Kasne tenderi za termoelektrane

Izgradnja dve termoelektrane u Srbiji bila je po dolasku novog ministra rudarstva i energetike u maju prošle godine najavljivana kao jedan od prioriteta u energetskom sektoru. Iako se skoro svakodnevno u javnosti ponavlja da Srbija nema dovoljno električne energije, odluka Vlade Srbije da raspiše tender za njihovu gradnju odlaže se već mesecima.

Fokus

Izvor: Jelena Tomiæ

Sreda, 30.01.2008.

17:21

Default images

Razlog za to je ideja pojedinih članova vlade da Srbija jednu od njih gradi sama, dok bi drugu trebalo da izgradi zajedno sa strateškim partnerom. Iako se radi o investiciji od oko 700 milion evra, u delu vlade smatraju da je taj novac moguće obezbediti na neki način, ali se još ne zna koji. I dok u vladi, po ko zna koji put budu preispitivali takvu mogućnost, odluka o raspisivanju tendera i početku gradnje se odlaže, dok građani Srbije svakodnevno izdvajaju sve više novca za uvoz električne energije koja nedostaje.

Preispitivanje odluke oko koje je ranije postignut konsenzus potvrđuje da se odluke u srpskoj energetici donose presporo, da se one već donete preispituju do besvesti, ali i da možda postoje različiti lobiji koji rade u interesu ne države, nego svojih finansijera. I dok je u drugim zemljama postizanje energetske sigurnosti ključno u donošenju strateških odluka, u Srbiji se odluke donose rukovođene partijskim interesima. Odluka o raspisivanju tendera za privatizaciju NIS-a je, tako, odlagana dok se nisu pojavili Rusi, a naftna kompanija prodata u paketu sa dogovorom o gradnji gasovodu i skladišta Banatski Dvor, pa se sada stiče utisak da se radi o iznuđenoj odluci i uceni. Da li se nešto slično može dogoditi i sa EPS-om?

U Srbiji duže od dve decenije nije izgrađen nijedan novi proizvodni kapacitet, a gradnja Kolubare B, koja je počela 1988. godine, obustavljena je tri godine kasnije zbog sankcija i ratova. U međuvremenu, potrošnja struje u Srbiji iz godine u godinu je sve veća, a time i uvoz. Koliko je novca uvezena struja plaćena niko ne može da proceni, kao ni to koliko će još biti uvezeno, jer bi u slučaju da gradnja TE počne odmah, struja iz nje mogla da se koristi tek za četiri ili pet godina.

U Vladi nema konsenzusa o strateškim pitanjima u energetici

Ministar Aleksandar Popović zagovarao je od početka svog mandata, a rukovodstvo EPS-a pod upravom kadrova iz Demokratske stranke Srbije i mnogo ranije, izgradnju dva termokapaciteta u partnerstvu sa nekom od velikih elektroenergetskih firmi, koja bi bila izabrana na tenderu. Glavni razlog za to je jednostavan. Ni EPS, ni država nemaju para ni da završe Kolubaru B, a kamoli za gradnju obe.

Sa druge strane, tender je bio logičan korak nakon što je vlada u februaru 2006. usvojila zaključak kojim je podržala koncept izgradnje TE Kolubara B kroz zajedničko ulaganje sa strateškim partnerom, a u januaru prošle i Uredbu kojom je potvrdila takvo opredeljenje i za treći blok TE "Nikola Tesla B" u Obrenovcu.

Činilo se da je usvajanjem tih dokumenata, vlada konačno postigla konsenzus o važnom strateškom pitanju i da može početi pripremanje tenderske procedure.

Popović je raspisivanje tendera najavljivao najpre za septembar prošle godine,a kako je prolazilo vreme, ta odluka je odlagana za novembra, pa za januar. U međuvremenu je planove resornog ministra i rukovodstva EPS-a pokušao da pomrsi ministar ekonomije Mlađan Dinkić koji je krajem oktobra u javnost izašao sa idejom da bi privatizacijom dela EPS-a trebalo obezbediti novac za samostalnu izgradnju elektrana. Dinkić je baratao sa dva moguća modela za izlazak akcija EPS-a na berzu. Po jednom bi na berzi bilo ponuđeno 10 do 15 odsto akcija tog javnog preduzeća, ali s obzirom na to da novac od njihove prodaje ne bi bio dovoljan, EPS bi morao da uzme i kredit od neke banke. Drugi model bi podrazumevao iznošenje na berzu 30 odsto akcija i tim novcem bi se EPS u suštini dokapitalizovao, s tim što bi polovina tih akcija bilo besplatno podeljeno građanima.

Sve se, bar u javnosti, završilo na tome da je vlada usvojila Dinkićev koncept besplatne podele akcija javnih preduzeća, među kojima i EPS-a, a on nikada više nije pominjao mogućnost da Srbija prikupi novac za elektrane prodajom dela te kompanije na berzi.

Poslovodstvo EPS-a je na tu Dinkićevu ideju reagovalo mnogo burnije nego samo resorno Ministrastvo, ali su se strasti ipak brzo smirile. Iz Ministarstva su uveravali da će biti nastavljeno sa procesom koji treba da rezultira raspisivanjem tendera za strateško partnerstvo, a takva odluka vlade je najavljivana još od novembra. U međuvremenu je EPS-ov predlog prošao i vladin Odbor za privredu i finansije, što je uslov da se pojavi na dnevnom redu vlade. I kada su svi mislili da je konačno svanuo dan za vladinu odluku, ona je opet odložena.
Dugogodišnja praksa odlaganja donošenja odluka u energetskom sektoru bacilo je Srbiju u zagrljaj Rusima, koji su joj time postali jedini i neravnopravan partner u oblasti gasa i nafte. Da li je moralo tako da bude i da li će Srbija iz svega izaći kao dobitnik ili gubitnik, ostaje da se vidi. Ono što je sigurno je da je svojim nečinjenjem tome dosta doprinela, a postavlja se pitanje da li će pametnije donositi odluke kada je u pitanju EPS.

Pomisao da država može da obezbedi 700 miliona evra nije mnogo realna, jer da jeste, ona bi to već učinila. Kako vlada planira da taj novac izdvoji prava je enigma i koliko će to razmišljanje da potraje ostaje da se vidi. Činjenica je da je država godinama kupovala socijalni mir braneći povećanje cene struje, što bi EPS-u omogućilo investiranje, a sama nije bila spremna da izdvoji novac za to. Drugo je pitanje da li bi EPS taj novac zaista i ulagao ili bi se dogodilo isto što i sa NIS-om posle uvođenja Uredbe o zabrani uvoza derivata. Njen cilj je bio da se sakupi novac za modernizaciju rafinerija, što nikada nije učinjeno, iako je uredba na snazi već šest godina. Kako se god okrene, izgradnja elektrana je veliki i skup posao, a vreme koje prolazi dok se čeka na odluku jedino nema cenu.

Na to je nedavno upozorio i generalni direktor EPS-a Vladimir Đorđević koji je za kompanijsko glasilo KWh kazao da bi izgradnja termoelktrana počela najranije 2009. godine, kao bi se država odmah odlučila da ih gradi sa strateškim partnerima. To znači da energije iz tih kapaciteta neće biti pre 2013. ili 2014. godine, rekao je on i dodao da su postojeći proizvodni kapaciteti na granici svojih mogućnosti. Ni resorno Ministarstvo, ni Vlada nisu kazali građanima na koji način će biti premošćen taj period i da li je, kako se sada čini, jedina opcija uvoz struje.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 8

Pogledaj komentare

8 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Puca prijateljstvo: Kina okreće leđa Rusiji?

Kineski izvoz u Rusiju opao je u martu, prvi put od sredine 2022. godine, zbog sve većih pretnji Vašingtona da će uvesti sankcije Pekingu ako kineski izvozni proizvodi pomognu Moskvi u ratu protiv Ukrajine.

8:11

18.4.2024.

1 d

Podeli: