Aleardo
pre 8 godina
Isto putešestvije kao onomad kad su Gajevićeva i Dačić (uz najbolja francuska vina da im olakšaju put) otišli u istu zemlju da isprose koji dolar (cca. 300 miliona koji su nas skupo koštali kroz more njihovih ljudi koji su došli ovamo sa dnom dna od robe koja je potpuno uništila ono malo industrije tekstila i obuće što je pretekla, koji su decenijama radili van poreskog sistema...) za preživljavanje posrnule vlasti. Seća li se ko tadašnje priče o IMT traktorima, "avionima i kamionima"? Ne?
1. Noru može prodavati kinezima pod uslovom da prvo oni njemu daju investiciju u industrijske i tehnološke procese za izradu iste. Od kog čelika će da pravi cev? Polurashodovanu mašinu za izradu možda i imamo ali sve ostalo (uključujući i obrazovanu i iskusnu radnu snagu - Ne).
2. Železara Smederevo... glavni uslov za saradnju ne ekonomski - već socijalni. "Zadržati 5000 radnika". KOmunističke floskule za hranjenje indoktrinirane mase.
Nekad je postojalo Brodogradilište Tito (Beograd). U najbolje vreme dok je radilo imalo je 1500 zaposlenih od kojih je 50% bilo višak. Danas ono više ne postoji. Ali zato npr. Meyer Werft iz Papenburga sa 2000 radnika godišnje porine u more (pored ostalih plovila) tri kruzera od preko 300 metara dužine od kojih svaki vredi cca. milijardu $.
3. Novi most... kao onaj na Adi. Sve elemente proizvela tuđa industrija. A nama dûg za vraćanje.
I niko da postavi pitanje: Šta i koliko dajemo za još jedan mali dodatak u pozitivnoj statistici kineske ekonomije?
84 Komentari
Sortiraj po: