Između redova

Ovo je emisija Između redova, dobar dan. Sajam knjiga, koji je u toku, prilika je da Beograd pozdravi gosta koje retko viđa, među njima je i, sudeći prema tome gde je najviše radila, američko-hrvatsko-srpska glumica Mira Furlan, koja ovih dana, na Sajmu knjiga, promoviše svoju knjigu, Totalna rasprodaja, u izdanju Samizdat B92. Knjiga je izašla pre nekoliko dana, sveža je, Mira Furlan u studiju Televizije B92, dobar dan. Hvala Vam na tome što ste danas sa našim gledaocima. Sada ste potpuno u jednom, kako da kažem, novom polju, imate dosta aktivnosti oko promocije knjige. Da li imate tremu, da li imate neko novo osećanje koje do sada niste, skoro niste imali?

Gost: Mira Furlan, glumica i pisac

Novinar: Jugoslav Ćosić

Mira Furlan: Pa je, da, to je, nisam ni sama svjesna u što sam se upustila. Moram reći, jer je knjiga nastala kao jedna kolumna, koju sam pisala dve godine za Feral tribjun u Hrvatskoj i onda mi je Veran Matić ponudio da se to izda, da oni izdaju te tekstove, tako da se nekako to suptilno i sa strane dogodilo, ne ni slučajno suptilno, kriva riječ, sasvim, sasvim slučajno, na neki način se ta knjižica nekako napravila. Nisam krenula pisati te tekstove sa namjerom da napišem knjigu, nego se ona, eto, desila i to iz volje.

Jugoslav Ćosić: A kakav, a kakav je to bio motiv, kakav je bio poriv da pišete ha Feral tribjun iz Los Anđelesa, to su tekstovi iz 2005. i šeste, 2004. i pete...

Mira Furlan: Od 4. do 6. ali ima i drugih tekstova I naknadno napisanih tekstova I raznih još dodatih tekstova. Nisu svi tekstovi koji su u knjizi izašli...

Jugoslav Ćosić: Šta Vas je navelo da pišete sa te daljine?

Mira Furlan: Pa nekako sa Feralom i sa Ljubom iz Ferala sam imala posebnu vezu kroz sve ove godine i bilo mi je stalo da i negdje su oni bili zaista svjetlo u tami, to stalno govorim, kako je ta knjižica objedinila dva moja svjetla iz od pre 20 godina, a to su Feral u Hrvatskoj i ... me zvao ovdje. Ja kako sam živjela u ta dva grada, tako su mi upravo ta dva punkta negdje značila jako puno. I to mi je drago da je se ta knjižica objedinila te dvije, negdje strane mene, otprilike. Kako sam to počela pisati, kako se to zapravo desilo? Pa negde, prjedlog je došao od Viktora Ivančića i ... oni su rekli, hajde probaj nešto pisati za nas iz Amerike, eto onda ćemo imati tako američkog dopisnika, pa se meni svidela ta uloga, naprosto kao jedna igra, kao jedno isprobavanje jedne druge, druge varijante u mom životu i negdje sam probala, eto, sebe staviti u ulogu zapravo novinara, izvještača.

Jugoslav Ćosić: Sada će Vam možda biti čudno ovo što ću Vas pitati. Da li ste čitali knjigu? Sada Vi znate...

Mira Furlan: Mene čupa...

Jugoslav Ćosić: Možda neobično, neobično izgleda, ali to Vas pitam zbog tog takozvanog drugog čitanja, jer ovo su tekstovi od pre pet, šest godina. Hožu da Vas zapravo, da Vas pitam za to, kako Vi danas doživljavate, da li biste i danas stali iza svakog teksta, da li danas vidite neke možda... probleme...

Mira Furlan: Recimo ne, neke bih promjenila i vidim stvari malo drugačije. Neke stvari, neke, neke, da. Prošla sam kroz knjigu, mislim kako bih rekla, pročitala sam knjigu, prošla sam kroz nju i ona, ona se...

Jugoslav Ćosić: Da li ste se sa istim osećanjima susreli sa tim...

Mira Furlan: Mislim spojila se u neku cjelinu koju, koja eto opet nekako se tako desila ta cjelina. Nisam je možda do kraja ni sama oblikovala u cjeloj toj stvari je imala veliki udio Lidija Kusovac, koja je bila fantastičan editor i kada bi, zaista se sad upustila u neko ozbiljno pisanje, jako bih volela sa njom raditi, jer mi je uvjek davala prave savjete i napravile smo izbor i napravile smo nekakvu kategorizaciju tih tekstova i tako, što bi meni samoj bilo jako teško, jer čovjek nema odmaka prema vlastitom radu.

Jugoslav Ćosić: Da li biste mi objasnili simboliku ovog naslova, Totalna rasprodaja, dosta, dosta zanimljivo...

Mira Furlan: Dobro, to je naslov jednog teksta, to je naslov jednog od tekstova, koje sam zapravo napisala o samoj sebi, a negde se to odnosi na cjeli naš svijet i mislim da, da simbolika teksta stoji, jer je današnji svjet i je totalna rasprodaja, apsolutno svega na ovome svjetu. Živimo u tom svjetu.

Jugoslav Ćosić: Kako gledate na činjenicu da Vaše novine, za koje ste pisali, danas više nema, mnogi su sa tugom dočekali tu informaciju, ne samo u Hrvatskoj, već i...mada ima i onih koji su se radovali.

Mira Furlan: Naravno. Mislim da je to potpuno katastrofa i mislim da je to samo pokazatelj, ponovno, totalne rasprodaje. Negdje to, mislim na tom tržištu je sada, u ovim tranzicionim vremenima, na svim ovim prostorima, više zapravo nema potrebe za tim nečim što se zove investigativno novinarstvo, ozbiljno novinarstvo, ozbiljno preispitivanje, ozbiljno izvještavanje i tako dalje. Za time nema potrebe, ima potrebe za drugim stvarima. Za informacijama o tome šta radi, koji selebriti i tako dalje i tako dalje. Sve to što znamo, tako da mislim da je to znak propasti, vrjednosti nekih pravih, u koje ja vjerujem i koje trebaju ovom svjetu i tako dalje, eto.

Jugoslav Ćosić: Jedna od priča u ovoj knjizi, zove se Emigrant i sada hoću da Vas pitam, jako ste dugo, zapravo živite u Americi od početka devedesete godine. Da li ste prestali da se osećate kao, kao emigrant? ... prepoznajete sopstveni život tamo? Ja sam u najavi rekao da ste Vi američko-hrvatsko-srpska glumica, sudeći prema onome...

Mira Furlan: Bosansko, moram da obogatim...

Jugoslav Ćosić: Bosansko da, i tamo ste bili, izvinjavam se. Koje je najdominantnije osećanje sa kojim živite u Americi, imajući u vidu to odakle dolazite...

Mira Furlan: Ma ne, uvjek ću ostati emigrant. O tom nema sumnje, i na neki način se taj osjećaj produbljuje sa vremenom, to je zanimljivo meni, znači to integriranje se, zapravo ne dešava ili se dešava na neki način vrlo čudan i mislim, čovjek prolazi kroz različite faze u tom emigrantskom iskustvu. To je opet tema o kojoj bi zapravo trebalo dalje pisati, jer je to užasno zanimljivo šta se događa sa jezikom, recimo, kako taj, kako to govorenje tog drugog jezika, postojanje u drugom jeziku čovjeka isto tako mjenja, čini ga drugom osobom. Zapravo se stvara jedan dvostruki identitet, čini mi se. I u jeziku, to je isto meni zanimljivo, jer sam neke stvari sam u životu pokušala napisati na Engleskom. Osobito kada se radi o jako ličnim stvarima, onda mi je na neki način lakše pisati na Engleskom, što je zanimljiv fenomen, jer mislim da imam veću distancu. Jer ipak, taj jezik negde nije moj, a, ali to mi daje veću slobodu, čini mi se. I tako dalje i tako dalje. Milion stvari koje bih vam mogla reći o tom osećaju identiteta, koji je vrlo pomaknut. On se, mislim to je negdje, negdje se on, sada opet mješam Engleski, negdje tlo ti je pod nogama izmaknuto kad, kad čovjek emigrira, to mu se dešava. Za puta, u zrakopraznom prostoru i to je na neki način teško je strašno, sa druge strane, oslobađajuće, jer ga ništa više ne veže ni za šta.

Jugoslav Ćosić: Kako mislite da, da će knjiga proći u Hrvatskoj?

Mira Furlan: Ti su tekstovi donekle poznati, oni su izlazili u Feralu, znači u Hrvatskoj.

Jugoslav Ćosić: Da. Feral je uvek imao jedan status, da ne kažemo, disidentskog lista, večite opozicije, koja je na svojoj meti imala ne samo vlast u Hrvatskoj, već i crkvu i druge vrste establišmenta i u tom smislu nam je potpuno jasno da su ovo, na neki način, domaći tekstovi, ali ovo je ipak knjiga, koja je celina sama za sebe i drugi mediji, da tako kažem. Pa u tom smislu, kakav je Vaš osećaj, da li Vas...

Mira Furlan: Nemam pojma. Ne znam.

Jugoslav Ćosić: Da li vidite neko interesovanje, niste uspeli da vidite do sada nikakvo interesovanje za, za knjigu? Nisu Vas kontaktirali, ne znate kako teku stvari?

Mira Furlan: Ništa ne znam. Ne, nemam o tome pojma. Eto, a osim toga, knjiga je vrlo, vrlo nova, ona je izašla doslovno pre nekoliko dana. Da.

Jugoslav Ćosić: Da, pre tri, četiri dana. Dobro je da se znalo da ćete izdati, da ćete izdati knjigu. Uredu, inače ste sada, zbog promocije knjige, ali ako mogu da primetim i ako je to tačno, ipak sve više radite poslednjih godina u regionu i to je nekako simbolički otpočelo sa serijom Vratiće se rode, koju je inače režirao Vaš suprug, Goran Gajić i koja se upravo reprizira na, na Televiziji B92. To je, pretpostavljam, veliki napor, doći iz Amerike, odvojiti svoje vreme odande, ali verujem da postoji neka, postoji motivacija...

Mira Furlan: Postoji motivacija, postoji dobar motiv. Meni je strašno stalo do toga da uspostavim normalno, normalnu vezu sa svim ovim ovde, jer za mene to još uvjek ostaje sve moj prostor. Naprosto je tako i to je, to je, meni je stalo I zato eto, put pod noge I 15 sati leta I tu sam, ali to mi je važno I puno mi znači. I što se tiče Roda, to je zbilja bila jedna posebno neka, posebni projekt koji je, jako mi je žao da se nije nastavio taj projekt, postojale su ideje da se raširi to po celoj regiji i tako dalje, ali eto, nisu se našli investitori, finansijeri I tako dalje, a sad ko zna, možda ćemo još nešto smislit.

Jugoslav Ćosić: Hvala Vam, vratićemo se razgovoru za koji trenutak.

Mira Furlan, glumica i autorka knjige Totalna rasprodaja u izdanju Samizdat B92, gošća emisije Između redova. Izjavili ste, govorimo o Vašem angažmanu ovde u regionu, kada ste snimili turneju sa Bojanom Markovićem, da ste uživali, gotovo kao nikada u životu. Zapazio sam, zapazio sam tu Vašu izjavu. Šta je učinilo da tako uživate u snimanju tog filma, koji je vrlo zanimljiv, ali govori o veoma inače kompleksnim i teškim stvarima u jednom užasnom vremenu, o kome pričamo.

Mira Furlan: Pa nekako sam imala sam osjećaj da radim nešto što zaista dubinski ima veze samnomi sa nekom, mojim nekim razmišljanjem o svemu ovome i tako bi bio to tako ugodan posao, u krajnje teškim uvjetima. Po minus 10 temperaturama, ledenim kišama, u eto, a nekako je sve to prošlo u jednom, jednom, jednom veselju i prijateljstvu i tako mi je bilo jako ugodno. Ljepo mi je bilo raditi sa...

Jugoslav Ćosić: Devedesetih ste napustili ovaj region, praktično pod užasnim pritiscima, u jednoj komplikovanoj životnoj i profesionalnoj priči, pred onim što se odvijalo pred našim očima i trajalo posle toga godinama. Da li danas vidite, još uvek tragove, te kolektivne psihoze koja je vladala u Bosni, u Hrvatskoj, u Srbiji iz onog vremena. To Vas pitam zbog toga što dosta puta, i sami ste maločas spomenuli Bosnu, snimali ste i tamo i u Republici Srpskoj i u Srbiji. Da li je ta priča prošlost?

Mira Furlan: Pa nekako mi se čini da još postoje toliki mnogi elementi tu ispod, ispod površine, koji su nerješeni, neraščišćeni, ono, rane nezacjeljene, povrede, uvrede i tako dalje. Mislim, teško bi bilo reći, stvari su prošle i sada je sve odlično, to ne možemo nikako reći. Tako. Sve to još uvek postoji, čini mi se, ispod površine negdje i to je sada samo pitanje hoće li opet biti izvučeno na površinu ili ne, nadamo se da nekako će vrijeme tu učiniti svoje, eto.

Jugoslav Ćosić: Da li mislite da su možda mediji danas ipak malo otporniji u odnosu na tu vrstu intonacije koja je nametana u tom trenutku nacionalističke intonacije kada ste, kada ste Vi odlazili? Ili mislite da su oni još uvek u, da su, da tako kažem, supstancionalno pod kontrolom...

Mira Furlan: Državnog aparata.

Jugoslav Ćosić: Tako je, da. Politike koja je u stanju da nametne ... određene političke koncepte.

Mira Furlan: Mislim da apsolutno da, mislim da. Pa nema više, koji su, zapravo, Indipendent ... ne znam, eto, jako je to teško u današnjem svjetu govoriti o tome, kada je, kada se radi o totalnoj rasprodaji svega, pa tako i medija. Međutim, sada se fokus se bacio sa ovih stvari na, na komercijalno zabavljanje masa, što je isto tako strašno, zapravo. Prema tome...

Jugoslav Ćosić: Kako izgleda ta tranziciona slika, slika i Hrvatske i Srbije...

Mira Furlan: Pa to je putovanje prema dnu, mislim u smislu nivoa, intelektualnog, negdje ukusa, mislim mlade generacije koja se sada odgajaju na tom turbo folku, na svemu tome. To je meni strašno gledati, ali takav je svjet. Ovdje to ima, to je naravno tako i u Americi, to je naravno to što radi cjeli svjet, zaista se radi o globalizaciji. Eto.

Jugoslav Ćosić: Hoću da Vas, da Vas vratim na trenutak, pre svega zbog toga što se sa strane uvek stvari mnogo oštrije i mnogo bolje vide, da Vas pitam za Srbiju. Kada ste snimali film Turneja, koju sam pomenuo maločas, bili ste dosta razočarani stanjem u Srbiji. Onda sam prepisao Vašu izjavu u kojoj kažete, tada sam u svojoj hotelskoj sobi u Beogradu ostala zgranuta, videvši na televiziji iste kadrove, iste fizionomije, iste ljude koji zategnutih žila na vratu izgovaraju iste zapaljive reči mržnje, kao i, kao što je to bilo ’91.godine. Dosta gorko ovo zvuči i deluje, a to nije bilo, to se nije odnosilo na period od pre 15 godina, već na period od pre tri, četiri, ako se, ako se ne varam.

Mira Furlan: Pa to je strašno. To je zaista bio dežavu jedne situacije koja mi je bila tako poznata. I ako se sjećate razbijanja izloga, ludilo u gradu i tako dalje i tako dalje. Ali to prozivanje, te, te uspaljene strasti i tako dalje, jednostavno odmah me počne boleti želudac otprilike, jer u tome vidim takav, takvo jedno potonuće. Ali tako je kako je, pa tu ste me pitali da li su stvari završene i da li sada...

Jugoslav Ćosić: Da. Imali smo razbijanje i pre nekoliko nedelja...

Mira Furlan: Nisu završene, očito. Nisu, očito nisu za tako, eto, pre nekoliko nedelja. Znam, znam sve o tome. Ne znam, da li ljudi su ogorčeni, ljudi su u strahu, ljudi su također osiromašeni, pritom gledaju neke koji se, koji barataju nekom lovom koja je nezamisliva i tako dalje, sve to stvara jedan osećaj potpunog užasa i ljutnje i ogorčenja, a to su jako opasne stvari, koje se naravno mogu kanalizirati u bilo kojem smjeru, kao što smo vidjeli.

Jugoslav Ćosić: U odnosima između Hrvatske i Srbije, a svakako razmišljate i o Srbiji i o Hrvatskoj, postoje dosta velike frustracije. Pa sad, da li i dalje, da li mislite da dva predsednika Ivo Josipović, novi predsednik Hrvatske i Boris Tadić, mogu napraviti, imajući u vidu politike vlada i u jednoj i u drugoj državi, pomake u odnosima između Srbije i Hrvatske...

Mira Furlan: Ja se nadam. To su sada dva čovjeka koja su zaista sasvim drugačijeg kova i drugog nivoa i intelektualnog i ljudskog i nekako vjerujem da je to apsolutno korak naprijed. I želim to vjerovati, a koliko jedan jedini čovjek može promjeniti sistem, to je drugo pitanje. To smo imali prilike vidjeti sa Obamom, koji, nekako mi se čini da ima zaista dobre namjere i dobre ideje, ali su one naprosto ih je nemoguće sprovesti, jer je sistem toliko jak.

Jugoslav Ćosić: Hajde da Vas pitam onda, kada sam Vas pitao za Srbiju, da Vas pitam i za Hrvatsku, mada ovaj put niste, niste bili i nećete ići, ako se ne varam. Kako Vam izgledaju događaji tamo, jer postoji ocean kritička ocean, jedan deo intelektualaca, pisaca i tako dalje, o stanju u Hrvatskoj, da je Vlada u Hrvatskoj dosta tolerantna prema jednoj vrsti desničarstva u Hrvatskoj, tu postoje mnogi ljudi kojima to smeta, postoje I oni koji to, koji to odobravaju I da u tom smislu ne postoji potpuno jedinstvo baš između predsednika države I recimo… koja dolazi iz HDZ-a. Koliko Vam je poznata ta…

Mira Furlan: Da. Mislim nije mi, ne pratim, ne, ne, ne pratim ta, sve te, sva ta zbivanja, ne sjedim na internetu i ne gledam vjesti iz Srbije i Hrvatske i tako dalje...

Jugoslav Ćosić: Da niste na takav način priključeni na internet i...

Mira Furlan: Ne, ne, nisam, nisam angažirana u tom smislu nikako, ali, kako bih rekla, da, pa svako tu sad mora pokriti toliko, toliko polja, toliko raznih strana, da onda se cjele te, cjela ideja se gasi. Tako da ne znam, ne, ne, da. Vjerovatno je to sve tačno što govorite...

Jugoslav Ćosić: Hajde da Vas, da Vas vratim na Vašu profesiju, na Vaš, na Vaše na druge teme zapravo. Da li je, ono što ste Vi lično napravili u Americi, vraćam Vas na emigrantski, emigrantski život, baš bilo suđeno ili je to možda moglo biti i potpuno drugačije. Da li je moglo da se desi da nikada ne uplivate u ovaj svet u koji ste ušli i ne ostvarite ove, da tako kažem, lične i profesionalne uspehe i pobede koje ste ostvarili. Da li je to moglo da Vam se desi?

Mira Furlan: Sve je potpuno, to je, baciš novčić pa ti padne na ruku, pa ili je pismo ili glava. Tako vidim život, osobito emigrantski život, gdje, gdje, te mislim Čarli Simić, onaj predivni pjesnik napisao, negdje sam to sama sebi zapisala, da je, da je biti emigrant kao biti ispaljen iz topa, pa kud te ponese i kud padneš sasvim slučajno. Kontrola je mnogo manja ili se tako barem čini. Da. Sve se to moglo završiti na drugi način i sve se još uvjek može završiti na sto načina, nema nikakve logike u svemu tome. Čovjek se pita koliko on, mi volimo, mi ljudi volimo misliti da zaslužujemo stvari. Koliko se trudiš, toliko ćeš dobiti natrag. Mene život je naučio da nije baš sasvim tako. Jako malo je stvari pod našom kontrolom i toliko ima djelića koji se moraju spojiti u neku cjelinu, da ih ne možemo kontrolirat.

Jugoslav Ćosić: Šta mislite da je najviše doprinelo da ipak uspete?

Mira Furlan: Pa šta to znači uspjet?

Jugoslav Ćosić: Šta je imalo uticaja...pa dobro, poznati ste, imali ste dobre uloge, živite pristojnim životom, bavite se svojom profesijom, to nije baš lako u Americi za nekoga ko, ko nije tamo rođen, ko nije tamo došao u, da tako kažem, a da nije bio klinac...

Mira Furlan: Znate kako, u tom, u tom glumačkom poslu mislim, otišla sam na, na neku audiciju, neko je tamo rekao, pa to je zanimljivo i tako sam dobila posao. Ko je bio samo pilot, isto tako je neko posle, gledajući taj pilot, rekao hm, pa možda bi se od toga mogla napraviti serija, te je tako to trajalo 5 godina i dalo mi neku finansijsku i životnu sigurnost u to vrjeme i tako dalje. Potpuni sticaj slučajnih okolnosti, rekla bih ja. A sada, koji je moj udio, da, valjda sam donekle dobro obavila taj posao, ali isto tako sam bila na audicijama gdje mislim da sam bila mnogo bolja i gdje je uloga bila ona prava i dobra i nisam ih dobila. Jer je opet tako, su se neki kamenčići složili, opet je neko rekao ne, nemoj nju, nego daj ovu. To je tako. Mislim...

Jugoslav Ćosić: Dakle, tehnički ste uvek ili da kažem, te pozicije osvajali u konkurenciji je li, na audicijama kojima... nisu omiljene. Vaš suprug je pričao, govoreći o tome, o tehnici izrade serije Vraćaju se rode, kako su svi glumci birani na audiciji, što je bilo nešto relativno novo ovde, ovde u Srbiji.

Mira Furlan: Ja, ja, ja sam bila time šokirana. Ja sam rekla Goranu, kako si mogao? Jer sam uvjek na strani glumaca, uvjek, uvjek, maker bili I najgore primadone I činili najstrašnije strahote na snimanjima, ja ću uvjek stati na stranu glumca, a ne produkcije. To je naprosto tako. Audicije su, meni su one postale strašne, jer je to , ti dobiješ tako mali prozorčić u kome bi sada trebalo pokazati sve što znaš. Jako teško. A i neki ljudi to znaju raditi, a neki ljudi to ne znaju raditi, što ne znači da su loši, možda su čak mnogo bolji. Ali im treba više, nekako uvjeta da to, da mogu, da mogu raditi...

Jugoslav Ćosić: Ali možda uspevaju. Evo, poput Vas, poput Rasela Koroua, sećate se da je on na prvoj audiciji dobio ulogu, ako se ne varam, u filmu LA konfedenšl i tada se proslavio kao anonimni glumac, zapravo koji dolazi iz Australije, u Holivudu ...

Mira Furlan: Nije baš sasvim tako. Ali vi, vi, ne, on je došao sa jako zanimljivim filmom australskim u Ameriku, gdje je igrao neonacistu, koliko se sjećam, tako da nije, nije, nije došao kao anonimni. Jako je teško doći kao anonimna osoba. To je gotovo nemoguće. Osim ako čovjek nije jako mlad i ljep i vrhunski model i tako dalje. Onda su stvari malo, mnogo različite.

Jugoslav Ćosić: A koliko je zapravo, koliko jet a borba, koliko je teško opstati? Svi kažu da je Los Anđeles prepun glumaca, da je prepun muzičara. Koliko je teško u tom svetu opstati na nekom, da kažem, pristojno profesionalnom nivou raditi dobre, pristojne poslove...

Mira Furlan: Pa mislim, nemam riječi da opišem koliko je teško. To je, jer je, osim toga se gubi se kako je svako glumac, svako može biti glumac, svako sebe zove glumcem, tako da između takozvanih, to stavljam pod navodnike, pravih i ovih nepravih, koji bi to samo željeli, zapravo nema razlike. Ti rezimei se bacaju u koš. Meni je jedan glumac rekao, molim te, nemoj staviti ta, izbaci sve ovo, nebitno. To, kada se vidi tako dugački rezime, oni samo čitaju to, kao vidi kako je ovaj star. To je ono glavno. To što si ti radio i šta si igrao, to je totalno nevažno, nego ono, da li si vidio ovo, znači da je prastara. Eto, to je tako. Jedna krajnja površnost. Sve to skupa nema veze. Ni bivši rad, ni zapravo, to je tako, jedna igra u kojoj ti uspje, to je kao igranje ruleta, rekla bih.

Jugoslav Ćosić: Da li pratite glumački svet ovde?

Mira Furlan: Glumački svijet? Pa malo. Povremeno vidim neki film i tako, ali zapravo ne, ne, nemam pravi uvid nikad, nemam uvid u kazalište, volila bih da više o tome znam i eto potrudiću se da barem nešto vidim dok sam u Beogradu, jer Beograd je po tome izuzetan. To je zaista najgrad, koji toliko cijeni i voli kazalište i tu, u ovom gradu ima takva koncentracija fantastičnih glumaca, kao valda nigdje, to je zaista neko, neko tlo pogodno i dobro za valjda glumački talenat, a i publika naprosto postoji potreba za teatrom i u najgora vremena su ovdje teatri bili prepuni. To je, toga nema. U Los Anđelesu dovući ljude u kazalište je skoro nemoguće. Naprosto se nikome ne da izaći iz svoje kuće, voziti se negdje i otići gledati neku predstavu.

Jugoslav Ćosić: Za razliku od Njujorka.

Mira Furlan: Da. Ali Njujork je isto jako komercijalan, mislim Brodvej i tako dalje.

Jugoslav Ćosić: A sa kim, postoje li ljudi sa kojima održavate redovno kontakte. Ko su Vaši prijatelji profesionalni i lični u Beogradu?

Mira Furlan: Pa dobro, sada ne bih, ne bih Vam dala listu imena, ali, ali ima ljudi koje jako volim i tako mi je drago mi je opet ovdje biti.

Jugoslav Ćosić: Na čemu trenutno radite u Los Anđelesu? Postoji li neki zanimljivi projekat koji u ovom trenutku...

Mira Furlan: Američki?

Jugoslav Ćosić: Da.

Mira Furlan: Postoje, postoji jedan projekat, postoji zapravo jedan film koji sam tamo snimila, pa koji se sada ono, ta režiserka to pokušava prodati, o tome se radi i naći distribuciju i tako dalje. Postoji uvjek milion projekata u pripremi, ali sam se naučila, nikada ništa ne govoriti prije nego što otprilike završim projekt.

Jugoslav Ćosić: Saradnja na televizijskom projektu opet ili filmskom...

Mira Furlan: Radi se o nekoliko filmskih projekata i za, o televiziji, eto, to treba naći. Treba naći svoj novi projekat.

Jugoslav Ćosić: Da se vratimo Vašoj knjizi, koja je razlog Vašeg dolaska ovaj put. Kada pogledate sve ove teme koje su se složile u toj priči, da li je to slika Vaše percepcije života u ovom regionu, koji je vrlo komplikovan za nove i one koji su ostali, a i one koji su otišli, poput Vas.

Mira Furlan: Pa, kako bih rekla, ta slika negdje valjda proizlazi iz svih tih tekstova zajedno. Ja je ne mogu sagledat. Ne znam, to bi neko drugi vjerovatno, sa više distance mogao reći šta je zapravo ta slika. Slika ovoga, slika onog tamo, ali eto, zapravo, situacija emigriranja, odnosno istupanja iz vlastite sredine i odlaska u jednu drugu sredinu, u kojoj čovjek ima osjećaj da nikada neće potpuno pripadati, mislim da čovjek ostvaruje neku distancu koja mu možda pomaže da bolje vidi stvari. Eto, to je, to je taj pozitivni način gledanja na stvari. A negativni, koji, kad je čovjek u lošem stanju, onda vam se čini da vam je život, naravno, razbijen, rasturen, da je taj osjećaj indentiteta potpuno pomjeren, da više ne zna čemu pripada, a onda opet, sa druge strane, možda je to i područje slobode, nepripadati nigdje je li? Tako da tu, tu negdje čovjek pliva između svih tih osjećaja o vlastitom životu. Eto.

Jugoslav Ćosić: Da niste otišli, da li ste nekada pomišljali kako bi izgledao ovaj život da niste, da niste napustili ove...

Mira Furlan: Da, mislim, da li bi bilo bolje, lošije, da li smo učinili grešku ili nismo, ili je tobož bio pravi potez. Mislim da se svaki čovjek u svom životu upita ta ista pitanja, gdje sam pogrješio, da li sam napravio krivi zaokret, znaš, na raskršću i šta nas vodi u tim, u tim našim putevima. Neko me nedavno pitao, da li biste, da li žalite zbog neke odluke. Onda sam ja pomislila, ima li čovjek na svjetu koji ne žali zbog neke svoje odluke i koji se ne bi vratio i ispravio nešto što je učinio.

Jugoslav Ćosić: Neću naravno da Vam zavirujem mnogo u privatni život, ali, ali video sam da ste već govorili o Vašem braku u jednom beogradskom magazinu Stori, ako se ne varam, pre izvesnog vremena. Naravno, to Vas ne pitam zbog nekakve lične znatiželje, pitam zbog toga što ste, imate vrlo specifičan brak, zapravo, kada je niz, čitav niz okolnosti doveo praktično da ste gotovo morali da odete iz ... zemlje, Vi ste Hrvatica, Vaš suprug je Srbin, koliko je bilo teško iz ovih okolnosti...

Mira Furlan: Te kategorije mislim, mene te kategorije toliko užasavaju.

Jugoslav Ćosić: Ali, ali to jeste priča zbog koje je, između ostalog, u užasnom vremenu, događalo se ono što se događalo...

Mira Furlan: Da. Možda sve se priče mogu interpretirati ovako ili onako. Da, to je jedna od mogućih interpretacija, eto to. Romeo i Julija.

Jugoslav Ćosić: Da li mislite danas... to danas nema nikakve veze. Pitam Vas zbog današnjeg vremena, ne pitam Vas da biste bili...

Mira Furlan: Koje, te naše etničke, ove lejbels, etikete koje, koje su nam na čelu. Mislim, kako bih rekla, za mene te kategorije ne znače ništa. A sad, ja sam naprosto takav, takav splet metalni, da ne znam točno šta znači ta kategorija, mislim, svi smo do te mjere izmješani i pomješani, to je naprosto naučni, naučni činjenica. Mislim, znači ne izmišljam. Ovo su etničke kategorije su zapravo krajnje proizvoljne. Mislim, sebe bih mogla svrstati u mediterance, sredozemne, južnjake, eto tako nekako vidim to svoje etničko pripadanje. Možda sada, živeću u Americi. Mislim, sasvim sigurno južno, slavensko neko, slavensko, mediteransko. Ja imam djeda Frica Vajla, koji je bio Židov, imam djeda Janeza Furlana, koji je bio Slovenac, mislim, hoću reći, to je takvo jedno ispreplitanje svega i svačega isto tako je i Goran. O njegovom...trebalo bi napravit sada u Americi se može poslati sada DNA na neko istraživanje, pa ti onda oni kažu, otkud, šta sve tu ima. U krajnjoj liniji, svi dolazimo iz Afrike i onako. Afrikanci smo svi. To je naše porjeklo.

Jugoslav Ćosić: Da li Vas sin, nekada pita kako ste došli...

Mira Furlan: O čemu se radi.

Jugoslav Ćosić: Da, o čemu se radi. Šta mu kažete kada Vas pita, o čemu se radi jer i ovde deca često pitaju o čemu se radilo...

Mira Furlan: Pa sin me pitao, djeca igraju video igre, pa, pa onda sad oni ono, ko se tu sa kim borio, pa sad znači Srbi, Hrvati, a ko je pobjedio pita mene moj sin Marko. Na to pitanje je vrlo teško odgovoriti. Ko je pobjedio. Meni se čini niko nije pobjedio. Mislim, većina nas je, većina građana je izgubila otprilike sve, a neki su tu zgrabili ogromnu lovu i čini mi se da su oni valjda pobjedili. Oni su pobjednici. Eto tako mi se čini, znači, opet se ne radi ni o kakvim etničkim pričama, nego se radi o potpuno nekim drugim pričama. Etničke priče su bile upotrebljene da bi upravo ti “pobjednici” uzeli puno love. Ja imam taj osjećaj da se zapravo o tome cjelo vrjeme radilo, a mi smo se onda tu, neki su se palili, neki su ratovali, neki su bježali sa koferima i sa fotoalbumima, neki su gubili glave, neki su umirali i tako dalje, dok su drugi mažnjavali pare. Potpuno nevezano sa bilo kakvim etničkim i nacionalnim kategorijama. To je negdje bilo zapravo i razlog tog rata. Tako mi se čini. Meni, kao jednom građaninu koji nije politički ekspert i tako dalje, ali sada, nakon 20 godina, eto to mi se čini.

Jugoslav Ćosić: Mira Furlan, glumica i autorka knjige Totalna rasprodaja koju je izdao Samizdat B92, gošća emisije Između redova. Da se vratimo Vašoj umetnosti. Dali ste imali možda priliku da pogledate ovaj film, koji će biti naš kandidat za Oskara, mislim srpski kandidat, Besa, Srđana Karanovića.

Mira Furlan: Da, gledala sam taj film, da.

Jugoslav Ćosić: Kakav Vam je utisak? Da li, da li uopšte bilo šta sem američkog filma postoji u Americi? Da li se primećuje i u kojoj meri?

Mira Furlan: Ne, zapravo ne. Malo, mislim, tu i tamo se neko izbori. Eto, ja sam snimila film sa ... sa tim istim Mikijem, pa sam tom prilikom vidjela Điđin film koji je divno napisan i divno glumljen I tako dalje. Pitali ste me da li ima nešto osim američkog filma.

Jugoslav Ćosić: Da li se primećuje, da li se primećuje da koji drugi...

Mira Furlan: Mislim, opet u smislu te osnovne teme negdje ovog svjeta, koji je totalna rasprodaja, da se vratimo naslovu te knjige, ne postoji ništa osim onoga što donosi ogromne novce. To su zapravo filmovi koji više liče na video igre. Kao transformers i tako, to ja sve moram gledati zbog svog sina, pa sam tako informirana I o tome, ali taj nezavisni film, independent film je zapravo mrtav u Americi, to više ne postoji. Cjela stvar se sad, cjelo tržište, cjeli taj biznis se pretvorio u nešto sasvim drugo, zapravo smo sad na pragu ulaska u jednu sasvim drugu, u drugi svjet, svjet interneta. Mislim, više je to sad pitanje profesionalizma, pitanje je stručnosti uopće, svako može danas biti novinar, svako može biti filmmejker, svako može biti glumac. Yutube, Facebook, I tako dalje I tako dalje, ulazimo u potpuno drugi, neki drugi svjet gdje ovaj naš, staromodni način razmišljanja o glumcu, koji je završio Akademiju, pa se spremao, pa radio na svom zanatu, o novinaru koji je isto tako studirao novinarstvo, pa sad to više ništa ne postoji. Sve su se te kategorije potpuno poljuljale. Jedna apsolutna demokratizacija, što je na neki način zanosno i fascinantno, znači svačiji glas se sada može čuti, svako može svoj mali blog staviti na internet i obasjati ga u svjet. A sad, šta da o tome mislim, dobro, je li to loše, je li to zapravo ukidanje uopće pojma stručnosti profesionalizma, jako su se pomakle stvari. Negdje više zapravo čovjek ne zna zapravo kako će se stvari dalje...

Jugoslav Ćosić: Sada Vi govorite o poslu glumca . Da li je to referentno i na druge poslove, na druge profesije. Da li smo mi nesposobni, zapravo, da ovde razumemo, razumemo nove profile profesija i to kako se neki poslovi, poslovi rade.

Mira Furlan: Krenula sam novinarstvom. Apsolutno. Mi smo, mi još uvjek živimo u starim kategorijama. To je jako, jako je to teško kada je čovjek roditelj. Šta da čovjek svom djetetu kaže. Idi u školu, odlično to radi, pa ćeš poslje dobit, mislim ništa se više na ovom svjetu ne zbiva tako. Mislim, treba smisliti novu, novo zanimanje, zapravo treba imati ideju o tome kako zapravo, na kraju, prodati produkt. O tome se radi. A kako to naučiti u staromodnim ili starinskim školama na koje smo, iz kojih mi potičemo, i u toj tako nekako načinu na koji mi mislimo o svjetu, to ukratko, meni se čini da je to razmišljanje gotovo. Mi živimo u nekom prošlom vremenu. Ja to za sebe mislim. Ne mogu se prebaciti u ovo novo, a neki mogu, to je zadivljujuće.

Jugoslav Ćosić: Svetska ekonomska kriza je omiljena tema u svakoj kafani, u svakom razgovoru i u Evropi i u Americi. Koliko je ona uticala na industriju u kojoj ste Vi na poslove u toj industriji i koliko...

Mira Furlan: Da, jako je teško. Mislim, jako je teško. Amerika je u to se, negdje mislim, u ovim prostorima, mi smo uvjek ovdje rasli sa krizom. Kriza je dio našeg života oduvjek bila. Za stanovnike ovih prostora. U Americi nije tako, tako da se ta kriza zaista osjeća. Ljudi gube kuće, posla nema, a ako ga ima, to su vrlo nesigurni poslovi, niko više ne daje penzijska osiguranja, niko više ne daje, mislim od poslodavaca, nema ništa na duge pruge. Sve je uvjek jako kratko. Može završiti u svakom času, znači apsolutno je destabilizacija stanovništva. U našem poslu je katastrofa, mislim. Unija glumačka se razdjelila na dva djela, glumci su nezaštićeni, ništa prema glumcima ovdje, koji su potpuno nezaštićeni i to me uvjek fascinira, to recimo, oko toga bi se vrjedilo ovdje pozabavit. Zaista organizirati nekakvi sindikat koji ovdje, zapravo ne postoji.

Jugoslav Ćosić: Kako funkcioniše u Americi, da li je zaista toliko jak?

Mira Furlan: Pa neki ljudi su se...

Jugoslav Ćosić: Videli smo da je Sindikat scenarista recimo, fantastično jak. Zaustavili su prosto Holivud ... u jednom trenutku...

Mira Furlan: Da, ali na kraju...

Jugoslav Ćosić: Na kratko , do duše...

Mira Furlan: Na kraju ipak nisu dobili to što su htjeli. Morali su isto tako pristati na kompromis. Jer ovi drugi, poslodavci, odnosno ljudi koji drže novac, su ipak naravno jači, najjači. Glumaca ima toliko, da ako ti nećeš za odred pod nekim uvjetima, ima uvjek ono, milion drugih koji to hoće. Ništa više nije bitno, prvo na neki način kvaliteta nije bitna, nego je jevtinoća bitna. To je tako u cjelom svjetu. Jedno srozavanje zapravo na profesionalnom nivou. Mislim u svim profesijama.

Jugoslav Ćosić: Šta Vas očekuje ovih dana kada je knjiga u pitanju...

Mira Furlan: Ne znam ni sama. Ići ću potpisivati knjigu sutra, to će biti sasvim jedno novo iskustvo i tako jedna, jedna nova, novi svjet za mene.

Jugoslav Ćosić: Hvala Vam na tome što ste našli vremena da govorite za gledaoce Televizije B92. Bila je to Mira Furlan, glumica i autorka knjige Totalna rasprodaja koju je izdao Samizdat B92.

Mira FurlanHvala Vama.