Istorijski kutak – tenkovi koji su oslobađali Beograd!

Prošlo je tačno 72 godine od oslobođenja Beograda u Drugom svetskom ratu i zbog toga smo odlučili da se osvrnemo na tu operaciju i na tenkovsku tehniku koja je tada pomogla borcima za oslobođenje u velikoj ofanzivi – Beogradskoj operaciji gde će zajedno učestvovati partizani i vojnici Crvene armije.

Izvor: Klanrur.rs, Miloš Hetleroviæ

Četvrtak, 20.10.2016.

10:46

Istorijski kutak – tenkovi koji su oslobađali Beograd!
Sovjetski tenkovi ulaze u Beograd Foto: waralbum.ru

Pripreme za ofanzivu

Sredina 1944. godine partizanski pokret zatiče uglavnom u Dalmaciji i južnim delovima Jugoslavije. Nakon sloma Italije 1943. uspeli su da zarobe određenu količinu težeg naoružanja a počinju da im pristižu i isporuke preko mora od Zapadnih saveznika. Ipak satanak Tita i Čerčila u Napulju na leto te godine šalje jasan signal Titu da od Čerčilove ideje o iskrcavanju u Severnom Jadranu nema ništa. Čerčil je zaista bio veliki pobornik iskrcavanja na Balkan, što potvrđuje i General Šarl de Gol u svojim memoarima, ali je strateški bilo odlučeno da se forsira isključivo Zapadni front.

Crvena armija sa druge strane nezadrživo napreduje na južnom kraku Istočnog fronta i 20. avgusta lansira ofanzivu na Rumuniju koja vrlo brzo i Rumuniju i Bugarsku izbacuje iz rata. Već 6. septembra Crvena armija je na granicama Jugoslavije.

Tito je svestan činjenice da će morati da se okrene saradnji sa Crvenom armijom i sredinom septembra putuje u Moskvu da bi se sastao sa Staljinom. S jedne strane i vojno i politički je Titu bitno da partizani učestvuju u oslobađanju glavnog grada zajedno sa Crvenom armijom. S druge strane Tito je svestan situacije u kojoj se mesec dana ranije našla Varšava – ustanak je buknuo ali nije bio politički dogovoren sa Staljinom pa su sovjetski tenkovi samo stali na Vistuli, oko 100 km od grada, omogućavajući Nemcima da uguše ustanak. Na sastanku ipak Staljin Titu obećava i mnogo više nego što je tražio – u oslobađanje Beograda će biti uključena cena 4. gardijski mehanizovani korpus na čelu sa Generalom Vladimirom Ždanovim a nakon operacije će SSSR opremiti nove jugoslovenske vlasti oružijem – početkom 1945. partizani su od SSSR dobili 68 hiljada mitraljeza i automatskih pušaka, 3800 protivtenkovskih pušaka, 491 avion, 65 tenkova a dve tenkovske brigade su stavljene na raspolaganje sastavljene od vojnika iz Jugoslavije koji su ratovali na strani SSSR. Dogovor između Staljina i Tita je sklopljen – partizanske snage će otpočeti ofanzivu u Zapadnoj Srbiji a sa druge strane će iz pravca Bugarske i Ruminije krenuti Crvena armija koja na tom delu fronta raspolaže sa oko tri hiljade topova i minobacača, oko 500 tenkova i samohodnih artiljerijskih oruđa i oko dve hiljade aviona. Većina tenkova koji učestvuju u ovoj operaciji su poznati T-34-85 potpomognuti samohodnim oruđima SU-85, SU-100 i SU/ISU-152. S druge strane se nalazila nemačka Druga oklopna armija koja je u ovom rejonu raspolagala sa oko 80 tenkova uglavnom starije proizvodnje, čak i nekih francuskih zarobljenih vozila ili vozila koja su preuzeta nakon kapitulacije Italije. Ono što Nemcima ide na ruku jeste da će sprovoditi potpuno odbrambenu operaciju u visoko urbanim delovima Beograda gde dejstvo tenkova i ne može biti adekvatno.
Sovjetski ISU-122 napreduje kroz Srbiju. Foto: waralbum.ru
Glavni cilj je preseći liniju vardarsko-moravskim pravcem koji je najbolja spona između Nemačke grupe armija E u Grčkoj i glavnine snaga Osovine. Partizani napreduju dolinom Ibra oslobađajući različite gradove u Centralnoj i Zapadnoj Srbiji da bi konačno stigli i do Aranđelovca krajem septembra ali Nemci pružaju žestok otpor braneći liniju komunikacija Kragujevac-Beograd. Ipak partizanske jedinice uspevaju da potisnu Nemce čak i iz Topole tokom noći 4. i 5. oktobra ali Nemci pružaju frenetičan otpor. Tek probojem jedinica Crvene armije iz Istočne Srbije dolazi do spajanja partizana i sovjetskih trupa koje konačno oslobađaju Topolu 12. oktobra. Odmah po spajanju sa Crvenom armijom kod Topole partizani se penju na sovjetske tenkove i napreduju zajedno sa glavninom sovjetskih snaga ka Avali gde dolazi do velike borbe 13. oktobra u kojoj je uništeno 29 nemačkih tenkova. Operacija napada na Beograd zvanično počinje 14. oktobra!
Sovjeti napreduju ka Beogradu Foto: waralbum.ru
Bitka za Beograd

Sa strane Sovjeta glavninu snaga čine 4. gardijski mehanizovani korpus Generala Ždanova, 5. samostalna gardijska motorizovana brigada, 73. streljačka divizija i 236. streljačka divizija, ukupno oko 25.000 boraca, 160 tenkova, 21 samohodno oruđe, 31 oklopni automobil, 366 topova i minobacača. Partizanske snage broje u tom momentu skoro 40.000 boraca zahvaljujući stalnom prilivu dobrovoljaca a glavninu snaga će činiti Prva proleterska divizija, Peta krajiška divizija i Šesta lička proleterska divizija “Nikola Tesla” pod ukupnom komandom generala Peka Dapčevića. Ukupna jačina nemačke odbrane samog grada je preko 20.000 ljudi, 35 tenkova i oko 170 topova i minobacača.
Priprema napada Foto: waralbum.ru
Najudaljeniji delovi grada (Rakovica, Košutnjak, Banjica, Dedinje) bili su zauzeti iz pravca Jajinaca zahvaljujući artiljerijskoj pripremi Crvene armije. Sovjetski artiljerci i avijatičari su dobili naređenja da ciljaju isključivo objekte za koje je pouzdano bilo utvrđeno da su utočišta nemačke vojske, stoga su sovjetska artiljerija i avijacija oštetila mnogo manji broj zgrada u Beogradu u odnosu na savezničku avijaciju u proleće 1944.

U toku prepodneva 14. oktobra Prva proleterska divizija uz pomoć sovjetskih tenkova osvaja banjički vis i kreće dalje napredovanje prema Autokomandi. „Tek pred ponoć izbismo na domak Autokomande. Od jake eksplozije tu, na cesti, planuše dva sovjetska tenka, gore kao da su od luča. Grupa Njemaca sačekala ih pancerfaustima, a zatim pokušala da pobjegne u noć. Zapaljeni su treći i četvrti tenk (dva prva je grupa propustila da prođu)“, svedoči Slavko Puzić, komandir Treće čete Prvog bataljona Prve proleterske brigade u svojim sećanjima godinama kasnije.
Uništeni T-34-85 tenkovi u Kneza Miloša Foto: waralbum.ru
Četvrti (Kraljevački) bataljon Prve proleterske brigade je u kasnim večernjim časovima, zaobišavši jaku nemačku grupaciju u bloku zgrada Medicinskog fakulteta, uspeo da preko Mostara i Ulicom kneza Miloša prodre do Ulice Miloša Pocerca, gde se sukobio sa nemačkim snagama, našavši se ubrzo u okruženju. Borci 4. bataljona zauzeli su nekoliko tvrdih zgrada odakle su pružali otpor. Nemci shvataju da ih je malo i pokušavaju na sve načine da ih potisnu ali im tokom noći pristižu u pomoć dve sovjetske tenkovske čete i uspevaju da ih izvuku, međutim ovaj položaj ostaje utvrđeno nemačko mesto sve do konačnog oslobođenja grada.
Evakuacija ranjenika pod štitom sovjetskog tenka Foto: waralbum.ru
Sutradan, 15. oktobra oslobodioci izbijaju na Slaviju, ali neprijatelj pruža žestok otpor i pada odluka da se sporednim ulicama, Knjeginje Zorke, Smiljanićevom, Prote Mateje, Njegoševom i Beogradskom prebace ka Bulevaru Kralja Aleksandra odakle bi izvršili napad u pravcu Skupštine gde se vode žestoke borbe 16. oktobra. Poručnik Crvene armije Nikolaj Kravcov koji je pao u jurišu na zgradu Glavne pošte proglašen je za heroja Sovjetskog Saveza. 16. oktobra se situacija dodatno komplikuje nemačkim oklopnim protivnapadom „Smederevske grupe“ iz pravca Grocke ka Malom Mokrom Lugu i Zvezdari a njena oklopna prethodnica stiže čak u rejon Vukovog spomenika ali brzom akcijom sovjetskih tenkova biva neutralisana.
Uništeni StuG III u Bulevaru Kralja Aleksandra Foto: waralbum.ru
Narednog dana oslobodioci forsiraju pravac ka Terazijama uz pomoć sovjetskih tenkova T-34 ali Nemci pružaju žestok otpor iz različitih utvrđenih zgrada a posebno su žestoke borbe u Kosovskoj i Dečanskoj ulici. Jedna grupa boraca Prve proleterske brigade je uspela da zauzme 17. oktobra zgradu Narodnog pozorišta ali Nemci se ne predaju tako lako. U periodu od 17. do 19. oktobra zgrada Narodnog pozorišta će tri puta zauzimana od strane partizanskih boraca i vojnika Crvene armije i ponovo osvajana od strane Nemaca. Veliki broj sovjetskih vojnika je poginuo u jurišima na ovu zgradu.
T-34-85 napreduje uz Francusku ulicu ka Narodnom pozorištu
Ipak najveća prepreka u tom momentu je osvajanje palate Albanija, u tom momentu najviše zgrade u Beogradu. Nemačke snage brane takozvani savski mostobran: Čukaricu, Železničku stanicu, zgrade ministarstava u Nemanjinoj, Savamalu, Terazijsku padinu, Zeleni venac, Varoš kapiju, kao i Kalemegdansku tvrđavu. Na Terazijama su im centralne tačke otpora 19. oktobra Hotel Moskva, Hotel Balkan, leva strana Terazija u pravcu Kolarčeve, Ulica Kneza Mihajla a glavna tačka odbrane je palata Albanija koja dominira okolinom u kojoj se nalaze brojna mitraljeska gnezda. Tri sovjetska tenka otvaraju vatru iz pravca Trga Republike dok još jedna grupacija tenkova napreduje iz pravca Terazija. Konačno borci Prve proleterske brigade ulaze u zgradu i osvajaju je sprat po sprat. Tokom dana 19. oktobra sovjetske i partizanske jedinice oslobađaju i druge zgrade na Terazijama i napreduju ka Kalemegdanskoj tvrđavi.
Ispred Palate Albanija nakon osloboðenja, vidi se i uništeni sovjetski tenk Foto: waralbum.ru
U noći 19. na 20. oktobar na kalemegdanskoj tvrđavi se vode ogorčena borbe a u bombardovanju učestvuje i rečna flotila Crvene armije sa Dunava. Kalemegdanska tvrđava je zauzeta tokom noći i 20. oktobra u zoru nad Kalemegdanom se zavijorila jugoslovenska trobojka!
Uništena nemaèka kolona u protivnapadu Foto: waralbum.ru
Borbe se nastavljaju još neko vreme pre svega za most na Savi koji su Nemci pokušali da miniraju ali je spašen zahvaljujući herojskom poduhvatu jednog učitelja iz Karađorđeve ulice a zatim i velikim jurišom partizanskih snaga preko mosta predveče 20. oktobra. Narednih dana se oslobađaju i Zemun i druga naselja u okolini i neprijatelj je potisnut dovoljno daleko da više ne može da bombarduje Beograd. U gradu se takođe sprovode opsežne operacije razminiravanja zgrada i uklanjanja nagaznih mina.
Uništeni T-34-85 ispred Železnièke stanice Foto: waralbum.ru
Zaključak

Na kraju se može sumirati da je jugoslovenska vojska jedina uz francusku koja je skoro pa ravnopravno učestvovala u oslobađanju svoje prestonice. Partizani će narednih meseci od SSSR-a dobiti moderno teško naoružanje i prerasti iz gerilaca u ozbiljnu vojnu formaciju. Veliko požrtvovanje sovjetski i partizanskih boraca je dovelo do brzog oslobođenja Beograda a ključnu ulogu su imale i sovjetske oklopne formacije koje su dejstvovale na za njih poprilično nepogodnom terenu ali ipak vrlo uspešno dajući vatrenu podršku pešadiji.
Uništeni nemaèki tenk, zapravo zarobljeni francuski Pz.Kpfw. 38H 735 Foto: waralbum.ru
Izvor: KlanRUR.rs

Istorijski izvori:

Ulične borbe u Beogradu, 15-20. oktobra 1944. - Istorija u pokretu

Wikipedia – Beogradska operacija

Oslobođenje Beograda 1944: kako se sve odigralo

Waralbum.ru – Belgrade offensive

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

112 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: