Četvrtak, 18.05.2006.

21:48

Odgovori Pavla Komnenovića

Naš proslavljeni automobilista ispunio je obećanje i detaljno odgovorio čitaocima na pitanja postavljena u vezi sa nedavno objavljenim intervjuom. Komentara je zaista bilo mnogo, pa su ovoga puta prednost imali oni najbrži, ali ni ostali ne bi trebalo da gube nadu jer će uskoro uslediti novi odgovori na još neke teme koje su otvorili upravo čitaoci ove rubrike.

Tekst: Pavle Komnenović

Foto: I. Pejović

Podrazumevana plava slika

Poštovani Dejane (dejan, 8. maj 2006 01:32), uveravam vas da ja nikako ne promovišem brzu i dobru vožnju, jer to bi bilo krajnje bukvalno shvatanje mog intervjua. Što se tiče brzine kojom treba da se kreću automobili, ona je u svakom slučaju relativna stvar, jer sigurno je da brzina vožnje zavisi najpre od umeća vozača, a zatim od kvaliteta vozila i njegovih performansi, i na kraju – od kvaliteta puta. Najnesrećnija okolnost je loš vozač, u lošem automobilu, na lošem putu, što je sigurno "dobitna kombinacija" za udes. Mislim da je moj komentar jasan ako umete da pravite razlike između dobrih i loših vozača. Razlika između dobrog i lošeg automobila se sigurno lakše konstatuje, jer sigurno je da jedan "drljavi" Yugo 45, Opel Kadett ili VW Golf star između 10 i 12 godina sa ćelavim, starim i trulim gumama , lošim amortizerima, luftovima u sponama ili zupčastoj letvi, lošim brisačima i farovima i neefikasnim kočnicama itd., ne može da se poredi sa novim automobilom bilo koje marke.

Loš put je svakako lako prepoznati, a to je vijugav put sa lošim, klizavim asfaltom punim neravnina i grba, sa nedovršenim ivicama na koje lako dolazi prašina sa strane, pogotovo ako nije dobro trasiran, te kad vozite njime on je vrlo nepregledan, jer stalno ide iz krivine u krivinu, sa kratkim usponima i prevojima. Ali, u svakom slučaju, faktor vozača tj. čovek i njegove lične procene, najvažniji su za bezbednu vožnju.
Što se tiče umišljenog klinca koji misli da je dobar vozač jer je čitao moj intervju i vozi 150 km/h i babe od 60 godina koja mu vozi u susret sa 150 km/h mogao bih da poredim sa sledećim: zamislite klinca koji gleda američke filmove, sa puno pucanja i pljačke, uzme pušku, stavi maskirnu čarapu na glavu i uleti u banku ili prodavnicu da je opljačka jer misli da je dobar pljačkaš pošto je gledao američki film, a dok on ulazi u banku suprostavi mu se jedan pošteni građanin – možda malo pijan – i on ga odmah ubije. Zatim službenik banke, na primer, baba od 50-60 godina koja sedi za šalterom i broji pare, uzme pušku i ubije maskiranog pljačkaša, tj. klinca. To znači u startu troje mrtvih, plus povređeni ljudi iz okoline koje je možda zakačio neki zalutali metak.

Dejane, malo šale u tvom komentaru i mom odgovoru nije na odmet, jer šaljivi ljudi sigurno bolje žive od onih koji su stalno tmurni i ljuti. Poštovani Nikola (8. maj 2006 11:43), kao što sam rekao, carina je institucija koja štiti domaći proizvod, pa tako zemlje Evropske unije nemaju uopšte carinske dažbine u trgovini između sebe, a imaju carinu 11% za uvoz automobila izvan evropskih zemalja. Normalno je da zemlje Evropske unije štite svoj proizvod (automobil) koga inače proizvode u izobilju.

Svakako da bih se ja i moji sugrađani veoma radovali kad bi naša fabrika automobila, Zastava, bila u stanju da proizvodi dobar domaći automobil, ali pošto Zastava nije izmenila ni kvaku za otvaranje vrata na svom vozilu u poslednjih trideset godina, kako će onda da napravi automobil sa Air bagom, ABS sistemom, klima uređajem, modernim turbo dizel motorom i sa još mnogo toga što treba da ima današnji savremeni automobil.

Ako niste znali, moram da Vam napomenem da je Dacia Logan, koja se proizvodi u Rumuniji, oslobođena plaćanja carinskih dažbina, već se prilikom uvoza plaća samo 1% carinske evidencije, zbog međudržavnog sporazuma stare Jugoslavije i Rumunije, pa naš narod kupuje Daciu zato što je mnogo jeftinija od drugih uvoznih automobila. Vozila Dacie se inače prodaju u našoj zemlji u broju od oko 4.000 komada godišnje. Šta mislite, kada bi taj privilegovani status dobili i drugi automobili kao što su Volkswagen, Peugeot, Renault, Opel, Ford i mnogi drugi, kakva bi onda situacija bila na tržištu?
Ponovo ponavljam – a vidim i da se mnogi sugrađani slažu sa mnom – izlaz Zastave je jedino u proizvodnji automobilskih komponenti kao što je nekad radila Livnica Kikinda. Zastava, na primer, može da proizvodi gvozdene ramove za sedišta automobila, a u kontri da uvozi gotove automobile. Međutim, gde je problem?

Nestabilne političke prilike u zemlji, nedovršena saradnja sa Hagom i još mnogo drugih stvari nas sputavaju da se neka inostrana kompanija, kao što je General Motors, ili Peugeot, Renault itd., upusti u kupovinu naših proizvoda iz Zastave.

Što se tiče automobila, za nas bi bilo najbolje kada bismo sledili primer Poljske. U Gljivicama, General Motors tj. Opel ima dve fabrike: jedna proizvodi Opel Agilu, a druga Opel Astru Classic. U tim poljskim fabrikama su u 90% slučajeva zaposleni Poljaci. Vlasnik fabrike GM plaća radnicima plate, državi plaća doprinose za zaposlene radnike, stalno ulaže u proizvodni proces, i na kraju plati poljskoj državi porez na dobit korporacije.

Ne može biti bolje – GM je uložio kapital i podigao fabriku, zaposlio hiljade poljskih radnika i sam "trlja glavu" gde će da proda svoje Opele. To je dobar primer i za nas. Mi imamo dobru i pametnu radnu snagu, samo neko treba da joj da posao.

Na kraju, što se tiče plata od 20 evra – zar ne mislite valjda da dobijete platu od carinskih dažbina koje idu u budžet države? Vi, kao i svi ostali građani, treba da živite od svog rada, a ne od budžeta, jer zna šta se finansira iz budžeta – vojska, policija, zdravstvo, prosveta, kultura, itd. Dragi moji sugrađani, za sada ovoliko. Žao mi je što nisam mogao svima da odgovorim, ali ću to pokušati kasnije.

Ne zaboravite, vozite bezbedno, u skladu sa svojim i mogućnostima svog automobila i puta. Morate sami proceniti kada je vaša vožnja nebezbedna, bez obzira da li je ona "brza" ili "spora".

Kada vozim trke, uvek procenjujem da li je moja vožnja bezbedna, ali na trkama je ona u svakom slučaju brza, mada nikad nije suluda, jer onda nikad ne bih završio niti jednu trku. Dobra procena mi je u svakom slučaju omogućila da 34 godine vozim trke bez udesa. Bio sam 17 puta prvak države, što stare, što nove, i još uvek se nisam povredio, a vlasnik sam blizu 300 pehara, od kojih je barem 100 za osvojeno prvo mesto.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

11 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: