"Kupujte hrvatske, ne ruske vozove"

"Isto tako, nema smisla da naša brodogradilišta kupuju proizvode na stranim tržištima, ako se ti proizvodi mogu napraviti u Srbiji. Ako će nam sve raditi stranci, nećemo razvijati domaću pamet i bićemo sve više zavisni od stranog kapitala", kaže Masnec u intervjuu Vremenu.

Prema njegovim rečima, zajednički problemi srpske i hrvatske privrede su ti što smo se izuzetno otvorili prema Zapadu, prema stranom kapitalu, i zato bismo trebali da više međusobno sarađujemo. "Naprosto bi trebalo sesti i dogovoriti se šta naše dve privrede, određena preduzeća, mogu zajedno napraviti na tržištu Srbije i Hrvatske. Jer, mislim da nema smisla da vi kupujete španske tramvaje, ako se ti tramvaji proizvode u Zagrebu, u "Končaru", niti da kupujete ruske vozove, ako nove modele tih vozova proizvode u zagrebačkom "Gredelju"", smatra Masnec. Hrvatski tramvaj nisam spomenuo u kontekstu kupovine, već sa razmišljanjem da se u taj tramvaj, projektovan u Hrvatskoj, ugradi onoliko srpskih proizvoda i rada koliko je moguće: ako je "Končar" uradio revitalizaciju električnih lokomotiva zajedno sa niškim "Minom", onda smatram da postoji mogućnost da se takav projekt ostvari i na području proizvodnje tramvaja, kaže on.

Na pitanje koje su prepreke za razvijanje uzajamnih privrednih odnosa i saradnje dve zemlje, Masnec kaže da je potrebna pomoć države i da neke stvari određuje politika.

"Hrvatske firme, nažalost, imaju jako loša iskustva na tenderima. Ne možemo proći iako smo najpovoljniji ponuđač. Imali smo nekoliko takvih primera – most kod Beške ili taj "Končarev" tramvaj koji je bio povoljniji. To zapravo daje jednu generalno lošu sliku za buduća hrvatska ulaganja", objašnjava on.

"Jer, nijedna firma ne dolazi odmah i kaže "mi ćemo sad tu otvoriti fabriku i prodavaćemo na srpskom tržištu". Ne, oni najpre na to tržište izvoze neki proizvod i ukoliko ga tržište prihvati, odluče se za brownfield ili greenfield investiciju, kao što je bio primer Dukata iz Zagreba, kada je kupovao Somboled. Međutim, teško će neko ići ulagati u nešto, ako ne može u startu proći na tenderu", kaže Masnec.

On sa druge strane ne smatra da su srbija i Hrvatska jedna drugoj konkurencija jer izvoze slične stvari.

"Tradicionalno, i pre 90-ih, Hrvatska je uvek uvozila iz Srbije sirovine, poljoprivredne proizvode, repromaterijale u većem delu, a manje industrijske proizvode", kaže on.

"U vezi sa poljoprivrednim proizvodima želim istaći svoj primer. Jedva čekam da počne sezona krušaka, breskvi i kajsija. Kad putujem za Zagreb, pre toga obavezno odem na kvantašku pijacu i kupim jednu ili dve gajbe i odvezem u Zagreb. Pazite, kajsije koje se proizvode u Srbiji ne možete kupiti u Hrvatskoj, jer te kajsije u Hrvatsku dolaze zelene kao banane i onda zriju na policama. Taj miris i taj kvalitet naprosto ne možete naći, i to je šteta. Više puta sam naglašavao da je velika razlika između holandskog ili turskog paradajza, ili italijanske kajsije, u odnosu na povrće i voće koje se može kupiti u Srbiji", navodi Masnec.

Međutim, tu se javlja jedan problem, jer srpsko tržište nije organizovano za nastup na hrvatskom tržištu. Da biste prodavali na hrvatskom tržištu, morate imati partnere, a još bolje, svoje firme koje će te proizvode uvoziti i distribuirati u Hrvatskoj. Jer, uz ovakav kvalitet, uz ovakvu blizinu tržišta i uz ovakve cene, sigurno imate tržište u Hrvatskoj, smatra on.