Ipak, treba kazati da je ono povećalo aktivnosti srpske zajednice i aktivista koji su bili protiv američke podrške nezavisnosti Kosova i da oni sad vrlo efikasno koriste ovaj izveštaj da stvaraju novi momenat u američkom Kongresu, gde se Srbi prvi put prikazuju kao žrtve zločina i prvi put se Albanci, pogotovo OVK na KiM, stavljaju u kategoriju loših momaka i zločinaca. Već postoje indikacije da u Kongresu opada entuzijazam za nezavisnost Kosova.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

32 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: