U mestu od 1.200 stanovnika 25 preduzeća

Prodajni salon italijanske obuće usred sela, u komšijskom dvorištvu viljuškari nose limove od kojih će nastati pekarske tepsije, blizu je fabrika nameštaja, odavde će za par dana put Holandije krenuti novi tovar ručno rađenih fotelja. Na svakom koraku radionice, fabrički pogoni, moderni restorani - to je slika požeškog sela Rasna koje živi od privatnog biznisa. Matičarske knjige izbrojale su u ovom mestu 1.200 duša, a privredni registar 25 firmi. Meštani Rasne gotovo da ne znaju šta je nezaposlenost

Fokus

Izvor: V. Lojanica

Utorak, 30.08.2011.

11:09

Default images

„Što je važnije, svaka od njih je zdravo preduzeće, a sva skupa doprinose da je Rasna najbogatije selo u opštini Požega. Ima ovdašnji živalj neku nesvakidašnju hrabrost da uđe u privatluk, da uloži novac, a posebno „žicu“ da u poslu uspe“, kaže Miodrag Kurmazović, predsednik Mesne zajednice Rasna.

U Rasnoj je pet-šest firmi metaloprerađivačke industrije. Sa proizvodnih traka njihovih pogona silaze prohromski materijali, oluci, perforirani bušeni limovi. Tu su i po jedna fabrika nameštaja, plastike i betonske galanterije, sve male porodične firme sa najviše desetak zaposlenih. U okruženju proizvodnih pogona svoje mesto pod suncem privrednog ambijenta Ranse našli su i zanatlije, ugostitelji, trgovci, autoprevoznici, ima tu posla i za otpad koji otkupljuje sekundarne sirovine. Odnedavno jedno domaćinstvo posvetilo se komercijalnom uzgoju cveća.

„Privatni sektor u Rasnoj zapošljava preko sto ljudi. Niko iz ovog sela se ne može požaliti da nema posao - osim onaj ko neće da radi. Ako ne može da se zaposli kod jednog, radno mesto može naći kod drugog komšije. Povoljna okolnost nam je i što na međama sa drugim selima imamo dve hladnjače i kamenolom „Puteva“ iz Užica“, dodaje Kurmazović.

Činjenicu da se poslovi ugovaraju kafani iskoristili su ugostitelji. U ataru Rasne je pet restorana sa uslugom, enterijerom i jelovnicima na kojima bi im i mnoge kolege iz gradskih sredina pozavidele.

Da besposlena omladina usred dana dokoniše pred seoskom prodavnicom - taj prizor u Rasnoj teško je videti. Sve što je radno sposobno ili je u firmama ili na njivama, preduzetnički duh je učinio svoje. A kad dinar „kaplje“, i poljoprivreda ima zamajac.

„Više nikoga ovde nećete sresti da kopa motikom ili ručno bere kukuruz. Skoro svako domaćinstvo opremljeno je poljoprivrednom mehanizacijom. Niko, na primer, zbog popravke automobila ne mora iz Rasne da ide u Požegu ili u Užice, već naprotiv iz ta dva grad dolaze kod nas po uslugu. Imamo i automehaničare, električare, limare, i perionicu vozila. Nije da cvetaju ruže, ali nije ni da je teško. Narod se bori i solidno živi“, veli on.

Vetar u jedra ekonomskom zamajcu Rasne, priča meštanin Dragiša Ćirjanić, dunuo je s početka devedesetih kada su se usled sloma velikih privrednih sistema ljudi okrenuli privatnom biznisu.

„Jedan za drugim propadali su „Budimka“, „Voćar“, „Potens“, „Radnik“, sve velike požeške firme od kojih je ceo kraj živeo. Dok su drugi kukali i čekali da im posao padne s neba, Rasnjani su se okanili ta ćorava posla. Uložili su novac i otišli se u privatnike“, priča Ćirjanić.

Jedan od pionira među privatnicima u Rasnoj, koji je pre dve decenije ovde stacionirao proizvodni pogon, jeste Miloš Drndarević, vlasnik preduzeća „Drim“. Odavde se u sve države SFRJ, Mađarsku i Slovačku prodaju metalna gazišta koja se koriste u industriji i pekarske tepsije.
„Rasna iskače iz nekih uobičajenih seoskih sredina, pa je zbog svih ovih preduzeća malo ko poistovećuje sa selom. Puno je tome pomogao i put Požega - Užice koji je treći najfrekventniji putni pravac u Srbiji“, kaže ovaj preduzetnik koji na platnom spisku ima 10 radnika.

Toliko broji i kolektiv „Foresta“, fabrike za proizvodnju nameštaja. Njen proizvodni program plasira se najvećim delom na domaće tržište, mada solidne količine garnitura nalaze svoje kupce u Holandiji i Nemačkoj, ponešto se proda u Hrvatskoj i Crnoj Gori.

„Narod u ovom kraju nije navikao da leži, već da radi. Koliko mi je drago kada moja firma ugovori neki dobar posao, toliko sam srećan kada čujem da i komšije uspešno rade", veli Radosav Đurić, vlasnik „Foresta“.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

10 Komentari

Možda vas zanima

Region

Konačno, stiže prvih šest

Prvih šest od ukupno 12 borbenih aviona Rafal F3-R u Hrvatsku bi trebalo da sleti u četvrtak, 25. aprila, a avione će iz Francuske do baze Pleso dovesti hrvatski piloti koji su se oko godinu dana obučavali u Francuskoj.

10:23

23.4.2024.

1 d

Podeli: