Svi proizvodi će postati usluge i nećemo posedovati apsolutno ništa. Unajmljivaćemo sve - od bicikla, kuće, automobila do odeće, kućnih ljubimaca pa čak i prijatelja.
Možda se to u ovom trenutku čini kao smešna ideja iz nekog futurističkog filma i možda Balkan nije daleko odmakao od mentaliteta "moje je moje", ali već svedočimo promeni pristupa određenim resursima, uslugama, proizvodima... Automobilima, na primer.
Osim što postaju zeleniji, na električni pogon, a pojavile su se i nove usluge, kao što je platforma Uber, "car pooling" ili "car sharing" (deljenje prevoza i zajedničko korišćenje automobila za gradsku vožnju), sve veći broj novih generacija ne želi ih ima u svom vlasništvu.
Uslugu rent-a-cara - generalno jednu od najpopularnijih usluga najma - preferira sve veći broj ljudi, turista i poslovnih ljudi, mlađih generacija više sklonih ideji rentanja - "toči i vozi" - nego posedovanja. Više nema ni pravila koji su hit meseci u kojima se najviše vozila iznajmljuje - jer su cene poslednjih godina pale i najam je postao pristupačniji pa time i češći.
Te trendove uočava i hrvatski preduzetnik Marino Hadaš, vlasnik mlade rent-a-car kuće Elifaz, koji sa sinom Josipom vodi posao. Iznajmljuju vozila s vozačem, lična, dostavna i kombi vozila turistima, poslovnim ljudima, Uberu.
Njegova kompanija je u dve godine narasla s 10 na 100-tinjak vozila u floti.
U ovom su periodu, priča, skoro svi automobile rade. I zaista, tek njih četiri iz voznog parka, među kojima i moćni crni BMW X6, čeka na parkingu ispred Elifaza svog novog unajmivača.
U slučaju automobila, najam je privlačna, praktična i jednostavna usluga za korisnika. Svi troškovi o kojima biste inače kao vlasnik vozila morali voditi brigu, kao što su registracija, tehnički i sl., a o kojima u ovom slučaju brigu vodi kompanija od koje se unajmljuje automobil, plaćaju se u jednoj jedinstvenoj dnevnoj ili mesečnoj rati.
Sa strane korisnika tog automobila, turista koji žele videti sve lepote zemlje iz kola ili biznismena koji je došao obaviti par sastanaka u par dana, ili neke kompanije koja unajmljuje ceo vozni park, stvari su jasne. Praktično je. I pristupačno - cena najma automobila na 24 sata već se kreće od 100-tinjak kuna.
Ali, kakva je slika iz perspektive rent-a-car kuće? Isplati li se baviti rentanjem automobila i po kojoj ceni? Koliko je potrebno uložiti u start i je li 10-ak automobila dovoljno za početak? Koliko ih mora biti na terenu da ne gubimo novac?
Hadaš je s malo novca otvorio je kompaniju, na šta je potrošio oko 1.000 kuna - krenuo u taj veliki biznis.
I, kako upozorava, samo je papirologija jeftina:
“Ne možete otvoriti rent-a-car s jednim automobilom. Morate imati minimalno pet do deset vozila da biste uopšte mogli zakoračiti u biznis iznajmljivanja vozila. Treba imati finansijski ‘backup’, koji ne treba biti jako velik, i onda krenuti u nabavku automobila. Da bi krenuli s rentanjem 10 vozila treba vam barem 20-ak hiljada evra. To je bazni start”, savetuje Hadaš.
Pritom napominje da treba biti strpljiv i uporan. On je, kaže, bio uporan, slao mejlove autokućama s ovlašćenim distributerima i pronašao dobar sluh s Opelom.
Sklopili su kvalitetan ugovor i prvih 10 vozila naručio je od njih. Napomenimo samo da ne govorimo o kupovini vozila. Retko ko kupuje vozila da bi ih onda iznajmljivao jer je to veliko ulaganje koje sebi mnogi ne mogu priuštiti.
Recimo, za 10-ak automobila marke Opel Corsa, trebalo bi nam gotovo milion kuna. Automobili se zato uzimaju na lizing, tako rade i male i velike rent-a-car kuće. Ne kupuju ih, već ih samo koriste. Nudi se finansijski, operativni lizing, opcija s održavanjem ili bez održavanja automobila, itd. Opcija je puno.
Najveći troškovi
“Nama je na mesečnom nivou rata lizinga skuplja za 800-900 kuna po vozilu, ali puno jeftinije košta ta skuplja rata jer je u njoj kompletno održavanje: od pneumatika, registracije, kaska, zamenskog vozila u slučaju nezgode, dve pokrivene štete u slučaju prometne nezgode... Znalo nam se dogoditi da imamo po deset automobile razbijenih u nedelju dana. Ako bi u tom kontekstu štedeli na ratama, zagušili bismo se sa 100-tinjak hiljada kuna troškova popravke”, konstatuje vlasnik Elifaza, upozoravajući da su mesečni troškovi održavanja veliki.
Za jedan auto srednje klase, mesečni troškovi se kreću od 2.500 do 4.000 kuna, a u to su uključene rate, dolivanje tečnosti, disk pločice, itd.
Najveći troškovi su pneumatici, znači zamena guma zimi i leti, i kasko osiguranje koje pokriva rizike na koje najčešće rent-a-car kuće ne mogu uticati. One zato plaćaju i skuplje osiguranje.
“Vi kao privatna osoba platite klasično osiguranje od 2.000 kuna i još 2.000 kasko. Mi platimo te dve hiljade kuna i još 2.500 jer se bavimo takvim rizičnim poslom. Korisnik ne odgovara za štetu, nego mi. Zato mi to duplo plaćamo. Nije jednostavno uzeti auto i iznajmljivati ga. Ima i crna strana priče. Puno ljudi uništava automobile, pljačkaju s njima, kradu delove... Policija na to kaže da podignemo privatnu tužbu. Ali, čemu? Da se sudimo sledećih deset godina?! Jako smo loše zaštićeni u celoj toj priči. U svakom slučaju, ako ste finansijski slabiji, dva uništena auta vas mogu pokopati. Zato mi mesečno plaćamo po svakom vozilu i 20-ak eura, koliko košta praćenje plus opcija gašenja. Sada radimo i na videonadzoru na vozilima za Uber”, ističe Hadaš.
On je, naime, paralelno s iznajmljivanjem, na inicijativu sina Josipa, brzo nakon što je Uber stigao u Hrvatsku, s njima sklopio ugovor. U to vreme su imali 20-ak automobila. Bilo ih je pola u najmu, a pola na parkingu, a rate treba platiti i treba se pokriti. Danas je više od pola vozila u Uberu i jedan veliki deo kolača i rata plaća se upravo iz poslovanja s Uberom.
“On plaća nama, a mi vozačima. Svaki račun koji je naplaćen preko aplikacije, u istom je trenu fiskaliziran od strane Poreske uprave”, pojašnjava koncept poslovne saradnje s Uberom vlasnik Elifaza, u kojem je sin Josip odgovoran za taj deo poslovanja, dodajući kako s nestrpljenjem očekuju donošenje zakonske regulative radi lakšeg dobijanja licenci.
Novo ili staro vozilo?
“Mi uzimamo nove automobile ili stare godinu-dve ako su skuplji. Učešća su nam veća jer smo krenuli s klasičnom bazom ličnih automobila, Opel Corsom i jeftinijim vozilima, ali kasnije smo počeli uzimati i srednju i višu klasu pa i luksuzna vozila. Recimo, za Mercedes C klasu učešće je 10.000 evra”, napominje Hadaš.
Što se tiče jeftinijih vozila srednje klase, sugeriše automobile stare dve-tri godine jer mu je iskustvo pokazalo da se stariji automobili previše kvare.
“Ove godine smo već menjali 20-ak vozila jer su ti automobile u dve godine napravili više od 150.000 kilometara, što su veliki napori za sva vozila. Više nisu sigurna”, upozorava Hadaš, koji se okušao i s iznajmljivanjem električnih automobila pa i Tesle, koju je imao par meseci.
Rent-a-car kuće automobile uzimaju, naime, i po ‘buyback’ sistemu, odnosno u podnajam na određeni period, što se često koristi kad dolaze sezonski poslovi, ali i kad su u pitanju skuplje verzije automobila, kao što je Tesla.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Prvih šest od ukupno 12 borbenih aviona Rafal F3-R u Hrvatsku bi trebalo da sleti u četvrtak, 25. aprila, a avione će iz Francuske do baze Pleso dovesti hrvatski piloti koji su se oko godinu dana obučavali u Francuskoj.
"Zidovi od krokodilske kože, stolica košta kao dobar automobil, kuhinjski aparati koji vrede kao stan u centru Beograda", glasi oglas za stan od 125 kvadrata u kuli West 65 na Novom Beogradu.
Države G7 planiraju da od zamrznute ruske imovine prikupljaju sredstva za Ukrajinu, ali se pitaju da li konfiskovanjem te imovine, prihodima od te imovine ili korišćenjem nje kao zaloga za kredit.
Evropska unija je zvanično usvojila novu direktivu o pravu na popravku uređaja koja treba da podstakne ljude da popravljaju kupljene proizvode umesto da kupuju nove.
Komentari 47
Pogledaj komentare