|
Nina Nastasia
Beograd, velika dvorana Doma omladine,
23.9.
Koncert ove arty-folk umetnice bio je jedno od
najprijatnjih koncertnih iznenadjenja u nasem gradu
u poslednje vreme
Nina Nastasia i njen prateci band su skupina muzickih
umetnika sa njujorske scene koja je u poslednjih par
godina nagovestila ogroman potencijal, kog je zatim
i pretvorila u blistav pocetak karijere. Pokupivsi
neskrivene simpatije svih relevatnih casopisa i kriticara,
snimivsi u poslednjih godinu dana dva sessiona za
John Peela, i jednu ozbiljnu plocu ("Blackened Air",
Touch & Go, inace njihova druga u karijeri, dok su
debi objavlili na etiketi Socialist, u vlasnistvu
benda), Nina i prijatelji su postali rado vidjeni
gosti u underground krugovima sirom sveta, pre svega
zbog svoje umetnicke beskompromisnosti i "uradi-sam"
pristupa poslu. Uostalom, drugi pristup mozda ne bi
ni odgovarao ovoj muzici, a Nina je sa svojih 36 godina
vec dugo prisutna kao zanimljiv solo izvodjac na lokalnoj
folk sceni i odlicno poznaje sve mene muzicke industrije.
Njeno veliko iskustvo se pokazuje najvise u nacinu
komponovanja pesama, koje su odreda izuzetno prefinjeno
satkane, neobicnih struktura, i jedinstvene atmosfere
koju odredjuju Ninin glas i poezija, kao i nesvakidisnji
aranzmani u kojima svoja ravnopravna mesta dobijaju
violina, celo i harmonika. Na tromedji Cowboy Junkies
(prvi album), Souled American (ceo repertoar) i Tom
Waitsa (kabaretska faza), Nina Nastasia pazljivo gradi
svoj svet sastavljen od zenskih opservacija i bajkovitih
slika.
Na ovom, inace rasprodatom koncertu, beogradska publika
je jos jednom pokazala neverovatnu sposobnost uzivljavanja
u svaku iskrenu i autenticnu muzicku interpretaciju,
kao i skoro zbunjujuce poznavanje repertoara, cak
i autora koji i u svetskim okvirima predstavljaju
novost, pa pomalo i nepoznanicu. Tri neisforsirana,
redom odlicna bisa, nisu bila samo lep odgovor muzicara
na ovako topao docek, nego i jos jedan dokaz da je
muzika Nine Nastasie nesto sto se utrkuje sa trajanjem
- cak i da su svirali jos sat vremena, to bi izgledalo
krajnje prirodno...
Jedan od onih malih, prijatnih, nenadano prosvetljujucih
koncerta, kakve pamtite.
|