Gde je sada Ljajić, gde su sindikati

- Smatram da odgovornost za nacrt o ukidanju elementarnih radničkih prava u Srbiji leži na sindikatima, koji olako prelaze preko ukidanja javne rasprave o promeni dosadašnjeg Zakona o radu, koji je sigurno morao da se menja, ali ne na štetu radnika i u korist privatnih poslodavaca, već preispitivanjem opravdanosti obezvređenja elementarnih prava koja su utvrđena još početkom 20. veka.

Fokus

Izvor: Zagorka Goluboviæ za Danas

Ponedeljak, 30.06.2014.

21:58

Default images

Svakako da dosadašnji Zakon o radu nije obezbeđivao nikakvu ozbiljnu kontrolu osionog ponašanja privatnih vlasnika, naročito posle loše sprovedene privatizacije, koja je bukvalno uvela brutalnu kapitalističku eksploataciju, što je dosad pokušavao donekle da zauzda bivši ministar rada Rasim Ljajić. Ali su žudnja za vlašću i sticanje bar izvesne moći u okviru vlasti prevladali kod pretendenata na "presto“ u ministarstvima i sindikati se olako odriču odbrane stečenih radničkih prava, ili bar prikazuju svoju nemoć da se suprotstave sve gorljivijim osvajanjem autoritarne vlasti u Srbiji, što najviše pogađa one slojeve (radničke) koji se tretiraju kao "suvišni ljudi“ i "isključeni“ (termin koji je usvojen u sociologiji). Osmočasovni radni dan i plaćanje prekovremenog rada, poštovanje ugovora od strane poslodavaca, isključivanje rada na crno, samovoljno otpuštanje radnika sa posla i slično, postali su redovna pojava, na koje ne reaguju ni država ni sindikati.

To se, dakle, ne dešava samo "zaslugom“ privatnih poslodavaca već i "blagim otporom“ sindikata prema očiglednom bezakonju; ali i povlačenjem bivšeg ministra rada koji je izabrao ostanak na vlasti (kao ministar trgovine), prepuštajući vladajućoj partiji da prema svojim nedemokratskim načelima, koje odlučno vraća iz bivših vremena, kroji sudbinu opstanka radništva, zabranjujući čak i javnu diskusiju o novom nacrtu Zakona o radu.

Umesto osvajanja prava na fer (poštene) odnose sa poslodavcima, radnici su danas postali nezaštićeno roblje vladajuće klase i njoj privrženih privatnih posednika, koji bukvalno izrabljuju radnike pomoću metoda prvobitne akumulacije kapitala i nekažnjive pljačke elementarnih sredstava za život radničkih slojeva u korist nezakonitog bogaćenja i sve većeg širenja nejednakosti među radnim ljudima, koji nose najteži teret opstanka društva.

Pitam se: čemu još služe sindikati danas, a posebno takozvani Nezavisni sindikat; da li i oni ničim opravdanim ustupcima teže da održe "svoje mesto pod suncem“, blagim protestima koji ne dovode do rezultata, već postižu samo slabljenje sindikalnog pokreta i nepoverenje radnika. Dok je sve manje radnika koji se učlanjuju u sindikat, vođe sindikata i dalje "vladaju na svome nebu“ i ne pada im na pamet da zbog katastrofalnog neuspeha daju ostavke.

Poznajem ljude koji su već decenijama na čelu "Nezavisnog sindikata“, koji su se stvarno borili ne samo za odbranu radničkih prava za vreme Slobodana Miloševića i pitam se zašto su izneverili radništvo/građane Srbije i čime danas opravdavaju svoj opstanak u vrhovima sindikalnog pokreta? Otvoreno pitam i Rasima Ljajića - zar mu je želja za ostankom na ministarskom mestu (za trgovinu, a ne za odbranu radničkih prava) mogla ugušiti ljudsku hrabrost za odbranu dugo osvajanih radničkih prava, za koja se ranije i sam svojski borio?

Ljudi s kojima sam prošlih godina zajedno iskreno učestvovala u stvaranju uslova za demokratske promene, a to znači, pre svega, za slobodu da se pošteno živi od rada, kao elementarnog uslova za život, za jednakost među građanima - sada mirno tolerišu bespravlje i tajkunizaciju društva kao prirodnu nepogodu, protiv koje ne vredi gubiti stečene položaje. Ja, ipak, apelujem na moje prijatelje iz devedesetih godina, u ime tadašnjih zajedničkih napora i borbe, da se ozbiljno zapitaju: gde će Srbiju dovesti klonulost volje i hrabrosti da se suoči sa svojim sve većim propadanjem i bezglasnim prihvatanjem poništavanja i onih značajnih tekovina koje su bile ostvarene u bivšoj Jugoslaviji, zbog čega je ta naša uništena zemlja uživala veliki ugled u svetu, a sada sve brže koračamo u susret novom kolonizovanju.

Autorka je sociološkinja i antropološkinja, profesorka univerziteta u penziji.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

31 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Svet

Sledi zabrana: Nova pravila za iznajmljivanje stana

Američka digitalna platforma za iznajmljivanje smeštaja Airbnb saopštila je da će do kraja sledećeg meseca zabraniti upotrebu unutrašnjih sigurnosnih kamera u zajedničkim prostorima smeštajnih objekata širom sveta.

8:21

12.3.2024.

6 d

Podeli: