Nekada unosan biznis, sada na rubu propasti

Brojni su krenuli u taj biznis vodeći se baš brzom zaradom i koji su kako bi u njega “upali” čak pozajmljivali novac ili podizali kredite, ali i zakupljivali zemlju kako bi podizali plantaže.

Računica je bila – uloženo će se vratiti i zaraditi već u prvom sedmogodišnjem ciklusu, međutim, već nakon nekoliko godina, posle početne euforije, pojavili su se i prvi problemi.

Prvo su to bile primedbe otkupljivača na kvalitet ulja, a zna se kako cenu ulja određuje kvalitet, da bi ovogodišnje otkupne cene smilja, unele nemir među proizvođače, pa se mnogima od njih neće isplatiti uloženi trud i novac. Jer se cena ubranog smilja u otkupu srozala s nekadašnjih pet do sedam KM po kilogramu na jedva 1,30 KM.

Prof. dr Ahmed Džubur, koji godinama vodi naučno istaživanje o sadnji i uzgoju smilja kaže kako je to sve već viđeno te da je ovo što se sada događa oko cene otkupa smilja klasičan primer nesrazmere ponude i tražnje.

Podseća kako je proteklih godina u Hercegovini znatno povećana sadnja smilja, te kako je već ranije govorio da je smilje istovremeno velika nada, ali i strepnja za sve ljude koji se bave plantažnom proizvodnjom i destilovanjem, s obzirom na to da je BiH postala globalni lider u plantažnoj proizvodnji smilja, jer je više od 2000 hektara zasađeno u Hercegovini.

Ono u čemu se zakazalo, upozorava Džubur, jest plasman, odnosno, prodaja proizvoda destilacije, eteričnih ulja, jer se svi akteri moraju uključiti kako bi svi bili zadovoljni, a Bosna i Hercegovina iskoristila svoj potencijal. Smatra kako će, kada ova svojevrsna kriza prođe, opstati određeni broj proizvođača, a to su oni koji imaju kvalitet i koji su pronašli kanale prodaje.

“Deo će svakako da odustane ili propadne“, naglašava Džubur, jer je cena smilja u tri godine znatno pala, ali ovo je i potvrda one teze kako se vrlo teško preko noći može postati bogat”, kaže Džubor za Slobodnu Dalmaciju dodajući kako se smilje sadi i u okolnim zemljama.