Srbin u Americi: Ovo je istina o Uberu

Biti “lični vozač” spaja vas sa ljudima na interesantan način, uči vas kako da se približite u samo nekoliko minuta i kilometara vožnje. Ovako za B92 počinje svoju priču Petar Živković, koji se nakon upisanih master studija odselio u prestonicu SAD. Ima nepunih 25 godina i u slobodno vreme je vozač Ubera.

Fokus

Izvor: B92, Vesna Bjeliæ

Subota, 26.03.2016.

10:36

Srbin u Americi: Ovo je istina o Uberu
Foto: Getty images

Kompanija Uber funkcioniše po principu: Nudimo da zaradite novac, igrate po našim pravilma, na vama je da vidite da li vam se igra", priča Petar i ističe da je najveća pogodnost Ubera ono po čemu se reklamiraju - fleksibilnost. Loša strana je ono što se predstavlja kao pogodnost - voziš svoj automobil.

"Ako želite da postanete vozač Ubera, nakon što vas kompanija proveri, dobijate potvrdu da ste primljeni, a vaše je da zakačite znak za prozor automobila. Kada ćete početi da radite, na vama je", kaže.

Ne nadajte se ipak, savetuje Živković, da ćete noću pokupiti dve bake koje se vraćaju sa štrikanja. Ne vidi razlog zašto Uber ne bi mogao da dođe u Srbiju i da se možda registruje kao klasična taksi služba. "U Srbiji su zakoni komplikovani i sama pravna tela će se radije ograditi, umesto da izvuku profit. Uber bi u Srbiji morao da bude jeftiniji, jer bi u bilo kakvom scenariju koji ne podrazumeva niže tarife od lokalnih taksista bio osuđen na propast".
Foto: Getty images
* Kada govorimo o Uberu, na prvi pogled izgleda da se radi o još jednoj simpatičnoj tehnološko-poslovnoj inovaciji pomoću koje se u ova teška krizna vremena može zaraditi dodatni novac, a da vas pri tom niko ne nadgleda i da možete da radite koliko želite. O kakvom se zapravo poslovnom modelu radi?

- Kada aplicirate i bivate primljeni na većinu poslova u SAD, popunjavate formu W2. Uber se vodi preko forme 1099 – independent contractor. Razlike između ove dve forme jesu način plaćanja poreza i odgovnosti koje poslodavac ima. Ukoliko radite posao gde poslodavac očekuje da se u određeno vreme pojavite na radnom mestu, vi ste prijavljeni preko forme W2. Takav način rada dovodi do toga da od svake plate, firma automatski uzima deo zarade i uplaćuje ga državi kao porez na dobit. Tako, neko ko je potpisao ugovor po kome radi za 20 dolara na sat, zapravo dobije platu po kojoj na kraju iskešira recimo 15 dolara po satu.

Uber vozači prijavljeni su kao “samostalni preduzetnici” i na svojim platama dobijaju onoliko koliko su zaradili od vožnji. Po Američkom sistemu, građani koji rade su dužni da na početku godine podnesu izveštaj o tome koliko su zaradili u prethodnoj kalendarskoj godini. Tako recimo, neko ko je zaradio 50.000 dolara kao vozač Ubera, podnosi izveštaj da je posle svih troškova (gorivo, amortizacija, osiguranje, kredit za automobil...) napravio profit. Taj isti vozač je dužan da na taj profit plati određeni porez, koji može biti od par stotina do par hiljada dolara.

* Uber često optužuju da je njegova osnovna namena zaobilaženje radnog zakonodavstva i intenziviranje eksploatacije, objasnite nam, iz ugla nekog ko je u sistemu, kako funkcioniše sistem takvog tipa prevoza?

- Iako na prvi pogled Uber deluje kao kompanija koja se bavi transportom, to po pravnom sistemu zapravo nije i oni se tako ne deklarišu. Uber sebe predstavlja kao “tehnološku kompaniju”, što gledano iz zakonskog ugla jesu. Predstavljaju se kao posrednik između nekoga kome je potreban prevoz i nekog ko je spreman da tu uslugu pruži. Naravno, oni pri tome uzimaju kompenzaciju koja je između 20-30%.

Iz ugla mušterije, nakon što se napravi nalog na aplikaciji, potrebno je uneti podatke o kreditnoj kartici ili bankovnom računu. Ukoliko vam je potrebna vožnja, dovoljno je da pritisnete jedno dugme. Najbližem vozaču stiže zahtev za vožnju i ukoliko ga on prihvati, vi dobijate njegove podatke (ime, sliku, marku auta, njegovu prosečnu ocenu i registarske tablice radi identifikacije).

Iz ugla vozača, koji koristi drugačiju aplikaciju, njemu se pojavljuje na ekranu zahtev za vožnju i potrebno je samo da klikne bilo gde i vožnja je njegova. On takođe dobija podatke o putniku (ime, prosečna ocena i adresa), nakon čega, opet jednim klikom, prebacuje na navigaciju koja ga vodi do mušterije. Korisnici uglavnom ukucaju adresu destinacije i pre dolaska vozača, tako da njemu posle samo preostaje na nastavi po direktivama. Na kraju vožnje, i vozač i mušterija dobijaju kratku opciju da ocene svoje iskustvo sa svojim “saputnikom” od 1 do 5.

Kada je zakonodavstvo u pitanju, ono što radi Uber je u Americi apsolutno legalno. Pričati o eksploataciji je jednostavno nemoguće, jer Uber ne zahteva od svojih vozača da rade, niti diktira to koliko moraju da voze. Uber zaista trenutno funkcioniše po 1099-independent contractor principu: Mi vam nudimo da zaradite novac, a vi ako nećete, ne morate. Igrate po našim pravilma, na vama je da vidite da li vam se igra po njima ili ne.

Kako se postaje vozač Ubera?

* Otkud vi u Uberu?

- Za Uber sam počeo da radim pre otprilike šest meseci. Posao kojim se inače bavim zahteva moje puno angažovanje u periodu od aprila do oktobra, što ostavlja period preko zime kada sam slobodan da radim koji god posao želim. Uber se u celoj priči pojavio kao odlična opcija, s obzirom na to da imam automobil novije proizvodnje i da mi je potreban posao koji mogu da radim kada poželim, odnosno da nisam vezan nikakvim ugovorom sa poslodavcem.

* Kako postati vozač Ubera?

- Proces prijavljivanja za Uber se obavlja preko interneta. Osim osnovnih podataka, dužni ste da prilikom prijave dostavite socijalni broj (pandan našem JMBG-u) kao i slike vozačke dozvole, osiguranja, i registracije automobila. Uber podatke proverava, provlači ih kroz razne registre da proveri da nemate kriminalnu istoriju, kao i da li vam je vozačka dozvola "čista" od bilo kakvih prekršaja. Nakon što Uber sve to odradi (što može da traje od nekoliko dana pa do par nedelja), dobijate potvrdu da ste primljeni, nakon čega vam ostaje samo da odštampate i zakačite znak Ubera za zadnji desni prozor automobila. Kada ćete početi da radite, apsolutno je na vama.

* Koje su pogodnosti, ali i loše strane ovog posla, prema vašem iskustvu?

- Najveća pogodnost Ubera je upravo ono po čemu se oni reklamiraju – fleksibilnost. Jednom kada te aktiviraju, možeš da radiš kad hoćeš i koliko hoćeš, jedino je potrebno da si u kolima i da si “online” na aplikaciji. Ako se ne osećaš dobro ili ti se jednostavno ne radi, ne moraš nikome da se pravdaš. Kao “Uberovac” možeš lako da upoznaš i veoma zanimljive ljude, ali i da naučiš grad i okolinu.

Loša strana je ono što se predstavlja kao pogodnost – voziš svoj automobil. Voziti svaki dan nosi sa sobom određene troškove, koji u Americi nisu mali. Bez obizira na to što je u ovom trenutku gorivo duplo jeftinije nego u Srbiji, ono je ipak tvoja odgovornost. Održavanje vozila je takođe tvoja stvar, oprati automobil u perionici je opet određeni trošak. Ipak, glavne nepogodnosti jesu velika "miljaža" koja ostaje na automobilu, kao i popravke koje su za one koji rade posao kao svoj primarni izvor prihoda često prava noćna mora.

Od Ubera (ne) može da se živi

* Mnogi žive od Ubera, radeći kao njegovi vozači, s druge strane ima i onih koji tvrde da od tog posla ne može dovoljno da se zaradi za egzistenciju. Koliko možete vi kao vozač da zaradite?

- Kao vozač radim u slobodno vreme, nekad jednom ili dva puta nedeljno. Tržište u kojem delujem (Washington D.C.) je tržište koje od transporta zavisi mnogo, zato i posla kada je Uber u pitanju ima dosta. Mnogi koji ovaj posao rade kao svoj primarni, voze samo ujutru, kada ljudi uglavnom idu na posao i uveče, kada se izlazi u grad. Vikendi i petak veče su najbolja prilika da se zaradi više nego inače, jer je tad vožnja skuplja, a zarada po milji i satu rada veća. Međutim, sve to sa sobom nosi i svoje breme, jer u 2 ujutru u noći između subote i nedelje sigurno nećete pokupiti dve bake koje se upravo vraćaju sa noćnog štrikanja. Daleko su veće šanse da ćete voziti pijane ili dobro “zagrejane” studente lokalnih univerziteta.

Kada je konkretno zarada u pitanju, varira uglavnom između 18 i 25+ dolara na sat, u zavisnosti od dana, godišnjeg doba... Prosek kojim se uglavnom vodim je 20 dolara na sat. Treba odbiti gorivo, porez, amortizaciju... Razlog zašto ne vozim toliko kao drugi vozači je jer nemam finansijsku potrebu i ne želim da svoj automobil obezvredim (nabijanjem ogromnog broja milja). Ograničavam se zato na 20 sati nedeljno.

*Koliko zarađuju drugi Uber vozači u Americi, koliki je prosek zarade?

- Uber drži različite tarife. U većini većih i bogatijih metropola (Kalifornija, Vašington DC, Njujork...) vozači po standardnoj najjeftijoj tarifi zarađuju dolar po milji, dok je recimo u izuzetno siromašnom Detroitu tarifa oko 30 centi po milji, što jeste mizerno pema mom mišljenju, ali je standard nažalost za uništeni Detroit.

Većina mojih drugova koji se bave ovim poslom su više nego zadovoljni. Mnogi dolaze ovde da zarade što više novca u kratkom periodu, pa im nije problem da rade po 50, 60 ili 70 sati nedeljno. Oni iskusniji znaju i gde bi trebalo da budu u koje vreme da bi zaradili najviše, pa često prebacuju i 25 dolara na sat. Veliki deo toga su i “pijani” sati i takozvane “grobljanske smene”.
Foto: Getty images
* Koliko se kreću cene Ubera u Americi?

- U regiji gde ja živim (Washington DC, južni delovi države Merilend i severni delovi Virdžinije) standardna tarifa računa se po formuli 1.15$ osnova + 0.17$ po minuti + 1.02$ po milji. U većini većih gradova tarife su slične. Ono što je najbitnije po tome je da je Uber po toj svojoj tarifi dva do tri puta jeftiniji od klasičnog taksija, što je jedan od glavnih razloga zašto je navukao gnev taksista, ali i srca (novčanike) običnih ljudi.

Sistem koji Uber koristi je da u vreme najveće potražnje povećava cene kako bi privukao više vozača, tako da se na mapi pojavljuju takozvane “Surge” oblasti. Ukoliko vas vozač pokupi u toj oblasti, vi plaćate određeni procenat preko standardne cene. * Dosta je kritika koje govore o tome da se Uber pretvorio u “klasičan divlji taksi koji deluje na globalnom nivou”. Kompanija se zvanično ograđuje od poređenja sa taksi službama i drugim vidovima javnog prevoza, ali da li se time ograđuje i od lokalnih zakona na tržištima koja osvaja?

- Amerika, odakle i potiče kompanija je strogo kapitalističko društvo. Novac se brzo zarađuje i brzo štedi, ali se i brzo troši. Baš zbog toga i sistem je – radi i plaćaj porez na to što radiš i možeš da budeš miran. Evropa je druga priča, narodi su malo zatvoreniji, a tržišta manje inovativna i opreznija. Međutim, mi imamo jednu dobru izreku: “Para vrti gde burgija neće.” Uber je već sada kompanija po procenama vredna između 20 i 60 milijardi dolara, što je za firmu koja postoji sedam godina i koja je krenula sa 200 hiljada dolara neverovatan podatak. Mnoge zemlje Evrope su uvele servis, mnoge razmišljaju, neke imaju zakone po kojima je taj način poslovanja nelegalan.

Udeo u svemu tome ima i mentalitet naroda. Amerikanci razmišljaju tako da ako im daš da biraju između dve opcije, oni izaberu onu koja im više odgovara. Uber je jeftiniji od taksija, a naručuješ ga za sekund preko aplikacije i ne moraš da mašeš po ulici ili da zoveš taksi službu.

Šta nas čeka ako Uber dođe u Srbiju?

Foto: Getty images
* Pitanje koje se ovde postavlja je da li će Uber postati “poslodavac” u Srbiji, kakve su vaše procene, s obzirom na to da je Ministarstvo saobraćaja sopštilo da nema zakonskih okvira za dolazak te kompanije u našu zemlju - hoće li Uber i kada, doći u Srbiju?

- Uber u Americi lako funkcioniše upravo zbog toga što je zakon napravljen fleksibilno – dokle god pružaš usluge koje nisu nelegalne i plaćaš porez, ti si bezbedan. U Srbiji su zakoni komplikovani i pravna tela će se radije ograditi, umesto da razmišljaju o tome da li od toga može da se izvuče profit. Uber se, u praksi, od klasičnog taksija razlikuje maltene samo po tome što se vožnja naručuje onlajn. Ne vidim razlog zašto Uber ne bi mogao se u Srbiji, na kraju krajeva, registruje kao klasična taksi služba.

Sve je pitanje toga koliko bi oni naše tržite mogli videti kao potencijalni profit, odnosno da li bi cela zavrzlama oko zakonskih okvira imala smisla. S obzirom da Uber još nije pokrio celu Ameriku, za očekivati je da se pre svega koncentrišu na to tržište. Manje razvijene zemlje, gde nažalost i mi spadamo, bi radije mogle da dobiju svoju verziju “domaćeg” Ubera, s obzirom da je telefonski internet sve pristupačniji, a smartfon ima sve više ljudi.

Moj utisak je takođe da je naš mentalitet i dalje previše zatvoren, jer je narod posle silnih neprilika postao skeptičan i prestao je da veruje u bilo kakve “zapadnjačke” ideje.
Foto: Getty images
* Korisnici društvenih mreža su mahom oduševljeni dolaskom Ubera i pojavom sličnih kompanija, pre svega zbog pojeftinjenja usluga prevoza. Poredeći cene u Americi, ali i imajući iskustva u Srbiji, koja je vaša procena koliko bi Uber, ukoliko dođe u Srbiju, bio jeftiniji od klasičnog taksija?

- Poređenja radi, vožnja od aerodroma Ronald Regan u prestonici SAD do nekog hotela u centru grada taksijem košta između 25-40 dolara. Za istu distancu, po regularnoj tarifi, ljude sam vozio za 10-15 dolara. Čak i po većoj gužvi, cena će teško prebaciti 20 dolara, ali u takvim slučajevima je i taksi skuplji.

Uber bi u Srbiji morao da bude jeftiniji, jer bi u bilo kakvom scenariju koji ne podrazumeva niže tarife od lokalnih taksi službi bio osuđen na propast. Nisam siguran kakva je zarada taksista u Srbiji, odnosno kakav ugovor oni imaju sa taksi službom. Primera radi, vožnja taksijem po regularnoj tarifi u Nišu je relativno jeftina. Za vožnju od desetak minuta plaća se oko 200 dinara. Ukoliko bi Uber ovakvu vožnju naplaćivao po svojoj tarifi između 120 i 150 dinara (nerealno bi bilo očekivati duplo jeftinije tarife), sam vozač bi od toga zarađivao stotinak dinara.

Poslednji put kada sam koristio taksi u našoj prestonici, išao sam od studentskog grada do aerodroma i platio oko 1.000 dinara. Recimo, po tarifi Vašingtonskog Ubera (koja je jedna od skupljih u Americi), ta vožnja od 13 kilometara koštala bi vas oko 12$. Dakle, ukoliko bi Uber prepolovio tarifu srpskih taksista, takva vožnja koštala bi oko 500 dinara. Vozač bi tu bio “dobar” 400.

* S tim u vezi, koliko bi mogli da zarade Uber vozači u Srbiji?

- Sa dobrim marketingom Ubera, a već su poznati kao neko ko ne štedi na reklamama, sve je moguće. Ukoliko bi se primenio sistem sa jeftinijim tarifama i komisijom (20-30% svake vožnje ide Uberu), verujem da bi vozači mogli da zarađuju pristojan novac. Ukoliko bi cene mogle da budu dovedene na taj nivo da su na pola puta između autobuskog i standardnog taksi prevoza, ne vidim zašto pre svega mlađe generacije ne bi masovno počele da koriste ovaj način transporta. Ukoliko bi bilo posla za vozače, ne sumnjam da bi moglo da se zaradi više nego pristojno.

Vozače Ubera i košta njihova "titula"

Foto: Getty images
* Jedan od osnovnih argumenata Ubera jeste to što se njihovi vozači proveravaju pre nego što dobiju dozvolu da rade, o kakvim proverama je reč?

- Ime i socijalni broj se provlače kroz takozvane registre, odnosno proverava se da vozač nije na listi seksualnih prestupnika, kriminalaca ili alkoholičara. Proverava se i vozačka istorija, i vozači ne smeju da imaju prekršaje. Gleda se i vozačko iskustvo, tako da u zavisnosti od države Uber traži da kandidat ima od jedne do više godina vozačkog iskustva. Vozač je dužan da ima i validno osiguranje, dozvolu i registraciju.

* Koliko izdvajate na troškove održanja vozila?

- Vozač Ubera je stoprocentno zadužen za održavanje svog vozila. U troškove koji idu uz ovaj posao spadaju:

1. Gorivo – Cene goriva u Americi uglavnom padnu zimi i malo porastu leti. Zimi je gorivo dolazilo i do 1.60$ po galonu (jedan galon je oko 3.8 litara). Sada se kreće oko 2$ po galonu. Jedan pun rezervoar mog automobila (oko 12 galona) može da izdrži oko 350 milja (oko 560 kilometara) vožnje. Pun rezervoar košta vas oko 25 dolara.

2. Pranje automobila u perionici sa usisavanjem košta oko desetak dolara. Ako planirate da se ozbiljnije bavite ovim poslom, pranje bar jednom nedeljno je obavezno, zimi usisavanje bar nekoliko puta.

3. Osiguranje automobila je stvar koju definitivno mogu da uračunam pod održavanje vozila. Kao mlad vozač za Američke standarde (24 godina života i 2 godine iskustva vožnje u SAD) plaćam prilično veliko osiguranje od oko 250 dolara mesečno, delom i zbog skupljeg i novijeg modela (2011 Mitsubishi Lancer GTS)

4. Kredit za automobil – mesečna rata od 230 dolara.

5. Menjanje ulja kod mehaničara košta vas oko 30 dolara. Sve ostalo, računajući i mehaničke kvarove je u Americi prilično skupo. Promena kočnica, primera radi, košta oko 300 dolara sa novim kočnicama. Menjanje kočionih, transmisionih ili servo ulja takođe košta od 100$ pa na više. Veći kvarovi umeju da budu papreno skupi. Promena hladnjaka, menjanje opruga ili bilo kakva oštećenja kod manjih sudara mogu vas koštati i do 1000$, a moguće i više za veće mehaničke probleme * Da li ste se susretali sa nekim problemima, kakvo je iskustvo po tom pitanju?

- Problemi su klasične situacije sa kojima se taksisti nose, sem što na svu sreću nema napinjanja oko novca. Glavni problem su pijani putnici i neprijatna “gospoda” . Kada sam ja u pitanju, sve je u stavu. Osmeh na lice ali ako neko krene da drami jer smo zaglavljeni u gužvi, odmah dobija predlog da ostatak puta nastavi peške. Imao sam dosta sreće do sada i većih neprijatnosti nije bilo. Znam ljude kojima su bogati klinci pretili ocenom od jedne zvezdice ako ne voze po zaustavnoj liniji u gužvi ili ne prave polukružna okretanja u centru grada. Dokle god igraš po pravilima, miran si. Sve vožnje u “gluvo doba” proveravam unapred – zovem mušteriju čim dobijem vožnju, da potvrdim da stižem i da ispitam situaciju. Ako neko nije u stanju da razgovara normalno telefonom, vožnja se otkazuje.

* Prema vašem mišljenju, ali i iskustvu da li su bezbedniji Uber vozači ili klasični taksisti?

- Mislim da razlike verovatno ima, ali vrlo malo. Klasični taksisti u Americi takođe moraju da paze kako se ponašaju na putu, jer ljudi ne prezaju da zovu centralu i žale se ako se neko bahati na putu. Sve je u sistemu, bili "uberovac" ili "taksista". Žalbe lako dođu do gazde. U Srbiji je situacija drugačija. Kultura vožnje je dosta drugačija u Americi, verovatno jer su i kazne strože. Par kazni i osiguranje raste duplo, a moraš da ga imaš. Uberovi vozači dosta prezaju od svog rejtinga i ocena koje im daju putnici. I ja sam vozim duplo opreznije kad je neko na zadnjem sedištu. Bezbednost na prvom mestu.

* Ko su obično vaše kolege, poznajete li možda nekog kolegu koji je iz naše zemlje ili komšiluka?

- Kada je Uber krenuo, za taj posao su se uglavnom interesovali studenti kojima je trebao fleksibilan raspored i novac sa strane, ali i ozbiljniji ljudi kojima su početne uberove tarife često bili i bolja zarada. Sada, nakon obaranja cena, vozača ima sa svih strana sveta. Latinska Amerika i Afrika su dosta zastupljene, jer je u pitanju uporna radna snaga. Dosta ima i Indijaca, ali i ljudi iz bivših sovjetskih republika.

Srba, naravno, ima. Mnogi u prvim godinama već pri prvim većim zaradama kupuju skuplje automobile, koji su ovde dosta pristupačniji, pa je red da se četvorotočkaši unovče.

Ja taj posao radim zbog dodatnog novca, ali i jer generalno volim da vozim i gajim ljubav prema automobilizmu. Biti nečiji “lični vozač” vas sa ljudima približava na jedan veoma interesantan način, uči vas kako da se približite ljudima u samo nekoliko minuta i nekoliko kilometara vožnje.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

68 Komentari

Možda vas zanima

Svet

"Zbogom dolaru"

Rusija i Kina su sprovele skoro potpunu "dedolarizaciju" ekonomskih odnosa, a udeo ruske rublje i kineskog juana u trgovinskim obračunima između Moskve i Pekinga je veći od 90 odsto.

19:53

22.4.2024.

22 h

Region

Konačno, stiže prvih šest

Prvih šest od ukupno 12 borbenih aviona Rafal F3-R u Hrvatsku bi trebalo da sleti u četvrtak, 25. aprila, a avione će iz Francuske do baze Pleso dovesti hrvatski piloti koji su se oko godinu dana obučavali u Francuskoj.

10:23

23.4.2024.

8 h

Podeli: