Srpske maline ne vrede ni za evro

Maline u Srbiji nikad nisu bile jeftinije, nekoliko dana pre početka berbe, predviđanja su da će se otkupljivati po ceni od 80 do 100 dinara.

Izvor: Novosti

Četvrtak, 16.06.2011.

10:33

Default images

Lete cene „nebu pod oblake“, jedino je „ariljsko zlato“ sve jeftinije: 2008. godine proizvođači su dobijali dva i po evra za kilogram, lane evro i po, a prema najavama otkupljivača, ove godine će cena varirati od početnih 80 pa do 100 dinara za prvu klasu roda.

Početkom iduće nedelje armija berača iz svih krajeva Srbije ući će u zasade oko Arilja, Ivanjice, Užica i Požege, a vredne ruke već skladište prve plodove u Podrinju. Igra nerava večito suprotstavljenih poljoprivrednika i hladnjačara počinje...

Uprkos najavama da će inspekcije na svakom koraku kontrolisati otkupna mesta, prvog dana berbe u lozničkom i krupanjskom kraju „špartali“ su nakupci iz Užica, Čačka, Šapca...

Mešetari „skidaju kajmak“, jer je malo hladnjača u ovom kraju. I najvažnije, svi oni su u sredu plaćali od 70 do 100 dinara za kilogram. Isto će zadesiti i proizvođače u užičkom kraju narednih dana.

“Razočarani smo najavama da će otkupna cena biti tako niska. Naslušali smo se obrazloženja kako „srpski brend“ manje vredi zbog masovne proizvodnje, smanjene potražnje iz inostranstva, velikih troškova skladištenja..”, žali se Duško Nenadić, potpredsednik Udruženja proizvođača jagodičastog voća „Vilamet“ iz Arilja.

“Prvi plodovi su zreli, za nekoliko dana počinje organizovana berba, i red je da i mi progovorimo o našim troškovima i mukama”, kaže on.

Žale se proizvođači na skupe namirnice, njima treba nahraniti armiju berača, ljudi koji će pohrliti u užički kraj: iz Bele Crkve, Vladičinog Hana, sa juga države, ali i iz Vojvodine - trbuhom za kruhom. Zaradiće svaki berač oko 1.300 dinara dnevno, uz obezbeđena tri obroka i krov nad glavom. Malinaru iz Arilja, koji je preko oglasa tražio 30 berača, javilo se njih 300!
Žalopojkama nema kraja: „skočila“ je i cena hemijskih preparata za 40 odsto, a proizvođači tvrde da u Srbiji, uprkos milionskim kaznama, postoji „prikriveni monopol“ koji diktira otkupnu cenu. Najviše ih pogađa nedostatak državne kontrole u celom lancu. U „minut do dvanaest“, postavljaju proizvođači niz pitanja: zašto su tek poneki domaći hladnjačari direktni izvoznici, koliki deo „kolača“ odlazi posrednicima, zašto klasu roda određuju otkupljivači, zašto je srpska malina kao dokazano najkvalitetnija prilikom izvoza jeftinija od čileanske ili poljske, zašto za „srpski poljoprivredni brend broj jedan“ nema subvencija od 14.000 dinara po hektaru, kao za poljoprivrednike u Vojvodini?

Dok država ne da odgovore, svoje muke muče i ariljski hladnjačari. Imaju mnogo zaposlenih, svaki čas rada hladnjače košta, promene kursa evra mogu skupo da ih koštaju, ali jedno se zna: otkup će u užičkom kraju početi krajem nedelje, najverovatnije u petak, a do tada će potrajati premišljanja oko cene.

“Rano je reći koliko ćemo proizvođačima plaćati. Tržište je slobodno, svako će na otkupnom mestu, najkasnije za dva do tri dana, istaći cenu koju može da plati”, objašnjava Evica Mihaljević iz Udruženja hladnjačara.

Hladnjačari su uvereni da će u užičkom kraju, za razliku od Podrinja gde je hladnjača malo, tržišna, poljoprivredna i sanitarna inspekcija ozbiljnije prionuti na posao, kao i da nakupaca ove godine neće biti.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

13 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: