FIAT Punto Classic 1.2 Dynamic TNG

Dok čitamo i maštamo o najnovijim modelima iz Ženeve ili o skupim automobilima sa testova, predstavljamo vam ono što je u najboljem slučaju stvarnost za prosečnog srpskog kupca – FIAT Punto Classic na tečni naftni gas.

Izvor: B92

Ponedeljak, 09.04.2012.

17:34

Default images

Tekst i foto: Nenad Ćosić

Kako izgleda biti vlasnik novog Punta Classic na gas?

Nema preteranog ponosa dok na slavi objašnjavate šta ste kupilli, nema uzdaha devojaka dok se vozite ulicama, ustvari mislim da niko neće ni obratiti pažnju na vas.

Sa druge strane, nema ni razloga za nezadovoljstvo – kupili ste nov auto koji ima garanciju, ne troši puno i ima najosnovnije sadržaje koji su potrebni jednom vozaču.
Proteklih meseci pažnja domaće javnosti bila je usmerena na novi FIAT 500L, a interesovanje je kulminiralo 6. marta, njegovom svetskom premijerom na sajmu automobila u Ženevi.

U međuvremenu, kao da smo svi zaboravili na drugi FIAT-ov model koji se od 2009. godine sklapao u pogonima u Kagujevcu pod imenom Punto Classic.

Odlučili smo da vas podsetimo na ovaj automobil koji se i dalje može kupiti na domaćem tržištu pod povoljnim uslovima.
Dimenzije (dužina/širina/visina): 3865/1660/1480 mm. Meðuosovinsko rastojanje: 2460mm
Jasno je da Punto Classic ne spada u najsavremeniju generaciju vozila.

Ipak, model sa testa ima adut koji može prevagnuti pri donošenju odluke o kupovini, a to je fabrički ugrađen uređaj za tečni naftni gas (TNG).
To potencijalnom kupcu donosi dvostruku korist.

Prvo, voziće se jeftinije s obzirom da cena jednog litra tečnog gasa iznosi oko 50 % cene jednog litra goriva BMB 95 ili dizela.

Drugo, imaće siguran, fabrički atestiran uređaj za gas u svom automobilu.
Spolja gledano, Punto Classic TNG ne razlikuje se od benzinske ili dizel verzije.

Da je reč o vozilu koje poseduje dva sistema pogonskog goriva otkrićete kad podignete haubu ili otvorite vratanca za pristup otvoru za sipanje benzina.
Otvor za punjenje rezervoara gasom sa prièvršæenim adapterom.
Desno od poklopca za sipanje benzina nalazi se otvor za punjenje rezervoara gasom.

Ovaj otvor razlikuje se od onog na TNG uređajima koji se naknadno ugrađuju u vozila po tome što je uži i što aparat za punjenje na gasnim stanicam ne može direktno da se priključi na njega.

Zato uz automobil dobijate dodatni adapter sa navojem koji se jednostavnim zavrtanjem pričvrsti na otvor pre sipanja gasa.
Rezervoar za gas na mestu predviðenom za rezervni toèak. Zapremina: 31 litar.
Rezervoar za gas, kao i kod mnogih vozila kod kojih je TNG uređaj naknadno ugrađen, nalazi se u podu prtljažnika, umesto rezervnog točka.

Ujedno, to je još jedan detalj koji ovaj Punto Classic razlikuje od standardnog modela.
Paket za reparaciju ošteæenog pneumatika uz koji dobijate i mali kompresor (napaja se preko utiènice od 12V).
Možda će neko pitati gde je onda rezervni točak? Odgovor je jednostavan – nema ga!

Kao posledica toga što se vozite na jeftinije gorivo nađeno je kompromisno rešenje, pa umesto rezernog točaka uz automobil dobijate paket za reparaciju oštećenog pneumatika.
Regulator pritiska - deo fabrièki ugraðenog sistema za teèni naftni gas.
Tokom test vožnje nisam imao tu nesreću da mi se probuši guma, pa nisam ni bio u prilici da proverim kako ovaj sistem funkcioniše.

Da mi se to dogodilo, više bih voleo da negde u vozilu imam rezervni točak, makar i manjih dimenzija, ali jednostavno u malom automobilu poput Punta za njega nije bilo mesta.
Meraè TNG i prekidaè za prebacivanje sa jedne na drugu vrstu goriva. Automobil se uvek startuje na benzin, a sistem automatski prebacuje na TNG.
Prema fabričkim podacima u rezervoar za gas staje 31 litar TNG-a, uz toleranciju od 2 litra preko toga.

U FIAT-u su iz sigurnosnih razloga ograničili kapacitet na 80 % maksimalne zapremine rezervoara kako bi gas imao prostora za dodatno širenje kada je, recimo, vozilo leti dugo izloženo suncu.
Na osnovu deklarisanih podataka proizvođača, sa punim rezervoarom gasa moguće je preći 431 km u kombinovanoj vožnji (pri odnosu 37 % gradske i 63 % vožnje na otvorenom putu).

Tokom testa, prešao sam vozeći na plin oko 240 km, u sličnim kombinovanim uslovima vožnje, bez korišćenja klima uređaja, pri čemu je nivo gasa u rezervoaru spao na oko polovine maksimalne vrednosti.

(Merač nivoa plina nije dovoljno precizan da biste na osnovu njega mogli da izračunate tačnu potrošnju, ali može poslužiti za okvirna rezultate.)
S obzirom da rezervoar za benzin ima kapacitet od 47 litara, ako se ukalkuliše deklarisana fabrička potrošnja u kombinovanom režimu vožnje, jednostavnom matematikom može se izračunati da autonomija kretanja sa oba napunjena rezervoara prelazi teoretskih 1.200 km.

To znači da iz Beograda možete da odete u Boku Kotorsku, da se okupate, i da se vratite kući, a da pri tom ne morate da se zaustavljate zbog dosipanja goriva.
Kada sam tokom testa Punto vozio na benzin (oko 270 km), potrošnja se kretala od 4,8 litara na autoputu (pri brzini oko 100 km/h) i 5,1 litar na otovrenom putu (Ibarska magistrala, Avalski put), do 6,7 litara u gradskoj vožnji.

Uz naznaku da je Punto, kada se vozio isključivo po centru Beograda, radnim danom trošio i do 7,5 litara benzina na 100 km.

Napominjem da sam se za vreme testa trudio da, kad god je to moguće, vozim po pravilima štedljive vožnje.

Za razliku od benzina, potrošnju plina nije moguće precizno odrediti pomoću putnog računara, jer funkcije “trenutna potrošnja” i “prosečna potrošnja” nisu validne tokom vožnje na gas. Prema FIAT-ovim fabričkim podacima, potrošnja plina veća je za oko 20 % u odnosu na potrošnju benzina.
Kada uđete u FIAT Punto i zauzmete mesto za upravljačem, biće vam jasno zašto na njegovom zadnjem delu stoji oznaka Classic.

Ako ste vozili nekim od najnovijih modela, bilo kojeg proizvođača u ovom segmentu, dizajn enterijera Punta Classic neće vas ostaviti bez daha. Sa druge strane, ne može mu se mnogo ni zameriti.

Toliko brzo ćete se navići na jednostavne komande i prekidače, da ćete pomisliti da ste Punto vozili oduvek.

Gledajući sa pozicije vozča, primetićete da A stubovi nisu predebeli, što uz visok položaj sedenja omogućava veoma dobru preglednost, dok su mrtvi uglovi minimalni.
Zahvaljujući opciji podešavanja vozačevog sedišta po visini, i niže i više osobe mogu da zauzmu dobar položaj za vožnju.

Dodatna korekcija postiže se podešavanjem upravljača, koji se može pomerati po vertikali. Vožnja u “rikverc” nije previše zahtevna zahvaljujući strmom završetku zadnjeg dela automobila, ali i nisko postavljenoj donjoj ivici stakla na vratima prtljažnika.

Utisak pomalo kvare preširoki C stubovi koji ometaju bočnu preglednost u vožnji u nazad, ali generalno, gledajući iz Punta Classic napolje, nemate onaj klaustrofobični osećaj (kao kod nekih novih automobila) da se nalazite u bunkeru.
Preširoki C stubovi ometaju preglednost u nazad.
Unutrašnjost Punta koji sam vozio bila je u klasičnoj tamno sivoj nijansi, sa kontrastnim svetlim stubovima i nebom.

Kvalitet plastike odgovara proseku za ovu klasu vozila i za nivo opreme, dok je materijal kojim su presvučena sedišta nešto lošijeg kvaliteta i neprijatan na dodir poput jeftine sintetike.

Previše sivila u enterijeru u kombinaciji sa jeftinim materijalima stvaraju utisak crno-belog filma.

Zbog toga smatram da FIAT ne bi pogrešio da je uneo malo boje ili da je ubacio neki interesantan detalj, kako bi razbio monotoniju i “oživeo” unutrašnjost automobila. Najšareniji detalj je logo fabrike na upravljaču.
Zapremina prtljažnika: 297 litara.
Zvučna izolacija kabine je zadovoljavajuća pri umerenim brzinama, ali kada izađete na autoput i ubrzate na preko 110 km/h, pojačava se i buka motora i zvuk strujanja vazduha oko vozila, što bi na dužim putovanjima moglo da zasmeta putnicima.

Sa druge strane, vožnja Punta u gradskim uslovima ugodna je i nezahtevna.

Sa dužinom nešto ispod 3,9 metara lako ćete manevrisati i nećete imati problema oko parkiranja na standardnim parking mestima i u javnim garažama.

Za gradsku vožnju postoji funkcija City mod, koja pojačava efekat servo uređaja, tako da upravljač pruža manji otpor pri okretanju. Ova opcija se može isključiti kada se uputite izvan grada i tada je volan nešto “teži” i primereniji uslovima vožnje na otvorenom putu.
Zapremina: 1242 ccm; snaga: 60 ks; maks. brzina: 155 km/h; emisija CO2: 116 g/km (na TNG), 133 g/km (na benzin)
Iako je grad njegova najprirodnija sredina, Punto se sasvim lepo vozi po otvorenom putu.

Sa međuosovinskim rastojanjem od oko 2,5 metra putovanje na srednjim relacijama nije zamorno, čak i kada se u njemu voze četiri odrasle osobe. Međutim, kada je automobil više opterećen, možete imati problem ako u preticanje uđete u neadekvatnom stepenu prenosa.

S obzirom na skromne karakteristike 1.2 litarskog benzinskog motora i njegovih 60 ks pred svako ozbiljnije preticanje moraćete da prebacite u niži stepen prenosa i povećate broj obrtaja motora.

Ručica petostepenog menjača ima nešto duži hod, ali je zato menjač precizan, a stepeni prenosa dobro odmereni.
FIAT Punto Classic TNG tokom predaha izmeðu dva alpska prevoja.
Nisam imao priliku da Punto Classic isprobam na dugačkim relacijama, ali javili su nam se čitaoci koji jesu.

Iako ste možda pomislili da ovaj automobil nije predviđen za duga krstarenja autoputem, preneću vam iskustva našeg čitaoca koji je sa svojom porodicom prešao pola Evrope u kragujevačkom Puntu Classic TNG.
Uz dobro pripremljen plan puta i navigaciju, letnji pljusak ne predstavlja prepreku za Punta.
Tokom 6.000 kilometara vožnje kroz Hrvatsku, Sloveniju, Italiju, Francusku, Španiju, Švajcarsku, Austriju i Mađarsku nije imao nikakvih kvarova, nije se žalio na neudobnost, a ekonomičnost je iskazana kroz cenu od 6,7 evra potošenih na gorivo na 100 kilometara puta.
Od 6.000 pređenih kilometara, na tronedeljnom putovanju, Punto je na benzin vožen oko 1.000 km, dok je ostatak puta kao pogonsko gorivo trošio gas.

Vožnja se uglavnom odvijala po autoputu, ali i po strmim alpskim putevim do nadmorskih visina od preko 2.000 metara.
Punto Classic TNG dostupan je samo sa srednjim nivoom opreme - Dynamic.

Ovaj paket uključuje vazdušne jastuke za vozača i suvozača, centralnu bravu, putni računar, sedište vozača podesivo po visini, upravljač podesiv po visini, metalik boju i manuelni klima uređaj.
Najveća zamerka odnosi se na nedostatak ABS-a u okviru paketa Dynamic i, uopšte, na nemogućnost da se ovaj sistem dobije uz doplatu.

Takođe, kada je bezbednost u pitanju, zadnja sedišta nemaju naslon za glavu, ali je ovaj deo opreme moguće dobiti uz doplatu.
Uz Dynamic paket dobjate pripremu za radio, ali ne i audio uređaj. Tišina je obeležila ovu test vožnju.

Međutim, u predstavništvu FIAT-a, koje nam je ustupilo Punto Classic TNG za test, rekli su da oni kupcima uz ovaj model poklanjaju i radio/CD.
Osnovna cena FIAT-a Punto Classic TNG, sa uračunatim popustom prodavca, je 8.749 evra.

Cena može biti još niža ako posedujete staro vozilo, čija je vrednost toliko zanemarljiva da vam se ne isplati da ga prodajete. U tom slučaju, država vam odobrava dodatni popust od 1.000 evra, po sistemu “staro za novo”.

Na taj način, Punto Classic TNG možete kupiti za 7.749 evra, uz obavezu da stari automobil odvezete u reciklažni centar i da ga odjavite u MUP-u.

Još jedna pogodnost, koja može prevagnuti da se opredelite za kupovinu Punta, jesu uslovi finansiranja. Automobil je moguće kupiti i na kredit, bez učešća i depozita, na period otplate do 7 godina.

Više fotografija FIAT-a Punto Classic TNG možete pogledati u našoj Galeriji.

Upoznajte se sa tehničkim karakteristikama modela Punto Classic.

Pogledajte kompletan cenovnik i spisak opreme Punta Classic (.PDF dokument).

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

66 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: