Dosije: Najzaduženije privatne firme

„Pravo je čudo kako neke firme već nisu bankrotirale, ali to ne znači da uskoro neće, jer ima mnogo prezaduženih kompanija, koje su založile sve što su imale, nekretnine, zemlju, biznis“…

Fokus

Izvor: I. Pavloviæ, O. Bojiæ, V. Lapèiæ

Ponedeljak, 27.07.2009.

12:13

Default images

Ove reči Slobodana Vučićevića, predsednika Uprave Droga Kolinske, u čijem sastavu posluju i dve beogradske firme, Grand kafa i Soko Štark, najbolje odslikavaju kako stvari stoje u srpskim poslovnim krugovima.

Istraživanje Ekonomist magazina pokazalo je da su neki od najvećih srpskih biznismena dužni „k`o Grčka“. Samo se Delta M, poslovna imperija Miroslava Miškovića, sastavljena od oko 70 preduzeća iz različitih oblasti, kod banaka zadužila za 83 milijarde dinara, ili za oko 900 miliona evra. Dugovi bankama nisu jedini teret o Deltinom vratu.

Iako u toj kompaniji tvrde da su već izmirili 85 odsto dugova dobavljačima, sagovornici Ekonomista ističu da je dug te kompanije i dalje prilično veliki. Niko od srpskih biznismena ne likuje zbog visokih obaveza najveće srpske privatne kompanije, jer je i sudbina mnogih među njima, na ovaj ili onaj način, kao pupčanom vrpcom vezana za Deltu.

Prema podacima Centra za bonitet NBS, kompanije u sastavu Delta M su 31. decembra 2008. bankama po osnovu dugoročnih kredita dugovale 41,5 milijardi dinara, a još 42 milijarde su kratkoročne finansijske obaveze, koje na naplatu dospevaju u roku kraćem od godinu dana, što znači pre isteka ove kalendarske godine.

Nekretnine „guše“

Na rang-listi privatnih kompanija, sa većinskim domaćim kapitalom, po visini ukupnih finansijskih obaveza iza Delta M nalaze se Victoria Group (19,8 milijardi dinara), Nibens Korporacija (18,9 milijardi), Invej (17,2 milijarde), Verano motors (13,6 milijardi), Irva (11,6 milijardi), a obaveze nešto veće od 10 milijardi dinara imaju i Farmakom i MK Grupa.

Analitičari podsećaju da su se svojevremeno skoro svi najveći srpski biznismeni upustili u poslove sa nekretninama i u akvizicije, kupujući nemilice sve što je ponuđeno na prodaju. Svi su uzimali kredite, pa i kratkoročne, jer su očekivali da će cene nekretnina nastaviti da rastu. Istovremeno, banke su „i kapom i šakom“ davale kredite za gradnju stanova i poslovnog prostora.
To tržište je sada skoro „zamrlo“, prodaja je stala iako su cene pale i mnogi imaju problema sa vraćanjem kredita, nemaju novca da završe započete građevine, a ne uspevaju ni da reprogramiraju stare zajmove. Ko je pozajmljeni novac intenzivno investirao u nekretnine taj je verovatno u problemima, slažu se sagovornici Ekonomista.

Milojko Arsić, profesor Ekonomskog fakulteta i član Ekonomskog saveta premijera Mirka Cvetkovića, objašnjava da zaduživanje na kratak period ima smisla samo ako treba da se dovrši investicija.

On dodaje da su ovdašnji privrednici u teškoj poziciji kad je reč o vraćanju kredita iz dva razloga. Prvo, zbog slabe privredne aktivnosti moraće veći deo poslovnih prihoda da odvoje za plaćanje rata bankama. Drugo, s obzirom na to da je najveći deo duga nominiran u evrima, domaće biznismene je „ojadila“ i depresijacija dinara.

„Ko ne bude mogao da vraća kredit, ići će u stečaj“, kaže Arsić ističući da banke i poverioci, ipak, misle da je bolje pregovarati sa klijentom nego ga terati u stečaj. On očekuje da će u slučaju oporavka na globalnom nivou strani kreditori biti raspoloženi da produže rokove otplate kredita srpskim firmama.

Rodić u najvećim problemima

Iako je Delta M po visini duga prema bankama daleko ispred ostalih, pojedini srpski biznismeni su u gorem položaju od Miroslava Miškovića, ako se iznos duga uporedi sa visinom poslovnih prihoda.

To pre svega važi za Rodić MB Holding, čije su finansijske obaveze 9,8 milijardi dinara, dok im je lane poslovni prihod bio manji od tri milijarde dinara. Primera radi, kod Delta M taj odnos bio je mnogo povoljniji: 83 prema 133 milijarde dinara.

Nikola Vujačić, generalni direktor Victoria grupe kaže za Ekonomist da je dug te kompanije trenutno manji od 200 miliona evra te da se uglavnom radi o dugoročnim kreditima, dok ove godine za naplatu stiže još 19,7 miliona evra kredita. Ukupan dug Victoria grupe je, po njegovim rečima, značajno manji od zaliha kojima kompanija raspolaže i ni u kom slučaju ne predstavlja problem.

„Dug od 200 miliona evra zvuči frapantno ali kad postoje zalihe vredne između 300 i 400 miliona evra, onda to nije nikakav problem. Jedna smo od retkih kompanija u Srbiji koja je sve ove godine redovno plaćala dospele kamate. Nije se desilo da zakasnimo ni jedan dan“, ističe on.
Komentarišući finansijske obaveze od 11,6 milijardi dinara, Ðorđije Nicović, predsednik grupacije Irva investicije kaže za Ekonomist da je odnos kapitala i ukupnog duga tri prema jedan.

„Ove godine vratili smo 30 miliona evra duga i pri tome uglavnom više potražujemo nego što dugujemo. Ne mogu da kažem koliko nam ove godine dospeva na naplatu jer trenutno pregovaramo sa bankama o restrukturiranju dugova. Naš plan je da skinemo dug za još jednu trećinu do kraja godine”, kaže Nicović.

Uz ocenu da se banke sa stranim kapitalom ponašaju korektno i spremne su da refinansiraju dugove, on ističe da glavni problem nije iznos duga, već visina kamatne stope. „Visoke kamatne stope ubijaju proizvodnju i realni sektor. Nije nam lako. Krediti su skupi, a ni monetarna politika ne ide naruku bankama. Nije dobro da NBS imobiliše toliko obavezne rezerve. Teško se dolazi i do novih kredita. Industrija u Srbiji je u padu. Bez investiranja u proizvodnju, što zahteva dugoročno finansiranje sa nižim troškovima neće moći da se živi“, smatra Nicović.

On navodi da je u poslednje tri godine Irva investirala 195 miliona evra, od čega 25 miliona u tekstilni kompeks (Nitex, Prvi maj i Rudnik), 40 miliona u kupovinu i razvoj PIK Bečeja i 20 miliona za kupovinu akcija AIK banke. Samo trećina novca za investicije obezbeđena je bankarskim kreditima, tvrdi Nicović.

I država guši

Nibens grupa, koju čine preduzeća za puteve iz Niša, Beograda, Vranja i Kragujevca, Vojvodinaput – Bačkaput, Sremput, Partizanski put i Fabrika maziva FAM završila je 2008. sa obavezama od blizu 19 milijardi dinara.

Predsednik Nibens grupe Milo Ðurašković kaže da je sada dug, naročito kratkoročni, značajno niži, jer su Putevi Srbije platili putarima iz Nibens grupe deo starih potraživanja. Zbog toga što država nije plaćala svoje dugove, kompanije iz Nibensu grupe su od lokalnih banaka uzimale kratkoročne kredite da bi mogle normalno da posluju, objašnjava Ðurašković.

Sa druge strane, dugoročni krediti se koriste za investicije i u poslednje četiri godine Nibens grupa je uložila blizu 40 miliona evra u nabavku najnovije opreme da bi mogla biti konkurentna na tenderima.

“Na vreme smo planirali i investirali kako bismo spremno dočekali izgradnju Koridora 10 i pokazali da jedno domaće preduzeće može uspešno da radi i gradi Koridor 10 na svim pozicijama”, tvrdi Ðurašković. On kaže da Nibens uredno servisira sve postojeće dugove, “u skladu sa projektovanim obimom poslovanja, nivoom kreditne zaduženosti i permanentnim i uspešnim pregovorima sa glavnim kreditorima na ime refinansiranja dugova”.
Deo finansijskih obaveza Verano grupe verovatno je uzrokovan kupovinom, doduše u konzorcijumu sa Marfin Investment Group, Robnih kuća za 360 miliona evra, u njihovo renoviranje uloženo je još 75 miliona evra, a obnova još traje.

Na pitanje kada će početi da se vraća taj novac Radomir Živanić, vlasnik te kompanije, početkom jula samo je rekao da mu na naplatu tih dana stiže 10 miliona evra na ime glavnice zajma i još sedam miliona evra za kamate. Krediti su se verovatno uzimali i za investicije poput Zira hotela, koji je otvoren prošle godine, a u koji je uloženo 50 miliona evra.

Krajem 2008. otvoren je i prvi Familija market, a najavljeno je da će u taj trgovinski lanac biti uloženo oko šest miliona evra, dok je investicija u poslovnu zgradu “B-23” uz autoput na Novom Beogradu, od 53.000 kvadrata procenjena na 80 miliona evra. Slobodan Vučićević kaže da je cela Grupa Droga Kolinska ove godine vratila bankama 20 miliona evra i smanjila dug po osnovu kredita sa 180 na 160 miliona evra.

Taj dug je održiv i nemamo problema sa njegovim servisiranjem, a istovremeno imamo potraživanja od 75 miliona evra, navodi on.

„Utisak je da su banke spremne da i dalje kreditiraju realni biznis, u kom se još uvek „vrte“ pare, kao što su proizvodnja hrane, sokova ili kafe. U takvim delatnostima retko ima problema i banke ih i dalje rado kreditiraju. U takve kompanije spadaju i Grupa Droga Kolinska, Grand kafa i Soko Štark. Pad našeg prometa ove godine nije dramatičan, tako da bismo i u slučaju većeg pada mogli da računamo na kreditnu podršku banaka“, kaže Vučićević.

Bankari stisli kesu

Za razliku od proizvodnje, banke izbegavaju da kreditiraju druge biznise, pogotovo sa nekretninama, „jer ništa ne može da se proda, iako su cene pale“, ističe Vučićević, uz opasku da to govori iz ličnog iskustva.

Trenutno, na Novom Beogradu, prema njegovim rečima, ima oko 150.000 „kvadrata“ poslovnog i stambenog prostora, za koji trenutno nema kupaca.

„Banke sada prosto beže od tog biznisa, jer su svesne da je globalna kriza i započela tako što su uzimale nekretnine kao sredstvo obezbeđenja za vraćanje kredita. Banke se, takođe, suočavaju sa problemom jer su i ta sredstva obezbeđenja izgubila vrednost, a neka imovina ne može da se unovči. S druge strane, krediti dospevaju za naplatu, kamate rastu i zaista ne znam kako će se to završiti“, priznaje Vučićević, uz opasku da je u Crnoj Gori stanje još gore nego u Srbiji.

Rudnap grupa, poznata po trgovini strujom i po ulaganju u atraktivne nekretnine, dočekala je 2009. sa 5,8 milijardi dinara kredita. Ova kompanija na čijem čelu je Vojin Lazarević, zanimala se u prethodnoj godini projektom poslovnog kompleksa “Dva kralja” u centru Beograda čija će izgradnja koštati nekoliko desetina miliona evra.

Preko firme Singidunum u kojoj je Lazarević partner sa grčkom Lambdom, Rudnap grupa je u poslednje dve godine pazarila zemljište u srpskoj prestonici, a samo na beogradskoj obilaznici, Singidunum je kupio 350 hektara zemlje. U strukturi duga farmaceutske kompanije Velefarm dugoročne obaveze čine 15,4 odsto, kratkoročne 16,1 odsto, a obaveze iz poslovanja skoro 69 odsto, kaže finansijski direktor Miroslav Milovanović. Dugoročni i deo kratkoročnih zajmova iskorišćeni su za investicije, da se distributerske aktivnosti usklade sa standardima EU, a ostatak kratkoročnih kredita je iskorišćen za obrtna sredstva.

Do kraja godine za naplatu dospeva 321,9 miliona dinara i nema bojazni da Velefarm neće ispuniti svoje obaveze, jer trenutna potraživanja kompanije iznose oko osam milijardi dinara, a vrednost zaliha oko pet milijardi dinara, precizira Milovanović.

Svaki deseti kasni sa otplatom

Većina sagovornika Ekonomista slaže se da je situacija „veoma komplikovana“, čak i „užasna“ i da su neki krupni biznismeni već zapali u ozbiljne probleme. Na to ukazuju i podaci Udruženja banaka Srbije, po kojima je kašnjenje isplata dospelih rata od kraja prošle do sredine ove godine povećano sa 6,3 na 9,4 odsto, a suma odobrenih kredita kompanijama je dostigla 847 milijardi dinara.

Očekivano je, ističe Zoran Petrović, zamenik predsednika IO Raiffeisen banke, da dužnici u vreme krize dolaze u manje ili veće probleme sa otplatom dugova. Neke kompanije, po njegovim rečima, već kasne sa otplatom, ali je njihov procenat još mali i “sasvim prihvatljiv”.

“Najviše kasne naši klijenti koji se bave izgradnjom i održavanjem puteva. Njih su kao podizvođače angažovali Putevi Srbije i to JP im duguje novac za završene poslove“, objašnjava Petrović. On ističe da su firme, koje kasne sa otplatom, inače odlične i stabilno posluju, a deo problema je rešen kada je država dala garanciju za kredit JP Putevima Srbije.

„Makroekonomski pokazatelji u prvih šest meseci ukazuju na mogućnost porasta docnji u otplati kredita u drugoj polovini godine. Iako sadašnji pokazetelji nisu zabrinjavajući, uočava se trend porasta docnje u odnosu na kraj prošle godine, a po poslednjim podacima Kreditnog biroa oko 13 odsto klijenata kasni u otplati kredita na nivou bankarskog sektora.

“U Intesa banci stepen kašnjenja je neuporedivo manji od proseka, a primarni cilj nam je da pronađemo adekvatna rešenja koja će našim klijentima omogućiti što bezbolnije prevazilaženje problema”, kaže Darko Popović, član IO i direktor Divizije za poslovanje sa privredom Intesa banke.
I Mirko Španović, član IO Hypo Alpe-Adria banke kaže da ima kompanija koje kasne sa vraćanjem kredita. “Postoji nekoliko modela za prevazilaženje ove situacije, od kojih pronalazimo najbolji mogući za svoje klijente. Pregovarali smo i realizovali nekoliko reprograma, mada su to izuzetni slučajevi i u pitanju su dugogodišnji i najveći klijenti koji su svoje dosadašnje poslovanje u potpunosti vezali za Hypo banku i sa kojima imamo dugoročan partnerski odnos”, kaže Španović.

On ističe da će ta banka nastaviti “do daljeg”, iako u otežanim uslovima, da kreditira preduzeća, vodeći računa o stepenu rizika i uslovima, koji zavise i od monetarne politike.

Branka Pavlović, član IO Societe Generale banke potvrđuje da nisu sve delatnosti podjednako pogođene krizom, ali je evidentno da postoji određeni rizik. “Redovno pratimo poslovanje naših klijenata i nastojimo da u dogovoru sa njima pronađemo najbolje rešenje u slučaju eventualnih poteškoća u njihovom poslovanju. Najčešće se podnose zahtevi za produženje rokova otplate i refinansiranja postojećih subvencionisanim kreditima”, kaže ona.

Može i bez veresije

U vrhu liste top-dužnika nema nekih javnosti dobro poznatih biznismena. ABS holding i dve povezane kompanije, čiji je većinski vlasnik Nenad Popović, duguje bankama 1,8 milijardi dinara, a ITM Toplice Spasojevića 2,4 milijarde dinara. Filipu Cepteru zajmovi izgleda nisu bili potrebni, jer od Zepter Internationala banke potražuju tek 400 miliona dinara.

Ni krediti Zorana Drakulića „ne bodu oči“, jer svaka od njegovih velikih kompanija, YU Point, Valjaonica bakra Sevojno i Novkabel duguju po oko 20 miliona evra. Isto važi i za Slobodana Raduna, osnivača i vlasnika Radun inženjeringa, koji je većinski vlasnik nekoliko kompanija, među kojima je i poznati proizvođač voćnih sokova Nectar iz Bačke Palanke.

Njegove ukupne finansijske obaveze su oko tri milijarde dinara, uključujući i povoljan kredit od EBRD u iznosu od 10 miliona evra, odobren na šest godina, uz grejs-period od godinu dana. Radun kaže za Ekonomist da je ogromna većina novca od kredita investirana u proizvodnju i distribuciju, a samo manji deo za akvizicije, jer se za te namene od početka uglavnom koristi sopstvena dobit.

Mnoge srpske kompanije morale su da se zadužuju kod banaka i zbog toga što im veliki trgovinski lanci nisu na vreme plaćali isporučenu robu. Radun kaže da to nije slučaj sa njegovom firmom. „Imamo i mi problema sa naplatom potraživanja, ali ne u tolikoj meri da bi to ugrozilo naše poslovanje, ili da bismo morali da zbog toga uzimamo kredite za likvidnost“, ističe Radun.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

36 Komentari

Možda vas zanima

Region

Konačno, stiže prvih šest

Prvih šest od ukupno 12 borbenih aviona Rafal F3-R u Hrvatsku bi trebalo da sleti u četvrtak, 25. aprila, a avione će iz Francuske do baze Pleso dovesti hrvatski piloti koji su se oko godinu dana obučavali u Francuskoj.

10:23

23.4.2024.

18 h

Svet

"Zbogom dolaru"

Rusija i Kina su sprovele skoro potpunu "dedolarizaciju" ekonomskih odnosa, a udeo ruske rublje i kineskog juana u trgovinskim obračunima između Moskve i Pekinga je veći od 90 odsto.

19:53

22.4.2024.

1 d

Podeli: