Hronologija: Politička pozadina atentata

Hronologija objavljena u emisiji “Insajder: Politička pozadina atentata”, u martu 2008. godine.

Izvor: Ekipa emisije "Insajder"

Subota, 12.03.2011.

14:09

Default images

Leto 2000. DOS na predlog Zorana Đinđića kandiduje Vojislava Koštunicu za predsednika Jugoslavije. 5. oktobrа formalno vlast preuzima samo Vojislav Koštunica. DOS sa SPS-om i SPO-om formira prelaznu vladu, koja traje do novih izbora, koji su zakazani za decembar iste godine.

DOS praktično na republičkom nivou nema nikakvu vlast sve do januara 2001. godine. Za to vreme na funkcijama u DB-u i Vojsci ostaju Miloševićevi ljudi, Radomir Marković i Nebojša Pavković. DOS zahteva od Koštunice da ih smeni. Koštunica poručuje da revanšizma neće i ne sme biti.

25 januar 2001. Formirana je nova republička vlada, čiji je predsednik Zoran Đinđić. Na prvoj sednici nova vlada Srbije odlučuje da smeni načelnika DB-а Radomira Markovića.

Zoran Đinđić odbija zahtev tadašnjeg komandanta JSO-а Milorada Ulemeka da na čelo DB-а dođe Milorad Bracanović. Za novog načelnika Službe imenovan je Goran Petrović, koji je u vreme Miloševića bio izbačen iz DB-a.

U februaru 2001. uhapšen je Radomir Marković zbog sumnje da je umešan u ubistvo četvorice funkcionera SPO-а na Ibarskoj magistrali. U aprilu 2001. uhapšen je bivši predsednik Jugoslavije, Slobodan Milošević, koji je osumnjičen za zloupotrebu službenog položaja.

U maju 2001. po poternici MUP-a Srbije francuske vlasti uhapsile su i predale beogradskoj policiji vođe "zemunskog klana" Dušana Spasojevića i Mileta Lukovića, osumnjičene za otmicu vlasnika Delte Miroslava Miškovića. Tog dana, dok u diskoteci Tvrđava u Kuli gleda vesti, Ulemek puca u televizor onog trenutka kad se pojavljuje informacija da su Spasojević i Luković uhapšeni i izručeni. Zbog pucnjave dolazi do požara. Načelnik DB-a Goran Petrović pokrenuo je zbog toga disciplinski postupak i suspendovao Ulemeka do okončanja istrage.

U proleće 2001. izdata je naredba MUP-u Srbije i Resoru državne bezbednosti da naprave "belu knjigu" o organizovanom kriminalu u Srbiji.

15. juna 2001. Milorad Ulemek pravi incident u klubu Stupica. Policija ga je privela istražnom sudiji Okružnog suda. U tom trenutku u Centralnom zatvoru nalaze se Milorad Ulemek Legija, Dušan Spasojević. Mile Luković, Radomir Marković i Slobodan Milošević.

20. jun 2001. Suspendovani šef JSO-a Milorad Ulemek Legija podneo je ostavku na tu dužnost i raskinuo radni odnos u MUP-u Srbije.

28. jun 2001. Bivši predsednik SRJ, Slobodan Milošević, izručen je Tribunalu u Hagu na osnovu uredbe Vlade Srbije. Premijer Zoran Đinđić u obraćanju javnosti poručuje da je Vlada bila prinuđena na ovakvu odluku kako bi zaštitila interese Srbije, a predsednik države Vojislav Koštunica takvu odluku Đinđića naziva državnim udarom. Tada dolazi do prvog otvorenog sukoba Koštunice i Đinđića.

17. avgust 2001. DSS odlučuje da napusti Vladu Srbije jer su članovi Vlade i premijer, kako je saopšteno, umešani u kriminal.

9. novembar 2001. Dok je Đinđić na službenom putu u Americi, pripadnici JSO-a otkazuju poslušnost i povlače sve svoje pripadnike iz obezbeđenja ministara u Vladi Srbije. Razlog za pobunu je navodno bio taj što su zloupotrebljeni u slučaju hapšenja braće Banović, koji su izručeni Hagu.

12. novembra 2001. Na dan kada Milorad Ulemek treba da svedoči u postupku za ubistvo na Ibarskoj magistrali, pripadnici JSO-a pod punim naoružanjem blokiraju autoput u Beogradu. JSO iznosi političke zahteve: traži ostavku ministra policije i načelnika DB-a, ali i donošenja zakona o saradnji sa Hagom. Vojislav Koštunica, kao predsednik Jugoslavije i vrhovni komandant, javno je opravdao pobunu JSO-a. Istovremeno načelnik vojne službe bezbednosti Aco Tomić obećava Legiji da "kobre" neće sprečavati pobunu.
14. novembar 2001. Zbog nemogućnosti da se suprostavi JSO-u, Vlada Srbije pristaje na kompromis. Smenjuje Gorana Petrovića sa mesta šefa DB-a. Na to mesto postavlja Andreju Savića, a Legijinog čoveka Milorada Bracanovića za zamenika. Rade Bulatović, tadašnji savetnik predsednika Jugoslavije Vojislava Koštunice, u NIN-u objavljuje tekst da je smenom u DB-u pobedio patriotizam.

Zoran Đinđić najavljuje da je 2002. godina - godina borbe protiv organizovanog kriminala.

U julu 2002. Vlada Srbije usvojila je Zakon o borbi protiv organizovanog kriminala. Da bi postao važeći bilo je potrebno da postane sastavni deo saveznog Zakona o krivičnom postupku. Za tako nešto bilo je neophodno da ga izglasa i Savezna skupština. Međutim, DSS i crnogorska Socijalistička narodna partija opstruiraju donošenje zakona sve do decembra 2002. godine.

27. jul 2002. Predsedništvo DOS-a odlučuje da Demokratsku stranku Srbije isključi iz vladajuće koalicije.

3. avgust 2002. Pokušaj ubistva Ljubiše Buhe Čumeta, u kojem je između ostalih učestvovao i Milorad Ulemek Legija. Zbog opstrukcija u donošenju zakona, institucija svedoka-saradnika još ne postoji. U decembru 2002. Savezna skupština usvaja zakon. Istog meseca pripadnici JSO-a i "zemunskog klana" miniraju preduzeće Difens roud, koje je vlasništvo Ljubiše Buhe Čumeta.

Posle saznanja da mafija dobija podatke koji u tom trenutku predstavljaju državnu tajnu, Zoran Đinđić u januaru odlučuje da smeni tadašnji vrh BIA, Andriju Savića i Milorada Bracanovića. Tog meseca formirano je Specijalno tužilaštvo i Posebno odeljenje Okružnog suda za organizovani kriminal.

Nekoliko dana kasnije, 27. januara 2003, Milorad Ulemek Legija oglašava se otvorenim pismom, u kojem Vladi Srbije poručuje: "Odbrojavaju vam se poslednji dani".

U februaru 2003. u Saveznoj skupštini se proglašava Državna zajednica Srbija i Crna Gora. Posle ove odluke Vojislav Koštunica ostao je bez ijedne funkcije. Tako DSS i Vojislav Koštunica više nemaju nikakvu formalnu vlast u zemlji.

21. februar 2003. Pokušaj atentata na Zorana Đinđića kod hale "Limes“ u Beogradu. Vozač kamiona Dejan Milenković Bagzi uhapšen je na licu mesta. Određen mu je pritvor od osam dana, ali vanraspravno veće Četvrtog suda ukida mu pritvor četiri dana ranije. Bagzi je od tada bio u bekstvu sve do 2006. godine.

Posle pokušaja atentata kod hale "Limes“ Mirjana Marković odlazi u Moskvu, gde ostaje do danas, a Vojislav Šešelj predao se Hagu i prethodno poručio da će u Srbiji biti krvi do kolena.

5. mart 2003. godine. Jovan Prijić postavljen je za specijalnog tužioca za borbu protiv organizovanog kriminala. Od tog trenutka počinje kampanja protiv Prijića da je bio član JUL-a. To nije bilo tačno, ali mediji danima o tome pišu. Za to vreme Jovan Prijić uzima iskaz od svedoka-saradnika Ljubiše Buhe Čumeta, koji se nalazi u vojnoj bazi u Slovačkoj, gde je pobegao od "zemunskog klana".
11. mart 2003. Jovan Prijić i pripadnici policije završavaju ispitivanje Ljubiše Buhe Čumeta u Slovačkoj i u dva sata ujutro vraćaju se u zemlju sa njegovim potpisanim iskazom, koji je tog trenutka validan za sud.

12. mart 2003. U 8 ujutru, zbog laži koje se svakodnevno objavljuju o njemu, specijalni tužilac Jovan Prijić podnosi ostavku. Odlazi u Zrenjanin.

12. mart 2003. u 12:25 ispred ulaza u Vladu Srbije ubijen je premijer Srbije Zoran Đinđić. Jovan Prijić vraća se u Beograd i preuzima slučaj ubistva premijera. Istog dana, na osnovu dotadašnje istrage i iskaza Ljubiše Buhe Čumeta, tužilac i policija zaključuju da su premijera Srbije ubili pripadnici JSO-a sa članovima "zemunskog klana". Izdata je poternica i uvedeno vanredno stanje. Možete pogledati snimak emisije "Insajder: Politička pozadina atentata".

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 2

Pogledaj komentare

2 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Ukrajinci saopštili: Obustavljamo

Ukrajinske vlasti saopštile su večeras da su obustavile svoje konzularne usluge u inostranstvu za muškarce starosti od 18 do 60 godina, pošto je ukrajinska diplomatija najavila mere za vraćanje u zemlju onih koji mogu da idu na front.

21:57

23.4.2024.

1 d

Podeli: