Srbija - nekom kupus, nekom meso

Ni sedmica na lotou ne bi zadržala Merošinca u rodnom mestu – otišao bi u Beograd, ili bar u Niš, kažu žitelji ove opštine na jugu Srbije.

Srbija

Izvor: Politika

Nedelja, 15.01.2012.

14:34

Default images

U ovoj opštini je prosek primanja po stanovniku deset puta manji od beogradskog.

Magnetna privlačnost "svetlosti velegrada” omađijala je pre neku godinu i stanovnike mnogo puta bogatijeg Apatina. Novac od prodatih akcija Apatinske pivare žitelji ovog lepog vojvođanskog mesta gotovo po pravilu ulagali su u kupovinu stanova u Novom Sadu.

Posle ekonomista i sociologa, i političari na vlasti su konačno uvideli da Srbija ima ogromne i rastuće regionalne razlike. Jaz između sve bogatijih i sve siromašnijih regiona uzročnik je dramatičnih posledica – velika prostranstva ostaju bez ljudi, gradski centri sve skuplje plaćaju najezdu pridošlica, a skorašnja prošlost nam je pokazala da može da ugrozi i opstanak države. Vojvođanski klub je u nedavno u otvorenom pismu predsedniku pokrajinske vlade Bojanu Pajtiću predočila je da je severna pokrajina postala nedovoljno razvijen regioni prvi put u svojoj istoriji, prema bruto domaćem proizvodu, i pala ispod proseka Republike Srbije.

Svoje tvrdnje taj klub zasniva na podacima Republičkog zavoda za statistiku da je BDP po stanovniku u pokrajini u 2009. godini bio "za 4,8 odsto ispod proseka Republike Srbije, što je prvi put posle 1918. godine”, i da je za oko 80 odsto manji od beogradskog.

Ekonomista Miroslav Zdravković, urednik sajta makroekonomija.org i saradnik Ekonomskog instituta, primećuje da Vojvođanski klub pogrešno tumači jedan ekonomski podatak da bi izveo političke zaključke.

"Malo korektnijom i podrobnijom analizom statističkih podataka kojima barata, Vojvođanski klub bi došao do zaključka da bi za relativno zaostajanje i stagnaciju ostatka Vojvodine krivca trebalo da potraže u Novom Sadu", kaže on.

Zdravković navodi da se statistički podaci mogu tumačiti na bezbroj načina, dodajući da "tri četvrtine građana Srbije ima niži standard od prosečnog u Albaniji, dok jedna četvrtina stremi ka izlasku iz evropske nerazvijenosti, jer raspolaže sa više od 75 odsto prosečnog BDP-a EU. Ili,građani Beograd i Novi Sad imaju viši standard od građana Dalmacije, što upućuje na činjenicu da samo oslanjanje na visoke prihode od turizma, bez drugih delatnosti ne garantuje visok standard. Ili, Novi Sad je uporediv po razvijenosti sa Istambulom, a Beograd sa Ankarom". Statističari podsećaju da je u kriznoj 2009. izvoz Srbije opao za 22 odsto, a već 2010. Vojvodina je imala najbrži rast od svih regiona u poređenju sa prethodnom godinom, čime je povećala udeo u ukupnom BDP Srbije sa 25,6 na 26 procenata. Poboljšan je i nivo BDP po stanovniku sa 95,2 na 96,8 odsto proseka Republike.

Svojim istraživanjem ovaj saradnik mesečnika Makroekonomske analize i trendovi Ekonomskog instituta, pokazao je da se Beograd, zajedno sa Novim Sadom, pa i Nišom, brzo podizao sa dotaknutog dna devedesetih.

U relativno kratkom periodu tranzicije, od 2000. do 2005. godine, Beograd je povećao udeo u društvenom proizvodu Srbije sa 27,9 na 34, Vojvodina sa 30,7 na 31,2 odsto, a centralna Srbija bez Beograda smanjila svoj udeo sa 41,4 na 34,8 odsto. Mada u njima živi 28,4 odsto stanovništva, Beograd, Novi Sad i Niš učestvuju sa 81,3 odsto u ukupnom rastu društvenog proizvoda Republike.

Poslednjih godina, najbolje je prošao Novi Sad. "Glavni grad Vojvodine je 2007. godine dostigao dohodak iz 1989, a 2008. za deset odsto premašio tadašnji prosek. Da nije bilo krize i pada BDP za oko tri odsto, Beograd bi 2009, a Niš 2010. dostigli 'srećnu' 1989, poslednju godinu 'blagostanja' pre raspada SFRJ", ističe Zdravković.

Ali, ako nastavi da beleži dosadašnje stope rasta, deset puta niže od novosadskih, centralna Srbija bi, po njegovoj računici, to mogla da očekuje tek za 122 godine.

Nejednakosti među najvećim u Evropi

Regionalne nejednakosti u Srbiji su među najvećim u Evropi, navodi se u prvom Vladinom Nacionalnom izveštaju o socijalnom uključivanju i smanjenju siromaštva. Prema ovom izveštaju, odnos između ekonomski najrazvijenije i najmanje razvijene jedinice lokalne samouprave u 2008. godini iznosio je 10:1.
Od ukupno 150 opština, 46 je izuzetno nerazvijeno, od čega 40 spada u grupu devastiranih, odnosno opština koje su ispod 50 odsto proseka nacionalnog ekonomskog razvoja, one se uglavnom se nalaze na jugu Srbije.

Razlike u nivou regionalnog siromaštva mogu se ilustrovati i razlikama u nivou zarada. Tako je prosečna zarada u Kosjeriću u kome su one najviše, 3,4 puta je veća nego u Svrljigu, gde su najniže.

Odnos broja stanovnika na jednog lekara u 10 najslabije rangiranih opština je 4,5 puta nepovoljniji od nacionalnog proseka, a prekid školovanja je preko sedam puta veći u najnerazvijenijim opštinama nego u Beogradu. Razlike su velike i u nivou razvijenosti putne i telekomunikacione infrastrukture.

Nerazvijene opštine i regioni su sledstveno pogođeni emigracijom i izrazitim starenjem stanovništva, naveo je vladin Tim za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

28 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: