Danas,
20.02.2002
Pinkov
standard
autor:
Borka Pavicevic
Potaknuta hrabrim istupom profesora Cedomira Cupica
htela bih da, u sred razgradjenog konteksta i politickog
i kulturnog, drustvenog i estetickog, nastavim sa
doprinosom raspravi upravo o jednom bitnom ciniocu
razgradnje nekadasnjeg i formulisanje novog konteksta,
a to je televizija Pink.
Klasicari i moralisti bi sigurno u slucaju Pinka,
jednog od kljucnih nosilaca reciklaze istorije i stvarnosti,
te pojmova o moralu ili lepoti, govorili o vrednostima,
o promeni pojmova o vrednosti, koji onda, kao promenjeni
omogucavaju prolaznost svega, do onog vrednog ili
vrednosnog.
Kako su se stvari, u medjuvremenu, jos zaostrile,
odnosno, kako odredjeni javni varvarizam nezaustavljivo
napreduje u novim doprinosima kulturi lazi i ruznoce,
cini mi se da danas, i u slucaju Pinka moramo upotrebiti
jednostavniji, u prvi mah prepoznatljiviji, i u svakom
slucaju blizi stvarnosti pojam standarda umesto pojma
vrednosti. "Vrednost" deluje nekako budjavo,
nekako prevazidjeno, nesto kao deo mrske proslosti,
nesto iz ratnog perioda, nesto u sta je bolje ne zavirivati,
nesto sto ima veze sa prezrenim pojmovima utopije.
Standard, to je vec nesto sto je mnogo prakticnije,
upotrebljivije, tranzicionirajuce i svakako "transparentno".
Da li vi mislite da je u redu ostavljati automobile
ispred vrata bas kao sto su se nekad ostavljale cipele.
Lepo naredjate sve svoje cipele, cipele svojih ukucana,
ispred svojih vrata. Ali, ako ima puno cipela, to
jest mnogo ukucana, onda te cipele stignu i do onih
drugih vrata, koja nuzno ne moraju biti vasa. Ti automobili,
kao i cipele vasih ukucana i gostiju mogu da stignu
i do druge i do trece ulice. To se zove vas napredak.
Isto tako potpuno je legalno i da zazidate bas ono
sto hocete, toliko koliko hocete tu gde se vama svidi,
i da sa izborom mesta, te gabaritom svoje gradnje
jasno zadate novi standard, stavite do znanja, svojom
silom, sta je od vas pa nadalje moguce ciniti. To
poslusaju drugi ljudi, ne odole izazovu vaseg voljnog
zova ka srecnoj buducnosti, pa onda i oni kazu, "vidis
sta taj uradi, a onda sto ne i ja". Pa onda nikne
nova zgrada, isto nasred puta, pa onda nove zgrade
sa terasama na kojima ce se uskoro, sudeci po novopostavljenim
standardima okolisa, pojaviti vas ves iznad glava
onih koji cekaju autobus, to jest, lepo je da nesto
properemo ili pojedemo bas na autobuskoj stanici.
Jer, tim ljudima, dole, na osnovu novih standarda
uopste nije neprijatno. Nije im neprijatno ni kada
ih pomaknemo svojim automobilima na kolovoz, jer je
njihov problem da li ce biti zgazeni ili ne, neka
paze.
E sada, ljudi po svojoj prirodi, a i po novim standardima,
proizvode sve vise i vise djubreta. Zato sto je novi
svetski poredak ili globalizacija, koji smo sprecavali
teorijom suvereniteta, poceo da deluje tako sto smo
jedva docekali da umesto nasih proizvoda takozvane
siroke potrosnje, uvezemo strane. Ti strani proizvodi
su dobro i obilato upakovani radi prodaje, pa mozemo
da ih pojedemo kao suveren narod, a da otpatke bacimo
gde god stignemo, zato sto su oni proizvod mrske globalizacije.
Buduci da su vise sazidali, umesto "kupovali"
vec postojece, bas nekako u vreme bombardovanja kada
su jedni videli svasta, a drugi nisu videli nista,
nikle su nove zgrade, postavljeni su novi standardi
po kojima se inaugurise nepostojanje bilo kakvog standarda
kako urbanistickog, tako higijenskog u svakom smislu,
u smislu djubreta iznutra i u smislu djubreta naokolo,
sto, dozvolicete, veoma cesto ide zajedno. Zato rastu
zgrade, ali rastu i deponije.
Dobro, a sada ja treba da dokazem kako i zasto je
promena standarda koji je zavela televizija Pink svojim
programom, pa zatim i postavljanjem svoje zgrade na
odredjeno mesto u odredjeno vreme, istorijsko vreme,
predstavljala promenu standarda unutar cije promenjenosti
novi covek vise ne moze da raspozna da nije u redu
da zivi sa gomilom djubreta po ulicama koje prekrivaju
automobili, a pogotovo dzipovi, pa se djubre jos bolje
vidi kada vozni park malo proseta, i da nije u redu
da se zivi sa parkovima i parkicima koji se pretvaraju
u deponije.
To sto je profesor Cupic rekao povodom Pinka znaci
sledece. Videla sam pre neki dan kako u Bulevaru mira
policajac preslisava jednu staricu pored koje je na
ulici parkiran "trabant". Verovatno je zena
vozila vecom od dozvoljene brzine. Za to vreme je
pored ovog prizora sistrila ne mala parada dzipova
i ostalih vozila od javnog i politickog autoriteta.
Za promenu vrednosti ili standarda u jednom drustvu
ne mozete platiti porez, ili je porez u tom slucaju
mito. A ako to ne razumete, onda je svejedno, onda
platite i klatite, istine ili lazi, svejedno. Nema
pomoci.

|