Novac u Beogradu, Srbija se prazni

Prosečna plata u Srbiji je ispod 400 evra, a ima dosta opština u kojima je prosečna zarada oko 200 evra. U Beogradu prosečna plata je oko 500 evra…

Srbija

Izvor: Dojèe vele

Sreda, 07.09.2011.

00:03

Default images

Najnoviji zvanični statistički podaci govore o tome da najviše prosečne plate imaju stanovnici Beograda, koji značajno odudaraju od proseka ostatka Srbije.

Takođe, i beogradski region po stepenu razvoja značajno odskače od ostatka Srbije, uključujući i nekada najrazvijeniju Vojvodinu.

Sociolog Aleksej Kišjuhas kaže da za to nisu krivi Beograđani, već Beograd kao simbol izrazito centralizovane države. "Naravno da ne treba pobeći od priče o prevelikoj centralizaciji, koja je sistemska, strukturalna... pa se iz tih razloga sve koncentriše u Beogradu”, kaže on. Ipak, Kišjuhas smatra da glavni razlog za takvo stanje leži u činjenici da živimo u siromašnom društvu. "Mi živimo u jednom društvu koje je osiromašeno i koje je siromašno. U situaciji u kojoj para nema nije neobično što se novac koncentriše na samo nekim tačkama, kao što je Beograd ili eventualno Novi Sad. Oni koji uspevaju da povuku neke pare su oni koji imaju resurse“, ocenjuje Kišjuhas.

Biznismen iz Vojvodine Dušan Mijić kaže da je jedan od razloga za neravnomeran razvoj Srbije u činjenici da ne postoje ekonomske slobode. "Veliki problemi nastaju zbog toga što ne postoje ekonomske slobode, što postoje ogromne ekonomske, biznis barijere, koje sprečavaju ljude da slobodno na tržištu ostvaruju svoj dohodak, svoj profit...“, navodi taj biznismen.

Mijić smatra da nikoga ne treba da čudi što je Beograd najbogatiji, u uslovima kada se glavni biznis odvija u okrilju političkih stranaka i države. "Nacionalna retorika je stvorila nacionalnu državu, koja deli i uzima. Više uzima nego što deli. A tamo gde se dele sredstva, ona se ne dele po potrebama biznisa već po potrebama stranaka i države“, ocenjuje on.

Aleksej Kišjuhas kaže da mu nije problem da zamisli Srbiju kroz 50 godina, u kojoj će većina stanovništva živeti u gradovima. "Jedino pitanje je da li će se oni malobrojni koji budu ostajali u zabačenijim krajevima uspeti da pronađu neku vrstu egzistencije za sebe, odnosno da li će biti nekih subvencija od strane države, da bi se oni onda bavili poljoprivredom, koja je sada već održiva i od koje mogu da žive“, navodi Kišjuhas.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

120 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: