Da li za biznis na internetu treba talenat ili znanje?

"Za sad nam država više odmaže u startovanju biznisa, nego što pomaže. Ja je vidim kao kondicionog trenera, gazi te da vidiš koliko možeš da izdržiš. U tome su dobri, u stvaranju prilika za uspešan biznis nisu baš dobri", kaže Nemanja Cerovac, IT preduzetnik.

Fokus

Izvor: B92

Petak, 04.11.2016.

16:45

Da li za biznis na internetu treba talenat ili znanje?
(Foto: Thinkstock.com)

Kako ste vi ušli u preduzetničke vode?

Nakon fakulteta, posle nekoliko meseci rada u firmi sam dao otkaz jer nisam napredovao brzo koliko sam želeo, a i ne podnosim nametnute autoritete samo zbog godina ili titule. Krenuli smo od „Fishing booker“ sajta za rezervaciju okeanskog dubinskog pecanja i to se dobro razvilo. Nakon toga sam počeo sa drugim projektom „Source institute“ koji predstavlja organizaciju za „peer to peer“ edukaciju u preduzetništvu sa fokusom na Afriku i Aziju. U svetu je sve napredovalo, a učenje se i dalje svodi na to da imaš jednog profesora koji stoji ispred 30 studenata i kaže - moja je zadnja. Preduzetništvo ne može da se uči na taj način. Poenta je da pomogneš ljudima da međusobno razmenjuju informacije, da se savetuju i daju jedni drugima briljantne ideje. Ljudi imaju različita životna iskustva i ako ja imam neki problem, ti mi možeš pomoći iako nemaš veze sa onim što radim. U toj organizaciji sam jedini partner iz Srbije. Za godinu dana radili smo sa 70.000 ljudi. Ako imamo projekat u Najrobiju i radimo sa 12 preduzetnika, mi istovremeno organizujemo konferenciju gde preduzetnici razgovaraju jedni sa drugima. To nije klasična konferencija gde neko drži predavanje, već imamo blokove od 30 minuta. Neko se javi i kaže šta zna da radi, kakve su mu reference i ako je neko zainteresovan da ga sasluša odlaze na jedan taj blok. S druge strane neko kaže koji problem ima, a drugi ljudi koji mogu da mu pomognu se jave i imaju 30 minuta da o tome raspravljaju. Sve se to snima i pravi sadržaj koji se kači na internet. Jedan od projekata koje imamo je „Afrika prize“ gde radimo sa 12 najvećih preduzetnika iz supsaharske Afrike. To radimo sa Kraljevskom inženjerskom akademijom, a sponzoriše ga Isak Njutn fond. Da li je to jedini projekat kojim se trenutno bavite?

Paralelno sa tim radim na projektu „Laptop friendly“ što je startap nas trojice drugara koji smo zajedno od srednje škole. Jedan je u Guglu, a nas dvojica se bavimo ovim iz Beograda. Voleli smo vikendima da radimo zajedno, ali kako smo mnogo putovali teško smo nalazili mesta sa dobrim internetom, bez mnogo gužve odakle bi mogli da radimo. Počeli smo tako što smo za sebe otvorili Gugl tabelu u koju smo upisivali koji su lokali dobri. Onda smo otvorili internet stranicu gde će moći svako da upiše svoj predlog preko postojećih aplikacija kao što je Foursquare, Google maps... Kada smo to podelili sa drugima za mesec dana smo imali pokrivenih 17 država i shvatili da je ozbiljna stvar. U razgovoru sa korisnicima smo shvatili u kom pravcu treba da razvijamo projekat i obezbedimo da su ti lokali zaista takvi kakvi kažemo da jesu. Tako smo došli na ideju da sklapamo partnerstva sa lokalima. U susret nam je izašla ekipa iz lokala Zaokret da bude test mesto. Oni su spremili paket ponudu od 500 dinara za određen broj kafa i napitaka i sto od 10 mesta za naš projekat. Mi smo postavili običnu Google formu i za čas je cela nedelja bila popunjena. Ideja je svima od koristi. Kafići dobijaju unapred plaćen dan, a nemaju stres da li je osoba koja sedi sa laptopom popila jedno ili tri pića. Drugo, uvek uzimamo samo deo lokala za tu namenu, jer ako postane previše popularan zbog toga lokal će izgledati kao kancelarija. S druge strane, želimo da spojimo ljude za jednim stolom. Za sada imamo pet lokala u Beogradu i još 20 do 30 u pripremi. Nameravamo i da proširimo projekat i na druge gradove.

Da li osećate da država pomaže startape i preduzetništvo mladih?

Zasad nam država više odmaže u startovanju biznisa nego što pomaže. Ja je vidim kao kondicionog trenera, gazi te da vidiš koliko možeš da izdržiš. U tome su dobri, u stvaranju prilika za uspešan biznis nisu baš dobri.

Recimo da sam dobio ideju. Da bih počeo sa realizacijom ideje ,moram da otvorim agenciju i plaćam paušalno porez od bar 25.000-30.000 dinara svaki mesec. Dok dođem do toga da to liči na nešto proći će sedam-osam meseci i to ako sam baš dobar pošto pravim nešto od nule. Dok dođem do realizacije već sam 200.000 dinara u minusu jer sam plaćao za „fali ti jedan papir“ na svakom šalteru, za banku koja traži svaki papir, pečat, fakturu... U 21. veku kad sonde stižu do Jupitera, ja ovde kuburim sa državom da li mogu da radim onlajn transakcije ili ne. Izjave kao na primer da bi dovođenje pej pala srušilo monetarni sistem Srbije ne ulivaju poverenje da će se do rešenja brzo doći. Rumunija je omogućila poreske olakšice za preduzetnike i povećala dohodak za četiri odsto za godinu dana, Bugarska gazi Srbiju za 20 godina. Investitori i firme koje tamo dolaze, mogućnosti koje mladi imaju, ne mogu da se porede sa onim što mi imamo. Beograd koji je mnogo lepši grad i ima bolju kulturu i može milion stvari da ponudi, ne može da se poredi sa njima. Nije nam potrebna pomoć od strane države, potrebno nam je regulisanje onlajn poslovanja kako bi ljudi više vremena provodili testirajući projekte, umesto obilaženja administracije. Ipak, potrudiću se da otvorim ovde firmu kad god mogu jer je ovde narod pametan, radi više nego ostali, mogu da reše razne izazove. Nama je Beograd test, jer najmanji je problem da se spakujemo i odemo negde drugde.

Koliko su naši mladi ljudi spremni za preduzetništvo?

Programiranje postaje sve interesantnije za mlade, jer na taj način mogu da rade normalno i da zarade pristojan novac. Mislim da obrazovanje može biti bolje na svim nivoima, uključujući i inženjerstvo. Ja zadnje dve godine fakulteta (ETF) nisam otišao na fakultet osim na vežbe i to dovoljno govori o tome da sam stvari koje se tamo uče mogao da naučim na svoj način. Odeš na neko predavanje i vidiš slajdove na kojima piše 2005. godina, a možeš da odeš onlajn na Stenfordov kurs koji je snimljen ove godine. Profesori i asistenti koji su mi predavali su pametni ljudi koji mogu svačemu da te nauče, ali sistem je takav da ni nemaju mnogo motivacije. Jedan moj drug je postao asistent, ali je brzo pobegao, i kroz njegove oči sam video sa kakvim se problemima suočavaju. Ako hoćeš nešto da promeniš stvarno moraš da imaš karakter i entuzijazam, da radiš puno bez prave nadoknade.

Preduzetništvo ne može da se uči na ovaj zastareli način. Ja mogu nekome da budem profesor kao što meni dete od 16 godina može da bude profesor. Ako bih hteo da pravim aplikaciju ili servis namenjen tinejdžerima ja učim od njih i sve treba da ih slušam i da razumem to što njima treba.

Digitalna industrija, onlajn industrija, IT, preduzetništvo, koncept da možeš da dobiješ novčanu nadoknadu ako imaš proizvod koji neko hoće i rešava neki problem, treba ranije da se primenjuju. Imate Ameriku koja je cela podignuta na preduzetništvu. Možda se to ne može predavati u klasičnom smislu, ali postoje mogućnosti onlajn kurseva. Danas sva deca imaju telefon, tablet ili kompjuter, a ako ništa, bar imaju pristup kompjuteru. Na Jutjubu snimci klinaca koji igraju igrice imaju milionske preglede. Ako takve stvari mogu da se razviju, mogu i kanali za učenje preduzetništva.

Šta vi mislite da li iz Srbije treba otići ili ostati ovde?

Ja uživam u tome da 6-8 meseci živim u Srbiji i 4-6 meseci provodim napolju zato što su to faze života. Treba otići ako to želiš. Ali ima raznih situacija. Ima ih koji odu, počnu da zarađuju veliki novac i zaljube se u njega. Počnu da rade 20 sati. Moje pitanje za takve je da li žele tako da provedu deo života od 25. do 35. Godine? Doduše, neko uživa u tome.

Kako vidiš Srbiju za 10 godina?

Vidim da će biti puno borbe. Napredak se ne može sputati. Biće bolje sledeće godine, tržište će biti plodnije i sve više kompanija dolazi u Srbiju. Ali biće i borbe kako država da ubere plodove IT industrije. Digitalna industrija će mnogo novca da donosi, već sad je treća izvozna grana. Još su veći prihodi koji se ne vide, jer država ne može da nađe način da sarađuje sa ajtijevcima. Ne daje motiv ljudima da rade normalno. Nadam se da će ljudi koji to budu radili biti stručni. Da ne bude da država hoće da pomaže preduzetnike tako što kopira program USAID-a od pre tri godine. I svi pričaju kako nam treba više IT industrije i onda se u Novom Sadu ukine smer „data scientist-a“, što je jedna od grana koje stalno rastu. Nije to više samo IT, nastala je gomila zanimanja koja postoje digitalno. Na kraju mislim da će obrazovanje IT preuzeti oni kojima to treba, strane kompanije će otvarati svoje IT akademije. Mnoge naše IT kompanije traže način da vrate zajednici. Daju svoje prostorije za startapove, podstiču ih da rade i to bez ikakve koristi za sebe.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

12 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: