Od sveta velikih do velikog sveta

Godina na isteku mnogim je događajima rezervisala mesto u analima globalnog finansijskog tržišta. Svet velikih postao je veliki svet. I zaista, u smislu finansijskog tržišta, kontinenti i definitivno ostaju samo geografski pojmovi.

Fokus

Izvor: Siniša Krneta, direktor Sektora poslovnih operacija Beogradske berze

Petak, 29.12.2006.

13:32

Default images

Njujorška berza i Euronext postali su jedna porodica, NASDAQ i Londonska berza, svi su izgledi, postaće druga. Njujork se sa Tokijom „sporazumeo“ o partnerstvu. Samo Dojče berza Novu Godinu dočekuje u „kućnoj atmosferi“. Ali redom.

Akcionari Euronext-a prihvatili su velikom većinom ponudu Njujorške berze i formirali najveću planetarnu berzansku grupu. Dojče berza dugo je bila u igri, i čak tokom godine, nudila i više od Njujorške.

Ni tada, akcionari Euronext-a nisu s odobravanjem prihvatali veće novce. Za zaključiti je da je onda posredi bilo nešto drugo, ne novac. Čak i kada su se najviši zvaničnici Francuske i Nemačke oglasili sugestijom da se kreira panevropska berzanska alijansa, vlasnici akcija Euronext-a, nisu menjali mišljenje.

U ovom poslu svakako nema mesta priči o nekakvim nacionalnim animozitetima, ukoliko bi neko hteo da razloge Euronext-ovog odbijanja Nemaca traži u tome. Uostalom, Euronext i nije samo francuski.

Ovakvom razvoju događaja i njegovom epilogu, razloge, moguće, trebalo bi tražiti u samom Briselu i MIFID direktivi. Naime, ovom direktivom evropskim je berzama izmaknut tepih pod nogama i postavljen pod noge investicionim bankama. Njome su investicionim bankama otvorena vrata novih, neslućenih mogućnosti, ali rekao bih, bez novih, dramatično većih obaveza koje bi te mogućnosti pratile.
U Evropskoj uniji, poslednjih nekoliko godina koliko proces prilagođavanja novoj direktivi traje, jasno se da čuti da je MIFID pisan rukom investicionih bankara.

U tom kontekstu onda ne bi trebalo da čudi potez akcionara Euronext-a: izbeći, koliko je god to moguće, nizak udarac na domaćem terenu koji se očekuje od, MIFID-ovim rečnikom rečeno, bankarskih „sistem internalajzera“ i već uveliko najvljenih „multilateralnih trgovačkih alata“.

Da li će i koliko ovaj prekookenaski korak Euronext-a očuvati i ojačati njegove pozicije, tek ćemo naravno videti.

Akcionari Dojče berze su nakon dvostrukog neuspeha kupovine Londonske berze već smenili upravljačku ekipu zbog evidentnog neuspeha. Nova se dala u borbu za Euronext. I nije uspela. Ni uz političku asistenciju. Berzanski komentatori se sada već utrkuju u potrazi za frankfurtskom pričom sa srećnim završetkom.

Međutim, iako je manevarski prostor Dojče berzi potpuno sužen, nikog ne bi trebalo da začudi lucidnost nekog budućeg nemačkog strateškog poteza. Uostalom, to se i očekuje od Dojče berze.
NASDAQ na pragu preuzimanja Londonske berze
Očekivana kupovina Londonske berze od strane NASDAQ-a, nekako ostaje van fokusa. Čini se kao već izvesna stvar i sama po sebi ne daje novu notu globalizaciji planetarnih berzanskih integracija.

U Evropi je ostalo još srednje-velikih igrača. Prema već objavljenim informacijama, Italijani se mogu videti u Euronext-ovom kolu, u kojem, ni Španci ne bi bili iznenađenje. Deluje čak i prirodno. Osim što, opet, na Dojče berzu niko ne sme da zaboravi.

A istočna, pa i jugoistočna Evropa? Kako ovo deluje na nju? U našem delu sveta, iako ovi događaji ne izazivaju momentalne i dramatične efekte, more je veoma uzburkano. Tim rečnikom rečeno, bura se tek očekuje.

OMX je akcionare Ljubljanske berze upoznao sa svojom ponudom. Finansijskom. Hrvatsko tržište zbija redove – pre neki dan i formalno je potpisan ugovor u pripajanju Varaždinske berze Zagrebačkoj. Akcionari Bečke berze, za sada, poseduju i Budimpeštansku.

Varšavska berza i dalje je u rukama poljske države koja ni ne pokazuje mogućnost da iz vlasništva izađe. Naprotiv, Varšavska berza planira da svoje usluge ponudi kompanijama iz istočne Evrope, uključujući naročito ukrajinske i kazahstanske kompanije.

Sredinom decembra ove godine, Financial times je objavio „izvestan“ interes Dojče berze za Bugarsku berzu.
Tržište kapitala na Balkanu sve interesantnije potencijalnim investitorima
Tržišta zemalja bivše Jugoslavije su sve češće predmet analize. Pokrivaju tržište od preko 20 miliona stanovnika. Same berze iz tih zemalja već nekoliko puta javno su isticale potrebu međusobne konvergencije.

Međusobno, iako veoma kompatibilna tržišta, međusobno su razdvojena različitim regulatornim okvirima. Slovenija je pod EU jurisdikcijom, Hrvatska joj je sve bliže, prati je Makedonija. U tim zemljama, nebankarsko finansijsko tržište postaje od sve većeg nacionalnog interesa, pa njegovo uređenje postaje sve uočljivije. Nivo korporativnog upravljanja i nadzor nad tržištem, naročito u Sloveniji i Hrvatskoj, već su na visokom nivou.

Dobra vest za nas u Srbiji jeste da, iako u mnogo čemu kaskamo za okruženjem, srpsko tržište predstavlja poželjnog partnera. Zašto? Mislim zato što srpsko tržište još uvek ima prostora da efektuira svoj potencijal unapređenjem svog regulatornog okvira, iznošenjem u tržišnu javnost svog „porodičnog srebra“, dakle današnjih državnih kompanija.

Njihov izlazak u tržišnu javnost očekivano bi bio pokazni model danas uspešnim i konkurentnim kompanijama u ortačkom ili porodičnom vlasništvu. Njihovo listiranje na berzi, u Srbiji ni danas u jeku planetarnih, ali i regionalnih berzanskih integracija, još uvek nije shvaćeno kao redak katalizator očuvanja i podizanja njihove konkurentnosti, njihove prinosne funkcije.
Srpsko tržište kapitala je krajem novembra demantovalo i sve one nevernike koji su tvrdili da na njemu nema – kapitala. Dokapitalizacija jedne od lokalnih banaka privukla je oko 400 miliona evra i svela prolaznost pojedinačnih investicija u novu emisiju akcija na svega 3 odsto!

No, to su potencijali. Činjenice govore da nijedna državna kompanija nije osetila blagodeti inicijalne javne ponude, da nijedno javno akcionarsko društvo nije listirano na Beogradskoj berzi, da među najlikvidnijim srpskim akcijama ima i onih čiji su prospekti ažurirani pre 2 godine, da očekivani debut domaćih dobrovoljnih penzionih fondova biva suočen ograničenim kvalitetom dostupnim na tržištu, da uz njih i domaći investicioni fondovi prosto bivaju gurani na investicije van zemlje.

Ovo potonje se, osim što predstavlja odliv domaćeg kapitala, ogleda i u paradoksu prema kojem će srpski građanin, ulagač u domaće fondove direktno finansirati sopstvenu konkurenciju.

Gde onda naći prostora za priču o povećanju konkurentnosti domaće privrede, povećanju zaposlenosti. Te vode sami ćemo, u tom nesrećnom slučaju, navoditi na tuđe mlinove.

Dakle, to su opasnosti. Mogu se izbeći samo ukoliko im se posveti adekvatna pažnja. I prione na delo, naravno. Tada će biti moguće iskoristiti potencijal srpskog tržišta kapitala i što je najvažnije, efektuirati ga. Za dobro kompanija, njihovih akcionara, zaposlenih i budućih zaposlenih, investitora. Da, to znači – za dobro naše zemlje. Tome berze služe!

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 3

Pogledaj komentare

3 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Sprema se "apokalipsa"

Razvoj veštačke inteligencije (AI) bi mogao da dovede do ukidanja skoro osam miliona radnih mesta u Velikoj Britaniji.

15:36

27.3.2024.

1 d

Podeli: