Investicioni fondovi na rubu bankrota

Malo je reći da investicioni fondovi u Srbiji nisu popularni s obzirom na to da gotovo nema ulagača koga nisu ostavili u golemim gubicima. Investicione jedinice rasprodaju se i po 350 dinara, a mesečno padaju i po 20 odsto. Samo u martu istopilo se 400 miliona dinara kapitala, a u fondovima ne kriju da u poslednjih šest meseci nije bilo novih ulagača.

Fokus

Izvor: Jelena Aleksiæ

Utorak, 05.05.2009.

16:58

Default images

Od uloženih hiljadu dinara, investitorima je u proseku ostalo upola manje, a od očekivanih prinosa od 30 odsto nema ni govora. Čak i ako bi pojedinci odlučili da sada novac povere fondovima i sačekaju bolja vremena, nema garancije da će neki fondovi posle nekoliko meseci uopšte postojati.

Od početka krize dva fonda više nisu u igri, a nije tajna da bi još neki mogao biti zatvoren, iako je Uredbom od prošlog meseca omogućeno da društva dokapitalizuju fondove. Ako se zna da je domaća industrija bukvalno na izdisaju opravdano je pitanje zašto bi bilo koji osnivač gurao pare u nešto što će sutra sigurno manje da vredi.

Ovo pre svega važi za fondove rasta vrednosti imovine koji su vezani za neslavne rekorde Beogradse berze, čija je kapitalizacija u ovom trenutku devet milijardi evra, što je za 80 odsto manje nego pre dve godine.

Zna se da kako padaju cene vrednosnih papira, tako klizaju i investicione jedinice fondova. Isti ovi fondovi raspolažu sa imovinom od 11 miliona evra, a pred kraj 2007. šest fondova je baratalo sa 50 miliona evra.

Najgori u regionu

Iako su hrvatski fondovi iste vrste počeli prošlu godinu sa četiri milijarde evra, a završili je sa 1,3 milijarde evra, Srbija je regionalni rekorder u padu investicionih jedinice. Stručnjaci upozoravaju da je celokupna industrija na izdisaju, a šuška se da bi uskoro još neki fondovi mogli staviti ključ u bravu.

“Sadašnja situacija nije nimalo svetla, s obzirom na to da je imovina pod upravom na jako niskom nivou, očekivanja svih, a ponajviše ulagača, izneverena su, a perspektiva je dosta neizgledna. Ukoliko se u ovom periodu ne budu preduzeli konkretni koraci za unapređenje regulative, podizanje nivoa znanja i doslednije poštovanje propisa, razvoj investicionih fondova može biti značajno usporen, da ne kažemo i doveden u pitanje”, kaže Marko Milić, analitičar za finansijsko tržište.

Investicioni fondovi u Srbiji bili su čista egzotika još od samog osnivanja, budući da je tek 2.500 ulagača odlučilo da na ovaj način uveća svoj kapital. Vrata društava za upravljenje niko više ne otvara, a sudbina većine vezana je isključivo za prestoničku berzu.

“Ono što se dešava sa fondovima, nije ni po čemu izuzetak u odnosu na druge segmente tržišta kapitala. Dva su osnovna faktora trenutnog stanja u fondovima, a prvi je neusklađenost našeg pravnog okvira sa samim stanjem razvoja tržišta i sa međunarodnim najpovoljnijim rešenjima za pojedine oblasti tržišta kapitala. Drugi je vezan za efekte globalne finansijske krize, u onoj meri koliko se oni prelivaju kod nas. Da se radi samo o jednom negativnom faktoru, bilo bi lakše svima, pa i društvima za upravljanje fondovima da se bore sa trenutnom situacijom. Ovako, borba je teža i zahtevnija”, kaže Milko Štimac, predsednik Komisije za hartije od vrednosti.

Beg u inostranstvo

Stroga regulativa koja fondovima nije doskoro davala mogućnost da više od 30 odsto kapitala iznesu iz zemlje, bila je, prema mišljenju stručnjaka, jedan od osnovnih uzroka ne samo lošeg starta već i celokupnog razvoja.

Tim pre što se na srpskoj berzi trguje sa oko 100 hartija, a tek je njih nekoliko imalo etiketu likvidnih i perspektvnih akcija. Nadležni su odluku pravdali time da valja čuvati domaće tržište, a pare ulagati u sopstveno „dvorište”.

Novom uredbom, fondovima je omogućeno da sav svoj novac ulože u inostranstvo, ali je za to potrebno imati mnogo više kapitala nego što se sada ima, jer valja platiti i mnogo veće troškove. Iz fonda KD ekskluziv, koji je po čaršijskim pričama pred gašenjem, kažu da će ovu mogućnost do kraja iskoristiti.

„Mi sada pravimo analize šta nam je najbolja mogućnost za dalji rad. I ranije smo tražili da se dozvoli veće ulaganje u inostranstvo i mi ćemo najverovatnije ovu mogućnost iskoristiti potpuno”, kaže Dušan Lahe, direktor društva za upravljanje fondom KD ekskluziv.

Nema ulagača

I dok iz Komisije poručuju da je perspektiva fondova dobra, stvarnost je daleko od dobrog. Investicione jedinice rasprodaju se i po 350 dinara, a mesečno padaju i po 20 odsto. Samo u martu istopilo se 400 miliona dinara kapitala, a u fondovima ne kriju da u poslednjih šest meseci nije bilo novih ulagača.

“Prekid priliva kapitala je posledica pada investicionih jedinica, berze i poverenja investitora uopšte. Ta situacija čini da će najverovatnije doći do konsolidacije na tržištu firmi za upravljanje fondova, gde će veće i jače da preuzimaju fondove od manjih, a moguće je da još neka društva i bankrotiraju. Mi aktivno gledamo i razgovaramo sa nekoliko postojećih društava da ih preuzmemo”, kaže Milutin Nikolić, generalni direktor Citadela, koji upravlja sa jednim otvorenim i jednim zatvorenim fondom.

Od bankrotstva, na prvi pogled, za sada su zaštićeni balansirani fondovi, budući da kupuju obveznice, mada se oni odavno žale na mršavu ponudu kvalitetnih dužničkih hartija.
Kratkoročne hartije koje od početka godine izdaje država da bi pokrila budžetski deficit, ne listiraju se na berzi, a još nije ispunjeno obećanje da će država emitovati i dugoročnije obveznice. Uprkos tome, od početka godine sa radom je počeo još jedan fond ove vrste.

Interesantno, apsolutni lider je jedini novčani fond u Srbiji, koji je i u poređenju sa regionom prvi na listi rasta od 14 odsto godišnje. Prosečan rast u Hrvatskoj, Sloveniji, ili Bugarskoj kreće se od tri do sedam odsto.

Stručnjaci procenjuju da bi sada trebalo malo agresivnije ulaziti u stvaranje novih vrsta fondova, a nekretnine su uvek dobar zalogaj. Pogotovo u Srbiji, jer samo Beogradu nedostaje oko 150 hiljada stanova.

„Ono što nam posebno treba, jesu fondovi za ulaganje u nekretnine, bilo u njihovu gradnju, bilo u iznajmljivanje. Tu je problematika, međutim, nešto složenija, pošto regulativa te delatnosti ne zavisi samo od fondova, niti od Komisije, nego i od onih koji su nadležni za regulisanje gradnje i prometa nepokretnosti. To je oblast u kojoj tek treba početi sa reformom. Dozvoliti bez čvrstog sistema provere vrednosti nekretnina masovno ulaganje u njih – tu bi bilo više štete nego koristi. To je još jedan razlog da se država posveti uređivanju svega onoga što čini tržište nepokretnosti”, poručuje Štimac.

Nekretnine

Za razliku od fondova rasta imovine, balansirani fondovi više su zaštićeni od drastičnih padova, jer iza sebe imaju garanciju države ili u normalnom svetu kompanije u čiju su obveznicu ušli. Novčani fondovi, pak najsličniji su štednji u banci zbog čega je i rizik, ali i prinos, dosta manji, dok kod nekretnine stoji činjenica da ona nikada ne može da izgubi svu svoju vrednost.

U Srbiji postoji jedan zatvoreni nekretninski fond, a od ove avanture odustao je Delta investments, koji je pre krize bio ozbiljno zainteresovan za osnivanje takvog fonda. U Hrvatskoj postoji sedam ovakvih fondova, koji su svojim ulagačima doneli glavobolje, jer su tokom krize “pali” od 10 do čak 80 odsto. Stručnjaci, ipak, procenjuju da je budućnost tih fondova mnogo svetlija.

“Prednost nekretninskih fondova je sama diversifikacija ulaganja, plus ne nužno veliki ulog kao kada bi neko sam odlučio da kupi nekretninu i da zarađuje na renti. Ako ste uložili u fond koji u svom portfoliu, ima stambenu zgradu ili poslovni objekat, on će da ubira rentu iako možda taj objekat neće biti 100 odsto popunjen. Ukoliko imate stan, kada podstanar ode imaćete nekoliko dana ili meseci prazan stan i tada nema rente. Druga super stvar je da sa ulogom od par stotina evra možete da “izdajete” neke nekretnine, o čemu brinu profesionalci u fondu”, kaže Željko Bedenić, direktor brokerske kuće Interkapital.
U ovom trenutku tržište nekretnine je uspavano, a cene su od početka krize pale za oko deset odsto, a po nekim procenama taj trend mogao bi se nastaviti do okončanja krize.

“Tržišta su uvek dinamična i stvari nikad ne ostaju iste dugo. Pre godinu-dve ljudi su imali određeni optimizam koji je rezultirao u visokim vrednovanjima svega pa i određenih klasa nekretnina. Krediti su bili široko dostupni i relativno jefitni. Danas se krediti teže dobijaju i skuplji su, ali je vrednovanje nekretnina palo mnogo manje nego nekih drugih klasa imovine, kao što su akcije. Kada se bude osetio kraj krize očekujem ponovni skok, i naš fond je pozicioniran da profitira od izlaska srpske i svetske ekonomije iz krize”, kaže Nikolić.

Građani Srbije ni pre krize nisu mnogo poznavali psihologiju rada investicionih fondova i kad kriza prođe ova industrija moraće mnogo više da se potrudi da zadobije poverenje potencijalnih ulagača, a naročito onih koji su sada u minusu. Njihova očekivanja su potpuno izneverena i procenjuje se da će biti potrebne godine pre no što se ponovo osmele da zaigraju na tržištu kapitala.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

39 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: