Prema ovoj direktivi ne sme se štetiti okolini, a poljoprivrednici su imali četiri godine da joj se prilagode.
”Cilj je taj da se nitrati ne koriste prekomerno, odnosno da se skladište pravilno jer je reč o vrlo pokretljivim spojevima koji odlaze u podzemne vode i zagađuju ih, što je i najveći problem. Cilj je da se to spreči pa se ograničava koliko sme po hektaru da se baci, a onde gde se skladište moraju biti zadovoljeni određeni uslovi kako ne bi došlo do njihovog prodora u zemlju”, objašnjava Nitratnu direktivu predsednik Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) Matija Brlošić.
Kod ekoproizvodnje problema, smatra on, ne bi trebalo da bude jer đubrivo koje takvi proizvođači smeju da primenjuju, a radi se o stajnjaku i gnojnici, koristiće se na određenoj površini u ograničenim količinama, što je već regulisano pravilnikom pre Nitratne direktive.
“Veće farme i ozbiljniji proizvođači zadovoljavaju Nitratnu direktivu. Možda bi ih bilo čak i više, ali problem je bio u nelegalizovanim objektima pa je bio problem doći do sredstava za izgradnju laguna. Međutim, svi koji planiraju da se bave poljoprivrednom proizvodnjom moraće to da urade”, upozorava čelnik HPK-a.
Septičke jame i lagune tako moraju da budu izgrađene prema točno određenim standardima i propisima uz sve potrebne građevinske dozvole i ostalo.
Odredbi se jednako moraju pridržavati kako veliki tako i mali farmeri. Brlošić smatra kako su veći bili bolje organiziovani, pa su sve napravili na vreme, iskoristili sredstva tako da ih je ta investicija malo i koštala, a manji proizvođači tome nisu pridavali veći značaj zbog hroničnog nedostatka novca i sporosti.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 1
Pogledaj komentare