| Danas, 28. januar 2004
Istraživanje
kao misija
Antonela Riha, novinar Radija B92, dobitnik je novinarske
nagrade "Jug Grizelj" za 2003. godinu, koju
dodeljuje fondacija "Jug Grizelj", koju
su osnovali njegova porodica i prijatelji. Nagrada
se dodeljuje za najviša dostignuca u istraživackom
novinarstvu u službi razvijanja prijateljstva medu
ljudima i uklanjanja granica medu narodima.
- Meni je ovo prva novinarska nagrada i potpuno
sam oduševljena, posebno zato što je Jug Grizelj covek
koji je novinarska "gromada". To je velika
cast za mene - rekla je Riha za Danas i dodala da
je fascinantno da se neko osvrce na ljude u radiju,
ali da je "i to deo price devedesetdvojke".
Antonela Riha rodena je u Kotoru 1. februara 1963.
godine. Završila je etnologiju na Filozofskom fakultetu
u Beogradu.
- To je bila nauka koja je u sebi sadržala sva moja
interesovanja, od istorije do etnogeneze. Kada je
savladaš možeš da razumeš mnoge savremene procese.
Kada bih ponovo krenula da studiram ponovo bih to
izabrala - kaže Antonela Riha.
Od 1989. godine bavi se novinarstvom. Karijeru je
pocela u Radio Beogradu, gde je, kako kaže, prošla
sve programe - "od zabavnog do informativnog,
od anketa do vodenja programa".
Krajem 1992. godine, tokom cistke u Radio Beogradu,
napušta ovu radio-stanicu, a od proleca 1993. godine
radi u Fondu za humanitarno pravo, kao istraživac.
Po sopstvenom priznanju, posao istraživaca podrazumevao
je traganje za svedocima i žrtvama ratnih zlocina.
Tokom istraživanja boravila je u Bosni, Sandžaku i
na Kosovu. Fond za humanitarno pravo napustila je
u leto 1996. godine.
- Od 1. avgusta 1996. godine pocela sam da radim
u Radiju B92. Taj dan sam zapamtila, jer je to bila
jedna od mojih velikih odluka - objašnjava Riha i
naglašava da je dugo bila novinar-terenac i da je
od 1997. godine, pa do 24. marta 1999. godine izveštavala
sa Kosova.
- Novinar mora da radi sve i da zna da radi sve
- kaže.
O svom najvecem profesionalnom uspehu kaže:
- Kada podvucem crtu, mislim da je sve bilo vrlo
pošteno i profesionalno i da nije bilo situacije kada
se nisam ponašala kao novinar. Raditi za Radio B92
je na hiljadu nacina bio izazov. Kada sve to preguraš,
to je veliki uspeh ako si u dobroj sredini. Radim
u redakciji u kojoj se stalno diskutuje, debatuje
ili kritikuje ako si pogrešio, ili te hvale ako nešto
dobro uradiš - istice Riha koja ureduje i vodi jednu
od najpopularnijih emisija Radija B92 Kažiprst.
Kada govori o tome šta ocekuje od sagovornika ona
istice da je posao novinara, osim vesti, da pokuša
da "otvori" sagovornika da "najjasnije
iznese stav".
- Ne svida mi se novinarstvo u kome novinar dovede
sagovornika da bi ga izvredao. Novinar treba da bude
provokativan, ali cilj je da ga navedem da kaže šta
misli i šta mu je ideja. Vecina politicara ne ume
da se ponaša i u studio dolaze da bi se nadmetali
sa novinarima. Moje je da postavim pitanje. Nisu svi
politicari nevaspitani, mada ih ima dosta takvih.
To je njihova legitimacija kako oni sebe predstavljaju
kada dodu u studio - naglašava Riha.
Voli da stalno pronalazi nove pisce, a od omiljenih
izdvaja Džulijana Barnsa i Jana Mekjuana. Kao omiljenu
izjavu politicara citira antologijsku izjavu Vuka
Draškovica, predsednika SPO, iz vremena kada je bio
potpredsednik Savezne vlade, datu stranim novinarima
tokom NATO bombardovanja: Don’t mix frogs and grandmothers!;
ali i Vojislava Koštunicu, predsednika DSS, koji je
na pitanje o reformatorskim planovima buduce vlade
rekao:
- Moje je tvrdo uverenje: bolje sporije, ali brže.
Aleksandar Roknić
Obrazloženje za dodelu Nagrade "Jug
Grizelj" 2003. Antoneli Rihi
Mnogo toga bismo morali
da započnemo rečima "sećam se".
Ne zbog toga da bismo tražili utočište u prošlosti
i memoriji, već da bismo mogli da vidimo kuda
idemo. Kao da smo se sasvim približili onoj tački
kada između prošlosti i budućnosti ima sve
manje razlika osim, možda, sećanja na ono što
je bilo.
Ko se još seća duela
između Antonele Rihe i Vojislava Šešelja, iz
februara 2000. godine, kada su novinari bili optuženi
da su saučesnici ubistva Pavla Bulatovića?
Sećam se... da su, nekako, novinarke najviše
izazivale izlive besa i nesuzdržane mržnje goropadnih
silnika sa naše političke scene. Ima u tim reakcijama,
svakako, mnogo toga što je najmanje pitanje političkog
uverenja.
Godina 2003. takođe
je postala deo sećanja. Po čemu ćemo
je pamtiti? Pre svega po tome što je ubijen Zoran
Đinđić, što je pala prva demokratska
Vlada u Srbiji i što su održani vanredni parlamentarni
izbori. Tragični, teški utisak koji ostavlja
ova godina pojačava porast nacionalizma, ksenofobije
i konzervatizma. Sukobi vlasti i medija bili su svakodnevna
pojava. Mediji su tvrdili da su ugroženi. Isto je
tvrdila i vlast. Proizvodile su se afere, stvarne
i izmišljene, zatvarale i pokretale nove-stare novine.
Ono što je odvratno i neukusno postalo je mera uspešnog
a ono što je uzdržano i profesionalno postalo je mera
dosadnog i prevaziđenog novinarstva. Pošto više
nema tabu-tema i cenzure, vreme je da neki novinari
i urednici ispitaju izdržljivost stomaka. Intervjui
su postali komentari a komentari automatsko pisanje.
Najveća mera hrabrosti
i sposobnosti u novinarstvu danas je u odgovornosti.
To je istovremeno i odgovornost prema sopstvenoj profesiji
i odgovornost prema javnosti i društvu u kojem živimo.
Kad nema takve odgovornosti, nema ni stvarno velikog
i značajnog novinarstva.
Antonela Riha je u svom
radu, pre svega, spojila ovu odgovornost sa hrabrošću
i veštinom. Ona je tako radila godinama. U najtežim
godinama,
od 1997. do 1999. izveštavala
je sa Kosova. Njena radio emisija "Kažiprst"
za kratko vreme je postala najslušanija možda i zbog
toga jer se o našem dnevnom novinarstvu govori sasvim
otvoreno. Setimo se još kako je Antonela Riha vodila
emisije "Yutopija" i "Intervju dana".
Uvek je to bilo odmereno, jednostavno, i direktno.
Antonela Riha, za razliku od nekih kolega, dobro zna
da novinar ima pravo da postavi svako pitanje, ali
ne i da komentariše odgovore. Ista je stvar i sa činjenicama.
Ili ih znate ili ih ne znate. Potrebno je da se navedu
a ne da se tumače.
Antonela Riha je do
pre neki dan bila urednik informativnog programa Radio
B92. A informativni program Radija B92 predstavlja
standard našeg radio novinarstva. U tom je smislu
Antoneli Rihi sigurno bilo lakše nego mnogim kolegama
koje rade u drugim medijima. Radio B92 je svakako
okruženje koje stimuliše novinare na podvige.
Pravi izazov, međutim,
tek dolazi. Bojim se da će i medijsko i politčko
okruženje biti sve nemilosrdnije prema novinarima
i medijima koji imaju i odgovornost i talenat i hrabrost.
Antonela Riha srećom nije tako usamljena među
našim novinarima. Ova nagrada je samo pokušaj da se
novinari kao što je ona ohrabre i podrže da nikada
ne odustanu. I da osete da nisu usamljeni u svojoj
memoriji i doslednosti.
|