Test: FIAT Tipo 1.6 MJET2 Opening Edition Plus

Iako su mali sedani namenjeni pre svega nerazvijenim i istočnim tržištima, FIAT pokušava da vrati ovakav koncept u Zapadnu Evropu. Osim dizajna, među adutima su kvalitet konstrukcije, završne obrade i materijala, ali i prilično bogata oprema.

Automobili

Izvor: B92

Petak, 29.07.2016.

09:27

Test: FIAT Tipo 1.6 MJET2 Opening Edition Plus

Tekst - Aleksandar Bursać; Izvor - Auto Magazin

Dvadeset godina nakon prestanka proizvodnje, FIAT je vratio ime Tipo, i to najpre u limuzinskoj verziji (kasnije su predstavljeni hečbek i karavan).

Novi auto nema nikakve veze sa prethodnikom - konceptualno su potpuno različiti, kao i ciljna grupa. Dok je stari Tipo svojevremeno bio klasičan "evropejski" hečbek niže srednje klase, novi je nastao na manjoj, modifikovanoj i unapređenoj mehaničkoj platformi Grande Punta (na kojoj je konstruisan i 500L).

Ovakav pristup razvlačenja malih automobila je specifičan za niskobudžetne automobile koji su namenjeni uglavnom tržištima "zemalja u razvoju". Tamo se, u proseku, voze četiri osobe po automobilu, za razliku od evropskih 1,5. Zato je potreban veći prtljažnik ali i niža cena zbog platežne moći. Tu je i nezaobilazan faktor kompleksa da limuzina automatski obezbeđuje prestiž.
FIAT Tipo 1.6 MJET2: zapremina 1598 ccm; snaga 88 kW (120 KS) pri 3750 o/min; maks. o. mom. 320 Nm pri 1750 o/min
Italijani imaju dobar izgovor da ovakav auto uvedu na tržište ne samo Istočne, već i Zapadne Evrope. Šezdesetih i sedamdesetih godina bili su prepoznatljivi po svojim malim sedanima, i to ne samo oni, već i ostali evropski proizvođači automobila.

Osamdesetih polako nestaje ova estetika i mesto ustupa hečbek karoseriji. Limuzine postaju opravdane tek od srednje klase, odnosno D segmenta. To je otišlo toliko daleko da neki konkurenti uopšte ne nude svoje male sedane na Zapadu. Na primer, danas Peugeot 301, koji je inače konkurent sedan verziji FIAT-a Tipo, ne možete da kupite zapadnije od Slovenije i severnije od Mađarske. O modelu Dacia Logan da i ne govorimo.

Situacija je nešto drugačija sa Škodom Rapid, koja je ipak probila led i prodaje se svuda. FIAT je nešto slično pokušao još sa Lineom, koja je se takođe prodavala i na Zapadu, ali bez većeg uspeha. Dakle, sudeći po opštem kvalitetu novog Tipa, FIAT pokušava da izvrši "evropeizaciju" male limuzine. Doduše, tradicionalnim Evropljanima su na raspolaganju hečbek i karavan verzija.
Dimenzije (dužina/širina/visina): 4532/1792/1497 mm. Meðuosovinsko rastojanje: 2636 mm
Auto je zaista veliko iznenađenje, i to u svakom pogledu. Dizajn je bolji uživo nego na fotografijama jer kada se zagledate, zapravo, otkrivate detalje i shvatite koliko je pažnje posvećeno svakom od njih.

Prednji deo je posebno upečatljiv a kvalitet dizajna bi možda najbolje prokomentarisali vajari. Nama samo ostaje da se divimo majstorski uklopljenim detaljima, oblicima i odmerenoj količini niklovanih elemenata na maski. Zadnji deo nas je nešto manje fascinirao, mada je većina sagovornika našla dosta zajedničkih proporcija sa, ni manje ni više nego BMW-om Serije 3.

Već prilikom otvaranja vrata postaje očigledno da se mnogo računa vodilo o završnoj obradi i kvalitetu. Hromirane kvake su iste kao na 500L, sa unutrašnjim jezičkom koji je potrebno pritisnuti da bi se vrata otvorila. Fascinirao nas je i zvuk zatvaranja vrata koji, čak, podseća na nemački premijum segment.
Unutrašnjost izaziva pomešane emocije. Ovde, još jednom, u prvi plan dolazi dizajn. Nema tu ničeg avangardnog, već nas, po ko zna koji put, iznenađuje italijanska umešnost da od jednostavne slobodne teme naprave nešto što je oku krajnje privlačno.

Zapravo je sve vrlo jednostavno a istovremeno lepo. Naravno, bilo je tu citata, da ne kažemo pozajmljenih elemenata, ali suština je da nije bilo nekih očiglednih ušteda. Konačno je primenjena malo drugačija tekstura na plastici komandne table, koja je meka na dodir.

Testirali smo auto sa trećim po redu paketom opreme, "open edition plus", koji obuhvata srebrnaste detalje i lajsne u unutrašnjosti. Na centralnoj konzoli su tasteri za "siti servo" i otvaranje prtljažnika, što je tipično za FIAT modele poslednjih decenija. Dopalo nam se i što ništa ne krcka na dodir, za razliku od mnogih skupljih i većih automobila.

Volan je preuzet iz Jeep vozila, što znači da su na desnoj strani komande tempomata a na levoj tasteri za kretanje kroz meni displeja na instrumentima. Kada smo već kod njega, treći paket podrazumeva bogatiji displej, na kome se nalaze čak i informacije o temperaturi motornog ulja i voltmetar akumulatora.
Pojačavanje zvuka i menjanje stanica se obavlja preko tastera sa zadnje strane volana, što je takođe tipično za modele marke Jeep. Inače, volan sjajno leži u rukama i ima veliki hod po dubini i visini prilikom podešavanja.

Vozačevo sedište može vrlo nisko da se spusti, tako da i visoke osobe mogu da sede zavaljeno. To je već karakteristika C segmenta, pa se može reći da u pogledu dužine i komfora ovaj model zaista pripada nižoj srednjoj klasi. Iako je konstruisan na FIAT-ovoj maloj i produženoj (donekle i proširenoj) mehaničkoj platformi, Tipo je čak širi od nekih tipičnih predstavnika "C" segmenta. Zvanični podaci o dimenzijama govore da je širi od, recimo, Toyote Corolle, ali i uži od Opel Astre sedan.

Tapacirunzi u vratima su delimično presvučeni tkaninom, uz dizajn kakav poznajemo još iz Grande Punta. Sa ovog modela preuzeta je i pozicija tastera za otvaranje prozora,koji su pomereni unapred nešto više nego što smo navikli, pa nam se dešavalo da se prvo uhvatimo za tastere zadnjih prozora iako smo želeli prednje. Šteta je što FIAT nije uložio još malo sredstava da gornji deo tapacirunga vrata bude od meke plastike, kad su se već potrudili da ceo automobil bude vrlo kvalitetan i ravnopravan sa ostalim modelima C segmenta.

Bitno je pomenuti sedišta koja su prilično udobna, dosta bolja nego kod 500L. Ovde je primenjena prijatna tkanina otporna na habanje, koja istovremeno ne stvara veliko trenje tokom rotiranja tela prilikom izlaska iz automobila.
Vreme je da krenemo u vožnju. Još jedno prijatno iznenađenje stiže u vidu novog "skakavac" ključa. Deluje luksuzno i kvalitetno a zaključavanje se obavlja pritiskom na FIAT-ov znak. Uveden je automat na kontakt bravi, tako da je dovoljno samo kratko okrenuti ključ a auto će sam verglati dok ne upali.

Zvuk relativno novog dizelaša nas podseća na stari 1.9 JTD - prepoznatljivo klokoće mada nije bučan u vožnji. Čak, pri 130 km/h u kabini je iznenađujuće tiho, bez potrebe da se povisi ton u razgovoru.

Nema ni buke od strujanja vazduha. Najvažnije je to da je motor izuzetno elastičan, sa gotovo neprimetnom turbo rupom. Po gradu je prilično brutalan sa ubrzanjima, uz snažno "zakucavanje" za sedište. Vrlo je uglađen, sa najvećim obrtnim momentom među 1.6 motorima.
Svih 320 Nm je dostupno pri 1.750 obrtaja a maksimalnu snagu postiže pri svega 3.750, za razliku od uobičajenih 4.000 obrtaja za dizelaše. Drugim rečima, auto je u svakom trenutku spreman da da sve od sebe i nije potrebno "vrteti" ga da biste dobili bolje performanse. Naprotiv, ubrzanje sa punim gasom se obično završava tako što odmah po pritisku papučice morate i da je popustite, kako biste obuzdali auto. Ovakve performanse vas izazivaju na žustriju vožnju i snažnija ubrzanja, što direktno utiče i na potrošnju. Nama se po gradu kretala oko 7,0 l/100 km.

Treba imati u vidu da smo vozili potpuno nov primerak, sa ukupno pređenih 500 kilometara, pa je realno očekivati da bi navedena cifra trebalo da bude manja, pogotovo što smo auto testirali na niskoj temperaturi.
Moramo da pohvalimo ponašanje automobila na putu. Tipo se vozi kao prava limuzina. Na autoputu je stabilan, bez potrebe za korekcijom upravljača čak i pri brzinama bliskim maksimalnoj. Duge neravnine pegla vrlo dobro uz trenutno smirivanje karoserije, dok je vožnja po kaldrmi udobna kao u dosta skupljim automobilima.

Koliko je ogibljenje "inteligentno" postaje očigledno i prilikom nailaska na ležeće policajce, čiji udarac meko neutrališe. Sa druge strane, prilično je tvrd preko udarnih rupa, kao da loši putevi nisu bili u zamisli konstruktora.

Ležanje u krivinama je još jedna dobra osobina. Sa niskoprofilnim "sedamnaesticama" prečnika 225/45 R 17, automobil ima visoku granicu proklizavanja. Zanimljivo je da prvo popuste zadnji točkovi, ali elektronika čini svoje i eliminiše potencijalno neprijatne situacije.
Prtljažnik: 520 l
FIAT Tipo je zaista ozbiljan auto, dosta ispred svojih "niskobudžetnih" konkurenata. Jedina mana je imidž, odnosno činjenica da je razvijen pre svega za potrebe "zemalja u razvoju".

Na svu sreću, nije se štedelo na dizajnu, inženjeringu i opremi. FIAT Tipo 1.6 MJET2 Opening Edition Plus (specifikacije):
zapremina motora 1598 ccm
snaga 88 kW (120 KS) pri 3750 o/min
maks. obrtni moment 320 Nm pri 1750 o/min
menjač 6 stepeni, manuelni
dimenzije (d/š/v) 4532/1792/1497 mm
međuos. rastojanje 2636 mm
prtljažnik 520 l
rezervoar 45 l
pneumatici 225/45 R 17
masa 1345 kg
maks. brzina 199 km/h
ubrzanje 0-100 km/h 9,7 s
potrošnja (fabrička) 3,6/4,2/5,2 l/100 km
emisija CO2 110 g/km


"Auto magazin" je nova edicija najstarijeg automobilskog časopisa u Srbiji.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

54 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: